DOK SE U većini svijeta osjeća blagdanska groznica ispunjena svečanim okupljanjima i razmjenom darova, lako je zaboraviti da je za milijarde ljudi 25. prosinca samo još jedan običan dan. Postoje, naime, zemlje u kojima se Božić ne slavi kao službeni praznik, a razlozi za to su najčešće kulturološke ili vjerske prirode.

Pet zemalja u kojima se Božić ne slavi:

Sjeverna Koreja

U Sjevernoj Koreji nema mjesta za vjerske blagdane poput Božića. Totalitarna ideologija države ne tolerira religiju jer je doživljava kao konkurenciju državnoj vlasti i kultu ličnosti koji se godinama gradi oko dinastije Kim.

Svaki oblik božićnog obilježavanja može završiti zatvorom ili težim kaznama, a organizirana religija u zemlji uglavnom je pod nadzorom režima.

Umjesto kršćanskih blagdana, državni kalendar pun je datuma koji slave liderstvo i povijest režima. Najvažniji zimski događaj je obljetnica rođenja Kim Jong-ila (17. prosinca). Zapadni utjecaji, uključujući i božićne običaje, sustavno se uklanjaju iz javnog života.

Saudijska Arabija

Kao rodno mjesto islama, Saudijska Arabija desetljećima je imala vrlo jasan stav prema Božiću: nije kompatibilan s islamskom doktrinom. Godinama su javne dekoracije, božićna drvca i bilo kakva vidljiva slavlja bila strogo zabranjena, a obilježavanje se svelo na privatne prostore i diplomatske krugove.

Posljednjih godina primjetni su blaži pomaci, najviše zbog pokušaja gospodarske modernizacije i otvaranja turizmu. U nekim luksuznim hotelima i trgovačkim centrima u većim gradovima danas se mogu vidjeti diskretne "sezonske" dekoracije – ali bez otvorenih vjerskih simbola.

I dalje je jasno da je to iznimka, a ne pravilo. U saudijskoj kulturi glavni blagdani ostaju Eid al-Fitr i Eid al-Adha, kada cijela zemlja zaista ulazi u praznični ritam.

Brunej

Brunej provodi strogu verziju šerijatskog prava koja snažno regulira javni prostor. Iako nemuslimani smiju slaviti Božić u privatnosti, sve što bi moglo izgledati kao "promocija druge religije" među muslimanima smatra se problematičnim.

U praksi to znači da božićna drvca, svjetla, jaslice, pa čak i nošenje kape Djeda Mraza u javnosti može rezultirati visokim novčanim kaznama. Tvrtkama je zabranjeno oglašavati blagdane, a vlasti su javno upozoravale građane da se suzdrže čak i od božićnih čestitki u javnom prostoru.

Zbog toga je Božić u Bruneju gotovo potpuno zatvoren u privatne domove i krugove nemuslimanske zajednice.

Somalija

Somalija, država s većinski muslimanskim stanovništvom i složenom sigurnosnom situacijom, ide korak dalje: Božić je potpuno zabranjen.

Razlozi su kombinacija vjerskog identiteta i sigurnosnih procjena - vlasti smatraju da bi javno obilježavanje kršćanskog blagdana moglo potaknuti napetosti i izazvati reakcije ekstremističkih skupina.

U zemlji su zabranjeni javni ukrasi, božićne mise, pa čak i uobičajene fraze poput "Sretan Božić". Fokus je striktno na islamskim blagdanima, a svako javno izražavanje druge vjere smatra se izazovom nacionalnom i vjerskom jedinstvu.

Tadžikistan

Za razliku od prijašnjih primjera, Tadžikistan Božić nije formalno zabranio, ali ga vlasti aktivno obeshrabruju. Riječ je o dijelu šire politike ograničavanja stranog kulturnog i vjerskog utjecaja, uz jačanje nacionalnog identiteta.

Vlasti su u više navrata školama i tvrtkama preporučivale da ne postavljaju ukrase i ne organiziraju proslave, a prodaja božićnih jelki i ukrasa zna biti ograničena. Ideja nije suzbijanje privatne vjere, nego sprečavanje javnog širenja običaja koji se doživljavaju kao "uvozni".

Umjesto toga, država snažno promovira tradicionalne proslave poput Navruza (perzijske Nove godine), koji je jedan od ključnih praznika u njihovoj regiji.