IAKO su bliski odnosi s obitelji i društvom često povezani s manjim osjećajem usamljenosti kod starijih roditelja, usamljenost s godinama nije rijetkost. Životne promjene, udaljavanje djece i slabije društvene mreže mogu utjecati na svakodnevne navike i ponašanja. Kada se usamljenost produbi, ljudi često nesvjesno razvijaju obrasce koji im pružaju privremenu utjehu, ali dugoročno mogu pojačati osjećaj izolacije.

Češće se javlja porukama

Kako djeca postaju zauzetija, a zajedničko vrijeme zahtijeva planiranje, mobitel često postaje glavno sredstvo održavanja odnosa. Otac se može češće javljati porukama ili koristiti društvene mreže kako bi ostao povezan, iako to ponekad prikriva dublji osjećaj usamljenosti. Ipak, istraživanje objavljeno u časopisu Acta Psychologica navodi da ovakav oblik površne digitalne komunikacije može dodatno pojačati osjećaj izolacije umjesto da ga ublaži, piše YourTango.

Uvijek nudi pomoć

Bilo da se radi o popravljanju sitnica ili obavljanju usluga, stalna ponuda pomoći često je način da se osjeća potrebnim i da provede više vremena s odraslom djecom. Istraživanje objavljeno u Journal of Adolescence ističe da je osjećaj "biti potreban" važan za psihološku dobrobit u svim životnim dobima. Kod roditelja koji se suočavaju s emocionalnim udaljavanjem djece, taj je osjećaj posebno snažan.

Traži dublje, sentimentalne razgovore

Usamljenost kod starijih roditelja često je povezana s osjećajem gubitka smisla, osobito kada se promijeni njihova roditeljska uloga. Studija objavljena u The Gerontologist pokazuje da usamljenost može potaknuti osjećaj besmisla, zbog čega ljudi češće posežu za nostalgijom, starim uspomenama i emotivnijim razgovorima s djecom.

Rijetko traži pomoć za sebe

Iako je uvijek spreman pomoći drugima, otac koji se osjeća usamljeno često izbjegava tražiti podršku za vlastite probleme. Strah od toga da će biti teret drugima može ga navesti da potiskuje emocije i dodatno se povlači. Istraživanje objavljeno u Aging & Mental Health navodi da anksioznost, koja često prati usamljenost, povećava brigu o tome hoće li netko drugima postati opterećenje.

Iako se ove navike možda mogu činiti bezazlenima, stručni izvori upozoravaju da mogu biti tihi znakovi dublje usamljenosti s kojom se mnogi očevi bore u starijoj dobi.