OD PRVIH dana invazije na Ukrajinu, ruska vojska ovisila je o volonterima za nabavu osnovnih potrepština – od uniformi i toplih čarapa do termovizijskih kamera i dronova.

Posljednjih mjeseci, međutim, čak i najmotiviraniji među njima sve glasnije govore o razočaranju i umoru. Stanovništvo je iscrpljeno ratom, a mnogi se nadaju brzom primirju. U ruskim pograničnim regijama, ruske trupe doživljavaju se kao prijetnja ništa manja od ukrajinskih, budući da vojne objekte smještaju u stambena područja, piše neovisni ruski list The Insider.

"Jedva i sami preživljavamo"

Natalija, volonterka iz Brjanske oblasti koja prikuplja donacije za vojnike, opisuje situaciju kao "užasnu". "Svi su iscrpljeni. Prilozi, donacije i općeniti odgovor ljudi na rat drastično su pali", kaže ona. Pad je, tvrdi, postao posebno primjetan u veljači, kada su počeli razgovori o primirju.

"Uvjerena sam da svi ti razgovori o mogućem primirju samo štete volonterskom radu. Ljudi stječu dojam da pomoć više nije potrebna, da će se sve samo od sebe završiti svakog dana."

Dok su prije donacije iznosile između 500 i 1000 rubalja, sada su gotovo presušile. "Lokalni poduzetnici kažu: ‘oprostite, već smo sve dali, jedva i sami preživljavamo.’ A u drugim regijama, kao da živimo u različitim svjetovima – njih uopće nije briga za rat", objašnjava Natalija.

Ljude u pograničnim područjima, kaže, ne zanima visoka politika. "Činjenica da joj dronovi i druge stvari svakodnevno lete iznad glave – to je brine. Padaju joj u dvorište. I svaki dan je kao Squid Game: tko je sljedeći? Samo sjediš i razmišljaš kada će doći tvoj red."

"Novac za opremu potrošili na prostitutke"

Ruslan, također iz Brjanske oblasti, ove je godine zauvijek napustio volonterski pokret. Kap koja je prelila čašu bio je jedan incident. "Pomagao sam vojnicima iskreno, od srca. Kupovao sam kvadrokoptere, opremu, slao novac za sve što su tražili", priča on. "A onda se ispostavilo da su borci kojima sam poslao gotovo sto tisuća rubalja sve to istog dana potrošili u kupalištu s prostitutkama."

Kada ih je nazvao da izrazi svoje ogorčenje, dobio je šokantan odgovor: "Mi smo ti koji štitimo ljude poput vas. Riskiramo svoje živote. Prolijevamo krv za vas. Čime ste još nezadovoljni?" Ruslan dodaje: "Osjećao sam se kao najveći idiot, samo izmuzen za novac."

Razočaranje je, kaže, ogromno, a vojnike se u pograničnim područjima sve više doživljava kao prijetnju. "U Šebekinu, na primjer, nitko više ne želi iznajmljivati stanove vojnicima. Traže ih da ne parkiraju vojna vozila u blizini kuća iz straha od udara drona", navodi. "Još u veljači 2022., svi su govorili svojim rođacima: Sve će biti gotovo za tjedan dana. A sada ti isti roditelji govore svojoj djeci: Ako vidite naše vojnike, prijeđite na drugu stranu ulice".

"Mislili smo da će sve brzo završiti"

Elena iz Kurske oblasti, koja je pomagala vojnicima od prvog dana, sada se gotovo povukla. "Ljudi pokušavaju ne primjećivati rat, jer su umorni od njega. Ili su se navikli na njega", kaže ona. I sama priznaje da se navikla na zvukove sirena i dronova. "Donacije su vrlo rijetke, ljudima je dosta. Na početku smo mislili da će sve brzo završiti, pa su ljudi bili spremniji donirati. Ali sada se kraj ne nazire", objašnjava.

Prije je, kaže, lako mogla prikupiti 100.000 rubalja u jednom danu. Danas je najveći iznos koji dobije od jedne osobe 10.000 rubalja svakih šest mjeseci. "Volonterski pokret se primjetno smanjio. Čini se da je izgorio. U jednom trenutku pretvorio se u intrige i natjecanje", zaključuje Elena.

"Pijenje u vojsci je prava pošast"

Lera iz Belgorodske oblasti također potvrđuje da je interes za pomoć vojsci naglo opao. "Mi civili se još uvijek možemo pretvarati da je rat gotov – ali oni ne mogu. Zato piju. Pijenje u vojsci je prava pošast", ističe ona. 

Rat, zaključuje, utječe i na vojnike i na civile. "Jednom sam se vozila s ruskim časnikom, a on mi je rekao: Prošao sam mnoge ratove, ali najgori je u Ukrajini. Neki kažu da će Putin gorjeti u paklu zbog ove odluke".