GUBITAK posla na način da ste jedan od mnogih masovnih otkaza težak je udarac, no stotine ili tisuće pogođenih radnika barem dobivaju jasan završetak koji im omogućuje da okrenu novu stranicu i nastave sa životom.

Danas je, međutim, situacija znatno drugačija - mogli biste izbjeći jedan val otpuštanja samo da biste posao izgubili nekoliko mjeseci kasnije u sljedećem. Nalazimo se u eri takozvanih "vječnih" ili "valovitih otpuštanja", gdje tvrtke provode višestruke, manje vidljive rezove u naizgled beskrajnim ciklusima, pokazalo je novo izvješće Glassdoora.

Analizirajući objave tvrtki, istraživači su otkrili da su otpuštanja manje od 50 ljudi postala najčešći oblik rezova u 2025. godini. Ona sada čine 51% svih prijava prema američkom zakonu WARN, koji nalaže tvrtkama da javno objave otpuštanja iznad određenog broja. Za usporedbu, 2015. godine taj je udio iznosio samo 38%.

Žele izbjeći negativan publicitet koji donosi ogromno otpuštanje

"Tržište rada i dalje se hladi, a kako tvrtke nastoje smanjiti troškove i broj zaposlenih, očekujemo da će se ovaj trend 'vječnih otpuštanja' nastaviti", izjavio je Daniel Zhao, glavni ekonomist Glassdoora. Dodao je kako poslodavci koji primjenjuju ovu taktiku "možda pokušavaju izbjeći negativan publicitet koji dolazi s jednim velikim otpuštanjem."

Melanie Ehrenkranz, koja za svoj Substack Laid Off intervjuira radnike, kaže da sve češće čuje za ovakva "usamljena otpuštanja".

"U zajednici Laid Off definitivno razgovaram s više ljudi koji su otpušteni u grupama ili ponekad potpuno sami", rekla je Ehrenkranz. "Jedan od mojih nedavnih intervjua bio je s višim urednikom za društvene mreže i kulturu IndieWirea. Njihova matična tvrtka provodila je valovita otpuštanja tijekom cijele godine, ali kada je došlo vrijeme da on bude otpušten, bio je samo on i možda još nekoliko njih."

Ehrenkranz smatra da, iako se masovna otpuštanja i dalje događaju, manji valovi imaju stratešku komponentu: "Ako tvrtka može izbjeći dospijevanje na naslovnice ili postati sljedeća viralna objava na LinkedInu, to će i učiniti."

S druge strane, Sandra Sucher, profesorica menadžmenta na Harvard Business School, ne vjeruje da tvrtke to čine primarno kako bi izbjegle medijsku pozornost. Ona smatra da je razlog veća neizvjesnost oko carina i potencijalnog utjecaja umjetne inteligencije na radna mjesta.

"Ljudima je jednostavno teško procijeniti koliko im je ljudi potrebno za obavljanje posla kada se čini da se sama priroda posla mijenja", pojasnila je Sucher.

Zašto su "valovita" otpuštanja loša za sve

Bez obzira na razlog, u eri "vječnih otpuštanja" osjećaj sigurnosti neprestano je ugrožen. Iako su, prema riječima Sandre Sucher, "sva otpuštanja nehumana" jer "nekome oduzimate mogućnost da se sam uzdržava", "valoviti" otkazi posebno su teški jer radnik gubi zajednicu kolega koji prolaze kroz istu situaciju.

"Nemate skupinu od 20, 100 ili 1000 suradnika s kojima biste se žalili, uspoređivali bilješke ili čak pokušali shvatiti što se dogodilo. Gubite transparentnost", ističe Ehrenkranz.

Takva praksa dugoročno opterećuje i preostale zaposlenike, koji rade u neprestanoj tjeskobi. "Jedan trošak koji je uistinu skriven jest smanjenje dobrovoljnog truda", kaže Sucher. "Dakle, ljudi koji su išli iznad i izvan očekivanja... to nestaje."

Zaposlenici također postaju manje inovativni i "neskloni riskirati i raditi nove stvari, jer bi ih to moglo dovesti u opasnost ako se ne isplati", dodaje Sucher. Kako bi ublažile te posljedice, tvrtke bi trebale pružiti "snažnu podršku za ponovno zapošljavanje" onima koji su otpušteni.

Ironično, tvrtke provode ovakva otpuštanja u ime produktivnosti, no posljedice su često suprotne. "Ako to nastavite raditi na ovaj način, radnici će postati manje produktivni i manje učinkoviti zbog tjeskobe i neizvjesnosti koju osjećaju", zaključuje Zhao.

Generacija Z na udaru: "Ne mogu dobiti otkaz sa svog TikToka"

Otkaz je jedan od najdestabilizirajućih događaja u karijeri, a iskustvo Laure Holland iz San Francisca to zorno prikazuje. Sa samo 25 godina, ona je već veteranka otpuštanja. Godine 2023. ova tehnološka stručnjakinja bila je jedna od tisuća otpuštenih iz Googlea, a ove godine izgubila je posao u Ministarstvu pravosuđa zbog rezova. Holland trenutno radi kao šetačica pasa i čuvarica kućnih ljubimaca te trenira košarku za mlade dok traži novi posao s punim radnim vremenom.

Njezina su iskustva potpuno promijenila njezina očekivanja od korporativnog svijeta. "Čini mi se da nemam prijatelja koji nisu bili otpušteni", rekla je. "Kada ste mlada osoba u 20-ima koja radi u ovoj velikoj korporaciji - mi smo prvi na redu. Dakle, generacija Z je vjerojatno najteže pogođena."

"Sada više ne pridajem toliko vrijednosti tvrtki za koju radim ili svom nazivu radnog mjesta, to ne definira tko sam", nastavila je. "Kada se toliko zaokupite svojim poslom i postanete toliko strastveni prema mjestu gdje radite, mislim da to može stvoriti nezdravu dinamiku, pogotovo usred otpuštanja."

Holland se sada fokusira na stvaranje online sadržaja.

"Ne znam želim li se uopće vratiti u korporativni svijet, jer mi profesionalno nije donio mnogo. Dobro je iskustvo, ali se uopće nisam osjećala ispunjeno ili podržano", rekla je. "S vječnim otpuštanjima, definitivno se više fokusiram na ulaganje u sebe - na primjer, ne mogu biti otpuštena sa svog TikToka."