PREDSJEDNIK Republike Zoran Milanović rekao je danas, na središnjem programu Mjeseca hrvatske knjige "Među policama – storytelling večer", da je danas teže nego ikad biti pisac ili pripovjedač, jer je konkurencija golema, a put do publike i njezine pažnje znatno zahtjevniji nego nekada.

"Biti pisac i storyteller danas znači suočiti se s puno težim izazovima nego prije. Razmišljao sam mnogo puta koliko je pričanje priča i dar pričanja priča nešto što određuje čitave narode, a neke potpuno isključuje – naprosto, nismo isti", rekao je Milanović.

Sjećanja iz knjižnice i prve knjige

Govoreći o svojim čitateljskim navikama, prisjetio se Dječje knjižnice Marin Držić, u kojoj, kako je rekao, "pamti svaki red".

Prva knjiga koju je posudio bila je "Doktor Jojboli", a kasnije i "Junaci Pavlove ulice", na kojoj, kaže, "vjerojatno još stoje njegovi otisci".

"Lopta i stripovi su, naravno, bili važniji, ali od tog ‘Doktora Jojbolija’ ipak sam naučio nekakav jezik života, nekakav tajni jezik i tajne kodove, u kojima sam se kasnije gradio kroz čitanje", rekao je Milanović.

O piscima i klasicima

Milanović je kazao da je prema piscima uvijek zadržavao distancu i da se nikada nije dao očarati jednom temom ili autorom.

Posebno se osvrnuo na klasike, istaknuvši da im se i danas vraća, ali s drugačijim osjećajem.

"Vraćam se njima, ali ‘Zločin i kazna’ me danas više razočarava nego oduševljava. To se smatra velikim romanom, ali ga više ne mogu staviti u kontekst vremena u kojem živimo", rekao je Milanović.

Na kraju je dodao: "Priču vam neću pričati. Ako vas zanima prava priča, pogledajte film ‘Stand by Me’. Ja taj talent nemam, ali volim i cijenim one koji ga imaju."

"Samo da je priča"

Uz predsjednika Milanovića, o svojim doživljajima knjižnica govorili su Ivica Prtenjača i Boris Jokić.

Prtenjača je ispričao kako je njegov put prema pisanju počeo još u trećem razredu osnovne škole, upisom u literarnu grupu koja mu je, kako kaže, donijela "turbulentne i šaljive događaje".

Jokić se prisjetio svojih knjižnica – od one na Jarunu, preko knjižnice u Zapadnoj Virginiji, pa do Cambridgea i Osla.
"U trenutku kada u ovoj zemlji umire svjetlo, knjižnice su mjesto na kojima to svjetlo treba zasjati", rekao je Jokić.

Knjižničarke o svom pozivu

O iskustvima iz knjižničarskog svijeta govorile su i knjižničarke.

Isabella Mauro, voditeljica Hrvatskog centra za dječju knjigu, prisjetila se stručnog skupa na kojem je predstavljala zagrebačke knjižnice.

Verena Tibljaš iz riječke Gradske knjižnice Trsat ispričala je tri kratke priče o knjižničarima čiji su glavni likovi bili muškarci.

Ivanka Ferenčić Martinčić, ravnateljica Narodne knjižnice Virje, kazala je da je njezin najveći izazov danas zaljubiti djecu u čitanje i vlastitu maštu.