NEPOTREBNO je uopće isticati koliko je Stranger Things ključan za Netflix i koliko je važno da se od posljednje sezone stvori gigantski "event" koji će dominirati većim dijelom prosinca. I dok je namjera neupitna, daleko je bitnije reći da je braći Duffer i Netflixu itekako pošlo za rukom sve nas kolektivno uvjeriti da je ovo sve što smo željeli.

I prije nego krenemo, bit će spoilera pa ne kukajte da vas nismo upozorili. 

Eksploatacija nostalgije - i to na jako dobar način

Peta i posljednja sezona hit serije i u svojoj završnoj fazi uspješno eksploatira nostalgiju, ali ovog puta na više razina. Ne samo da nas vraća u osamdesete i posuđuje od onih preostalih nekoliko filmova koje još nisu do kraja "preorali" već u ovoj fazi igraju i na kartu nostalgije za klincima s kojima smo prije gotovo deset godina krenuli u ovu avanturu. 

I rade to jako dobro. Pogotovo u posljednjoj epizodi u snimke razigranog Willa Byersa (doduše, u izvedbi drugog klinca) daju emotivnu težinu završnom obračunu i otkriću da i Will ima super moći kao i Eleven. Noah Schnapp je tako napokon dobio priliku iskupiti svog na kahlicu ošišanog lika koji je procmoljio većinu serije i bio hodajuća depresija u tijelu djeteta.   

Ponovite gradivo

Naravno, ako već niste, za nove epizode morate ozbiljno ponoviti gradivo jer osim ako niste gigantski Stranger Things geek, mala je šansa da ćete pohvatati apsolutno sve manje ili više očite reference na prethodne sezone.

Iako je dobro to da su si uzeli više nego dovoljno vremena da sve kvalitetno razrade i dovrše, razmak između sezona STVARNO je predug i moglo bi vam se vrlo lako desiti da na trenutke nemate pojma o čemu likovi pričaju, tko je u kakvom u odnosu s kim, u kojoj se epizodi pojavio i u kojem kontekstu te zašto je toliko bitno ono što tvorci serije vrlo očito ističu kao bitno.

Neću pretjerati ako kažem da mi je bitnost nekih velikih obrata zamalo promakla jer nisam imao pojma tko je osoba na ekranu. 

To ipak nimalo ne narušava uživanje jer fanovi su upravo ovakav završetak serije i čekali. Sve je prepuno akcije, budžet je vidljiv na svakom koraku, sve je vrlo pažljivo montirano, lišeno praznog hoda (unatoč minutaži) i više je nego očito da autori ne tapkaju u mraku već da vrlo dobro znaju odgovore na sva ključna pitanja pa bi bilo jako tužno ako im se zalomi završnica kakvu je svojevremeno imao Lost. 

Besprijekorno tehnički odrađeno

Scenaristički, redateljski (jednu epizodu režirao je i Frank Darabont koji se stvarno mora vratiti režiranju) i s one čisto tehničke strane, sve je odrađeno besprijekorno. Zapravo jedine zamjerke možete uputiti na adresu glume jer sad kad više nisu klinci, postaje vrlo jasno da ona osnovna ekipa nije u stanju glumački iznijeti sve što im ambiciozni scenarij stavlja na teret.

I nikada nisu grozni niti negledljivi i dok god uspijevate u sebi pronaći snage da u njima i dalje vidite one iste klince iz prve sezone, nostalgija će vam pomoći da pregrmite neke scene koje su objektivno slabašno odglumljene.

To se, naravno, ne odnosi na sve glumce jer Gaten Matarazzo, Sadie Sink i Maya Hawke u ovoj sezoni dominiraju. Možda je to i ranije bio slučaj, ali da budem potpuno iskren, prošlo je toliko vremena da se ni ne sjećam. Posebno mjesto dobila je 14-godišnja britanska glumica Nell Fisher kao Holly Wheeler i posao je odradila fenomenalno iako sam, ponovno, morao provjeriti je li ovo prvi puta da ju vidimo ili se pojavljivala i u ranijim epizodama.

Tu je i Jake Connelly kao "Dipshit" Derek Turnbow i premda nije bogznakako spektakularan lik, pokazao se kao savršen materijal za memeove. Jamie Campbell Bower također se vratio u ulozi Vecne iako ga ovog puta daleko više gledamo u ljudskom obličju budući da se očito priprema teren za otkrivanje svih njegovih tajni. 

Lik koji je definitivno nije dočekao zasluženi kraj je Ted Wheeler.  Otac, suprug, odgovran i tih čovjek čiju smrt nisu registrirala ni njegova djeca. Ted Wheeler je utjelovljenje Dana očeva - postoji, ali nikog nije briga.  

Priči je došao kraj - to je sasvim jasno

Ovo je itekako bitan projekt za Netflix i vidljivo je da ništa nije prepušteno slučaju, a braća Duffer zaista djeluju kao da im je iskreno stalo do toga da svoj megauspješni projekt okončaju na način da fanovima ispune očekivanja, a ne da se prekenjavaju i glume umjetnike koji će im "dati ono što trebaju, a ne ono što žele".

Stranger Things je u tom pogledu vrlo konkretan i drže se savršenog recepta koji su razvili u prvoj sezoni. Bilo bi suludo to mijenjati, a realno, ovo ni nije serija koja je hrabro kročila tamo gdje nitko prije njih nije već serija koja je pametno i vrlo vješto sastavljena od općih mjesta koja su funkcionirala u filmovima i serijama koje su autori voljeli kao klinci.   

I dok stvari nesumnjivo funkcioniraju, treba reći i da je više nego jasno da je ovoj priči došao kraj i da je pametna odluka sve ovo završiti. Držimo fige da to bude kvalitetan kraj. 

S druge strane, ono što znamo je da će Netflix, na iznenađenje apsolutno nikog, nastaviti eksploatirati ovaj univerzum i apsolutno sve likove koje još nije jer... franšiza. Ipak, već sad bi se dalo naslutiti da bi rezultati mogli biti osjetno slabiji.

Ovaj nimalo unikatan koncept dao je daleko više nego je to bilo tko očekivao, ali uspjeh duguje najvećim dijelom tajmingu i rijetko viđenom šarmu. Netflixovo gramzivo sisanje izvorne ideje nije ništa neoprostivo i u tom moru spin-offova vjerojatno će se stvoriti i poneki koji će biti možda čak i odličan, ali iz pokušaja u pokušaj bit će sve teže i teže opravdati eksploataciju.