POLITIČKI analitičar Žarko Puhovski gostovao je na N1 televiziji gdje je govorio o drugoj strani Oluje i ratnim zločinima počinjenim tijekom i nakon vojno-redarstvene akcije 1995.

"Ja sam u tom trenutku bio jedini član HHO-a koji je bio u Zagrebu. Dan prije su došli ljudi iz međunarodne Helsinške federacije koji su uz pomoć Željke Markić, koja se sada poznata po nekim drugim stvarima, obavljali prva istraživanja", kazao je Žarko Puhovski.

"Tada su svi bili u euforiji kako je riječ o velikoj pobjedi, što je naravno van diskusije, međutim pokušavalo se govoriti da je to rat u kojem nema gubitaka. Srbi se nisu spominjali. U redu, spominjale su se kolone, ali ne i žrtve. Da je bilo civila koji su tada nastradali", dodao je.

"Odmah smo govorili o civilnim žrtvama"

"Čuo sam neki dan interpretaciju da se o tome počelo govoriti 2000., što je besmislica, to nije imalo veze uz promjenu vlasti, mi smo o tome odmah govorili. Govorilo se i da su neki podaci koje smo mi iznijeli bili pogrešni. Bilo ih je, tu nema spora."

"Kako se to događalo? Ljudi su nakon vojske dolazili u pljačku, uvjereni da su svi otišli u Srbiju. I onda bi u noći pljačkali i u panici upucali starce koji bi se probudili. Ja sam tada rekao: moj glavni argument je to što je Republika Srpska Krajina, uz NDH, najgori režim koji je ikada postojao na ovom području po pitanju ljudskih prava.

To je za mene argument za opravdanje akcije. Bilo nam je važno da govorimo o ljudskim pravima. To je bio režim koji nije imao pravosuđe, policija je bila privatizirana, školski sustav nije funkcionirao, ljude su ubijali po selima, kako se tko sjetio. I Srbi Srbe", kaže Puhovski.

"U čitavoj priči kod mimohoda, samo je Gotovina spomenuo žrtve"

"Brojke su potpuno nevažne, ali deseci tisuća ljudi su otišli. S hrvatskog stajališta, tamo ste imali hrvatske državljane koji su bili taoci jednog najprimitivnijeg mogućeg režima."

"Petrinja je bila jedan od tri grada u Hrvatskoj koja je imala pola-pola hrvatsko i srpsko stanovništvo, na glavu. Danas je četiri puta manje srpskog stanovništva i to netko na 30. godišnjici oslobođenja treba spomenuti u tri rečenice. Nisu svi koji su otišli bili četnici."

"Sociologija pokazuje da se seosko stanovništvo jako teško seli. U čitavoj priči kod mimohoda, samo je Ante Gotovina spomenuo žrtve. To je veoma interesantno. Ja ne mislim da treba previše o tome pričati, ali to mora biti spomenuto. Antifašistički pokret griješi kada ne spominje žrtve iz 1945., isti kriterij treba vladati."

"Ideologija se promijenila u 30 godina"

"Treba se to reći, to su bili hrvatski državljani i ljudi koji su stradali ne u borbi nego zato što su se našli tamo. Sa stajališta pobjede, o tome je pristojno govoriti. Paradoks je da danas nemamo istu onu ideologiju kao 95. Tada nije bila ustaška ideologija u igri. Tada Marko Perković Thompson pjeva Bojnu Čavoglave bez ZDS, imate snimke. Što se dogodilo u 30 godina da se ideološka okosnica promijenila?", dodao je Puhovski.

"Puno mi je veći problem što se to pjeva na Poljudu, nego što Thompson to pjeva u svojim pjesmama. Vikali su "mi smo ustaše" i pozdravljali sa ZDS. To nije bila rulja u mraku, to su suvlasnici nogometnog kluba jer Hajduk je djelomično u vlasništvu Udruge Naš Hajduk u kojem najveći dio ljudi je bio na tom stadionu. Suvlasnici kluba se fašistički orjentiraju", dodao je.

"Govorim vam o tekstu. Na taj tekst Hajduk mora reagirati. Ne reagira Hajduk, ne reagira HNS, ni DORH. Ne možete uhititi 25.000 ljudi, ali možete pokrenuti neku akciju i tu je problem. Kad je bila frka '95. o tomu se nije govorilo. Kad se ubijalo Srbe i kad su Srbi ubijali, tada nije bilo potrebe da se viče "Za dom spremni", nego se sad pojavljuje kad su stvari završile", govori Puhovski.