RODITELJI se prirodno boje da njihovo dijete ne postane žrtva vršnjačkog nasilja. No spoznaja da je upravo njihovo dijete ono koje drugima nanosi štetu može biti šokantna i bolna. Unatoč tome, važno je znati da nasilno ponašanje nije osobina nego naučen oblik ponašanja, tvrdi Martha Boateng, direktorica Saveza protiv nasilja. Naglašava da se djeca mogu naučiti boljim obrascima i promijeniti.

"Dijete koje pokazuje nasilno ponašanje nije loše. To može značiti da mu nedostaje vodstvo ili emocionalna podrška", objašnjava Boateng. "Roditelji se zbog toga često osjećaju posramljeno i teško im je povjerovati da njihovo dijete može biti nasilno."

Ove se poruke posebno naglašavaju uoči Tjedna borbe protiv nasilja koji se obilježava od 10. do 14. studenoga.

Kako prepoznati da je dijete nasilno?

Boateng upozorava da djeca koja vrše nasilje često pokazuju slične znakove kao i ona koja ga trpe. Savjetuje roditeljima da obrate pozornost na sljedeće:

Promjene u ponašanju

Postaje li vaše dijete agresivno, brzo se naljuti ili je defenzivno kada se spominju škola, aktivnosti ili određene osobe?

Promjene u govoru

Koristi li ružne riječi, ismijava druge ili pokazuje omalovažavanje prema vršnjacima?

Tajnovitost

Krije li što radi na telefonu, internetu ili društvenim mrežama?

Primjedbe drugih

Ako vas učitelji, rodbina ili drugi roditelji upozoravaju na ponašanje vašeg djeteta, važno je ozbiljno shvatiti te poruke.

Zašto dijete postaje nasilno?

Razlozi mogu biti različiti. Neka djeca vrše nasilje kako bi se uklopila u društvo, iz straha da sama ne postanu meta, zbog niskog samopouzdanja ili želje da budu popularna. Nasilje može biti i način suočavanja sa stresom, poput ispita ili problema kod kuće.

Djeca često kopiraju ponašanja koja vide kod odraslih, braće i sestara ili na internetu. Ako su u obitelji prisutni sukobi ili verbalna agresija, dijete može usvojiti takvo ponašanje kao normalno.

Kako reagirati ako otkrijete da je vaše dijete nasilno?

Prva i najvažnija stvar je ostati miran. Boateng savjetuje: "Nemojte vikati, ne osuđujte ni dijete ni sebe. Slušajte, pokušajte razumjeti i otvorite prostor za razgovor."

Važno je surađivati sa školom i drugim uključenim odraslima. Pokažite da vam je stalo, da ste spremni razumjeti što se događa i da tražite način kako pomoći djetetu.

Postavite jasne granice, ali pružite ljubav

Razgovarajte s djetetom iskreno i jasno. Recite mu da njegovo ponašanje nije prihvatljivo, ali i da ga volite. Objasnite mu da su posljedice važne, ali da ga nećete etiketirati kao nasilnika. Djeca trebaju znati da je promjena moguća i da ih podržavate.

Ako dijete osjeća pritisak da bude popularno, objasnite mu da je važnije imati dobre vrijednosti i odnose. Ako se bori s nesigurnošću, potaknite ga na bavljenje sportom, volontiranje ili kreativne aktivnosti koje jačaju samopouzdanje.

Vlastiti primjer ima veliku težinu

Roditelji bi trebali razmisliti o vlastitom ponašanju, ali bez osjećaja krivnje. Djeca uče promatrajući. Ako često kritizirate druge, prigovarate ili se neprimjereno izražavate, dijete to može usvojiti kao prihvatljivo. Obratite pažnju i na sadržaj koji djeca gledaju na internetu, u videoigrama i na televiziji.

Važnost isprike

Prisiljavanje djeteta na ispriku možda neće imati učinka. Djeca često još ne razumiju empatiju na način kao odrasli, niti u potpunosti shvaćaju posljedice svog ponašanja.

Umjesto toga, pokušajte im pomoći da razviju suosjećanje. Pitajte ih: "Kako bi se ti osjećao da netko tako postupa s tobom?" ili "Kako bi ti bilo da se netko tako ponaša prema tvojoj sestri ili bratu?"

Kada dijete počne razvijati empatiju, isprika će doći iskreno, iz vlastitog razumijevanja.