AMERIČKI predsjednik Donald Trump izjavio je da se američka "armada" kreće prema Bliskom istoku i da SAD pozorno prati Iran, dok aktivisti procjenjuju da je broj poginulih u nasilnom gušenju prosvjeda u Teheranu premašio pet tisuća, piše The Guardian.

Tijekom povratka sa Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Trump je u zrakoplovu Air Force One rekao: "Imamo mnogo brodova koji idu u tom smjeru, za svaki slučaj. Radije ne bih da se išta dogodi, ali ih vrlo pomno pratimo… imamo armadu… koja ide u tom smjeru, i možda je nećemo morati upotrijebiti."

Nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln i nekoliko razarača s navođenim projektilima trebali bi stići na Bliski istok idućih dana. U regiju se raspoređuju i dodatni sustavi protuzračne obrane, najvjerojatnije oko američkih i izraelskih zračnih baza. Ujedinjeno Kraljevstvo je također najavilo slanje borbenih zrakoplova RAF Eurofighter Typhoon u Katar, na zahtjev Dohe.

Američki predsjednik je prije dva tjedna odustao od napada na Iran, unatoč obećanju da je "pomoć na putu". Glavni razlog je bio taj što mu, kako se navodi, nije ponuđena vojna opcija koja bi osigurala promjenu režima u Teheranu, a zaljevske države su ga također pozvale na suzdržanost.

Tisuće mrtvih u prosvjedima

Novinska agencija aktivista za ljudska prava (HRANA) sa sjedištem u SAD-u u petak je objavila nove podatke prema kojima je u gušenju prosvjeda u Iranu poginulo 5.002 ljudi. Među žrtvama je 4.716 prosvjednika, 203 osobe povezane s vladom, 43 djece i 40 civila koji nisu sudjelovali u prosvjedima. Agencija, čije su se brojke i ranije pokazale točnima, navodi da je uhićena najmanje 26.541 osoba.

Prosvjedi su započeli 28. prosinca kada su trgovci u Teheranu izišli na ulice zbog naglog pada vrijednosti rijala. Ubrzo su se proširili zemljom, a zahtjevi su prerasli u pozive na kraj vladajućeg režima, što je dovelo do najozbiljnijih i najsmrtonosnijih nemira od revolucije 1979. godine. O gušenju prosvjeda raspravlja i Vijeće UN-a za ljudska prava u Ženevi.

Upozorenje iz Teherana

S druge strane, Ali Abdollahi Aliabadi, čelnik iranskog Središnjeg stožera Khatam-al Anbiya koji koordinira vojsku i Revolucionarnu gardu, u četvrtak je upozorio SAD da bi svaki vojni udar na Iran pretvorio sve američke baze u regiji u "legitimne mete".

Prosvjedni pokret je uglavnom ugušen, čemu je pridonio i prekid interneta bez presedana. Ipak, na često masovno posjećenim sprovodima i dalje se mogu čuti povici "smrt diktatoru". Iz Irana i dalje pristižu videosnimke koje prikazuju kako su sigurnosne snage, posebno u razdoblju od 5. do 8. siječnja, imale dozvolu pucati s namjerom ubojstva prosvjednika.

Jedne od glavnih reformističkih novina, Ham-Mihan, zatvorene su nakon objave dviju priča - jedne o progonu prosvjednika u bolnici i druge koja je detaljno opisala brutalnost gušenja prosvjeda.

Različita tumačenja krize

Mnogi vodeći reformisti nisu mogli iznijeti svoje stavove o nasilju, a rijetki kojima je to dopušteno uglavnom krive obje strane za slom društvene solidarnosti. Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian, reformist izabran prije 18 mjeseci, u svom je najopširnijem osvrtu na nasilje ustvrdio da je "građanski i pravedni prosvjed naroda pretvoren u krvavu i nasilnu bitku zbog zavjere onih koji Iranu žele zlo".

Američki ministar financija Scott Bessant u Davosu je zasluge za prosvjede pripisao američkim sankcijama, rekavši da su dovele do nemira. "Maksimalne ekonomske sankcije su djelovale jer se u prosincu njihovo gospodarstvo urušilo", izjavio je.

Dodao je: "Vidjeli smo kako je velika banka propala. Centralna banka je počela tiskati novac. Postoji nestašica dolara. Ne mogu dobiti uvoz, i zato su ljudi izašli na ulice. Ovo je ekonomska državna vještina, bez ispaljenih metaka, i stvari se ovdje kreću u vrlo pozitivnom smjeru."

Trump je više puta ostavio otvorenom mogućnost nove vojne akcije protiv Irana, nakon što je Washington podržao izraelski 12-dnevni rat u lipnju s ciljem slabljenja iranskih nuklearnih i balističkih programa. Međutim, posljednjih se dana činilo da se smanjila vjerojatnost neposredne američke akcije, pri čemu su obje strane naglašavale potrebu da se pruži prilika diplomaciji.