DJECA su često usredotočena na sebe, osobito u najranijoj dobi. Ipak, način na koji odrasli razgovaraju s njima može ih naučiti da razmišljaju o drugima i razviju empatiju, ključnu vještinu za odrastanje i kasniji život, piše HuffPost.

"Svi želimo odgojiti djecu kojoj je stalo", rekla je Amy McCready, osnivačica Positive Parenting Solutions. "Poticanje empatije kod naše djece pomaže u izgradnji veza s drugima i svijetom oko njih". Stručnjaci su objasnili koje fraze pomažu djeci da postanu empatična i emocionalno inteligentna.

"Kako se osjećaš?"

"Najvažnije što morate učiniti, od samog početka, jest razgovarati o osjećajima", kaže edukacijska psihologinja Michele Borba. Kod male djece preporučuje fokusiranje na četiri osnovne emocije: sreću, tugu, ljutnju i strah. Kad malo porastu, pitajte ih izravno: "Kako se osjećaš?" i potaknite ih da imenuju svoje emocije dok se gledaju u ogledalo.

"Kako misliš da su se osjećali kad se to dogodilo?"

Nakon što dijete razumije vlastite osjećaje, počnite ga pitati o osjećajima drugih ljudi. "Ovo pitanje potiče djecu da izađu iz vlastitog iskustva i razmotre tuđe emocije", kaže dječja psihologinja Ann-Louise Lockhart. To ih uči zauzimanju tuđe perspektive, što je srž empatije.

"Što možeš učiniti da im pomogneš da se osjećaju bolje?"

"Ovo pitanje pojačava ideju da empatija nije samo osjećanje za nekoga, već je i činjenje nečega da se pomogne", ističe Lockhart. Time djeca uče razmišljati o rješenjima i važnosti proaktivne podrške drugima, bilo da se radi o crtanju slike za baku i djeda ili isprici prijatelju.

"Zvuči kao da su imali težak dan. Što misliš da im je trebalo?"

Slično prethodnom, i ovo pitanje potiče djecu na rješavanje problema i suosjećanje. "Fokusirajući se na potrebe, djeca uče razumjeti motive iza ponašanja i razvijaju dublju razinu suosjećanja", pojašnjava Lockhart.

"Vidim da si uzrujan/a. Razgovarajmo o tome."

"Ova fraza potvrđuje djetetove osjećaje i pokazuje mu da je u redu izraziti ih. "Govoreći to, roditelji pokazuju svojoj djeci da su njihovi osjećaji važni i da zaslužuju pažnju", kaže Lockhart. "Kada djeca vide da se njihove emocije priznaju, vjerojatnije će istu ljubaznost pokazati i drugima", dodaje.

"Možeš li se sjetiti kada si se i ti tako osjećao/la?"

McCready. objašnjava da ova "fraza pomaže djeci povezati iskustva koja su imali s načinom na koji se drugi mogu osjećati". Djetetu može biti lakše razumjeti tuđu perspektivu ako se prisjeti slične situacije koju je i samo doživjelo.

"U redu je osjećati se ljuto/tužno zbog toga."

"Ovo normalizira djetetove osjećaje i pomaže mu da shvati da ne mora skrivati niti se sramiti svojih emocionalnih reakcija", kaže McCready. To pokazuje da je zdravo dopustiti si osjetiti i obraditi emocije.

Empatija se uči u svakodnevnim trenucima

Vaša djeca neće naučiti sve o empatiji kroz jedno predavanje. Riječ je o kontinuiranom učenju u malim, svakodnevnim trenucima, naglašava Borba.

"Bilo koju knjigu koju čitate svom djetetu, uvijek ih možete potaknuti da se stave u [položaj osobe i situaciju]: 'Kako bi se ti osjećao/la?'", predlaže ona. Ključno je, zaključuju stručnjakinje vlastitim primjerom pokazati kako empatija izgleda u praksi. "Mali trenuci stvaraju snažne lekcije", dodaje Lockhart.