SVIJET je ušao u opasnu eru u kojoj se politika sile više i ne pokušava prikriti, a stara formula "Može mi se!" postala je glavno pravilo u međunarodnim odnosima. Ocijenio je to politički analitičar Žarko Puhovski, komentirajući američki vojni upad u Venezuelu te općenito odnos administracije Donalda Trumpa prema globalnim krizama i međunarodnom pravu, piše HRT.

Trumpova poruka Putinu

Puhovski smatra da se odnos snaga između američkog i ruskog predsjednika promijenio. "Dugo se govorilo da se Trump ponaša prema Putinu kao šegrt. Sad je to obrnuto. Putin je šegrt. Poruka je jasna: što god ti radiš, ja mogu bolje od tebe. I to je impresioniralo ogroman broj ljudi - brzina, učinkovitost, spektakl", kaže Puhovski.

Međutim, upozorava kako se pritom zaboravlja ključna stvar - fundamentalno kršenje međunarodnog prava, što, kako dodaje, nije početak, već nastavak duge tradicije. "Prije Putina bio je Bush. Prije Busha bilo je nešto drugo. To je kontinuitet. Netko je nedavno objavio popis država koje su Sjedinjene Američke Države bombardirale od 1950-ih. Trideset i tri države", naveo je.

Početak urušavanja međunarodnog prava

Prema njegovim riječima, sve je zapravo počelo otmicom nacističkog zločinca Adolfa Eichmanna u Argentini. "Faktički je sve počelo s otmicom Eichmanna. Tada je prvi put prihvaćeno da jedna država može hapsiti u drugoj državi. A to je, po definiciji, otmica. Uhititi može samo policija na teritoriju vlastite države", objašnjava Puhovski, dodajući da se otmica prihvatila kao metoda unatoč tome što je postojao legalan put izručenja.

Kao drugi veliki lom u međunarodnom poretku navodi bombardiranje Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine. "NATO je djelovao bez odluke Vijeća sigurnosti, bez ikakvog pravnog temelja. I to uz gotovo opće odobravanje", prisjeća se Puhovski, ističući da su tada u Hrvatskoj rijetki kritizirali taj potez. "Logika međunarodnog prava nije - bombardirati Novi Sad, nego poslati vojsku na Kosovo i istjerati okupacijsku silu. Te su se stvari potpuno pobrkale", kazao je.

Puhovski upozorava da je svijet danas došao do točke u kojoj se pravila više ni ne glume. "Danas živimo u svijetu u kojem se više ni ne glumi da postoje pravila. Sila je pravilo, a pravo iznimka. I to je ono što zovemo novim normalnim", zaključuje.

Maduro je pao, ali Venezuela nije slobodna

Za svrgnutog Nicolasa Madura kaže da je bio slab i neuvjerljiv vođa, tipičan ljevičarski diktator koji je, za razliku od desničarskih hunti, imao socijalnu retoriku. Podsjeća da je njegov prethodnik Hugo Chávez imao stvarnu podršku najsiromašnijih, no Maduro je tu baštinu upropastio. Ipak, Puhovski naglašava da bi bila iluzija misliti da Maduro nije imao nikakvu potporu.

Ključni problem vidi u tome što se promjenom vlasti nije promijenila stvarna struktura moći, a rasprava se svela na progon oporbe, dok se sustavno kršenje ljudskih prava zanemaruje. Upozorava da nasilnim odvođenjem u SAD Maduro postaje objektivna žrtva, što baca u drugi plan njegove stvarne zločine.

"Ako je nova vlast samo prijelazna figura bez stvarne moći, onda je ključno pitanje kako i kada do slobodnih izbora, jer predsjednik u takvom razdoblju može biti tek politička figura, a ne stvarni nositelj promjene", dodaje Puhovski.

Šutnja Zorana Milanovića

Komentirajući reakcije u Hrvatskoj, Puhovski ističe potpunu šutnju predsjednika Republike Zorana Milanovića. "Predsjednik Milanović je nestao. Pojavljuje se tek sporadično na društvenim mrežama. Čovjek se nije javio ni za Novu godinu. To se, mislim, još nikada nije dogodilo da predsjednik Republike ne uputi novogodišnju čestitku", kaže Puhovski.

Smatra da se Milanović nalazi u političkom raskoraku. "On je sadržajno protiv Donalda Trumpa, ali je metodološki "trumpist". I tu se koprca između ta dva pola. Ne znam kako iz toga može izići", upozorava. Osvrćući se na izjave iz SDP-a o nafti kao mogućem razlogu intervencije, Puhovski ironično primjećuje da Trump to ni ne skriva.

"Trump već u drugoj rečenici kaže – to je naša nafta. Ljudska prava nitko ni jednom nije spomenuo. Izgleda kao netko tko je ispao iz najgoreg lenjinističkog udžbenika o kapitalizmu koji otvoreno kaže da ga zanima nafta. Po čemu je ta nafta njegova, to nitko ne objašnjava", dodaje.

Europska politika kao Eurosong

Puhovski ocjenjuje da su temeljne zapadne vrijednosti praktički prestale postojati. "Kao da je netko u Europi, ali i u svijetu, doslovno ugasio svjetlo. Sve ono što se smatralo zapadnim vrijednostima – demokracija, pravila, međunarodni poredak – to više ne vrijedi, ili vrijedi samo do ponoći. Nakon toga više ne vrijedi", kaže.

Posebno je kritičan prema Europskoj uniji, za koju tvrdi da nema jedinstvenu vanjsku politiku, što se vidi i po različitim reakcijama država članica na krizu u Venezueli. Svoju ocjenu zaključuje oštrom usporedbom: "Kao da dijelimo bodove: tri glasa ovima, pet onima. A zna se unaprijed tko kome daje bodove. To više nije politika – to je improvizacija", upozorava Puhovski.