Ova riža košta 100 eura po kilogramu, a Japanci je jedu jednom godišnje
DRŽEĆI elegantnu crnu kutiju sa zlatnim natpisom World’s Best Rice (engl. najbolja riža na svijetu), japanski kuhar Kenichi Fujimoto blago naginje glavu i uz osmijeh pokazuje dozu skepticizma.
"Često je to samo marketing, a ne stvarna kvaliteta", kaže vlasnik restorana Sushi Fujimoto u Hong Kongu, pokazujući na lonac riže koja se kuha u njegovoj kuhinji. S više od 20 godina iskustva pod vodstvom sushi majstora s Michelinovim zvjezdicama, Fujimoto je kušao bezbroj sorti riže, ali nikada ništa slično ovome.
Proizvođači riže Kinmemai Premium ne samo da tvrde da je riječ o najboljoj riži na svijetu, već ju je Guinnessova knjiga rekorda 2016. godine proglasila i najskupljom, piše CNN.
Projekt vrijedan Guinnessove knjige rekorda
Riža je u Japanu sveta namirnica već oko 3000 godina, a danas se u zemlji uzgaja više od 300 različitih sorti. I dok su jela i pića od riže poput sushija, mochija i sakea stekla svjetsku slavu, sama riža nikada nije ostvarila jednak izvozni uspjeh. To je odlučio promijeniti Keiji Saika, danas 91-godišnji predsjednik tvrtke Toyo Rice. Tvrtka proizvodi strojeve za preradu riže te plasira vlastitu marku Kinmemai, što u prijevodu znači "riža zlatne klice".
"Osjećao sam da svijetu trebamo bolje predstaviti koliko je japanska riža izvrsna", rekao je Saika. S ograničenim budžetom za oglašavanje, osmislio je neuobičajenu marketinšku strategiju. "Tada sam se sjetio Guinnessove knjige rekorda. Znali smo da moramo napraviti nešto što nitko prije nije."
Uvjeren da je proizveo najukusniju rižu na svijetu, Saika je 2016. lansirao Kinmemai Premium po cijeni od oko 109 dolara (101,40 eura) po kilogramu. "Pitao sam se hoće li itko to uopće kupiti, ali na moje iznenađenje, upiti su počeli stizati", prisjeća se.
Ono što je počelo kao jednokratna ponuda, preraslo je u godišnje izdanje. Prošlogodišnja serija prodavala se po 73,40 dolara (68,26 eura) za pakiranje, a svih 1000 kutija rasprodano je u kratkom roku.
Zašto projekt ne donosi zaradu
Dok se Toyo Rice priprema za obilježavanje desete obljetnice projekta 2026. godine, Saika ističe da mu zarada nikada nije bila glavni cilj.
"Iskreno, kad se sve zbroji, vjerojatno smo u minusu. Unatoč visokoj cijeni, projekt nije financijski isplativ", kaže. Inicijativa je zamišljena kao način podizanja ugleda japanske riže i poticaj poljoprivrednicima da uzgajaju vrhunske sorte. Saika je naziva projektom "Najbolja riža na svijetu", uz ostale inovacije koje je potaknuo, poput riže koju nije potrebno ispirati - čime se štedi voda.
Proces proizvodnje Kinmemai Premiuma iznimno je detaljan. Svake godine Saika bira četiri do šest vrhunskih, nagrađivanih sorti između čak 5000 prijavljenih na najveće japansko natjecanje u ocjenjivanju okusa riže. Uz okus i teksturu, analizira se i razina enzima.
"Ta životna snaga jasno se očituje u aktivnosti enzima. Riža s takvom vitalnošću zaista je posebna", kaže Saika. Nakon odabira, zrna odležavaju nekoliko mjeseci. "Na taj način se okus dodatno pojačava. Postaje bogatiji, a moguće je i da se poboljšavaju zdravstvene koristi", dodaje. Zbog ograničene količine i složenosti proizvodnje, riža se često kupuje kao luksuzni poklon. Projekt donosi i velik ugled odabranim uzgajivačima.
Glad kao životna motivacija
Saikina posvećenost riži duboko je ukorijenjena u njegovom djetinjstvu. Nakon Drugog svjetskog rata, Japan je pogodila velika nestašica hrane, a dodatno ju je pogoršao tajfun koji je uništio usjeve.
"Mnogi su umirali od gladi, čak i suci i pripadnici viših slojeva društva", prisjeća se. Njegova je obitelj preživjela sadeći pronađeno sjeme i loveći jegulje, somove i ptice. To iskustvo usadilo mu je duboko poštovanje prema riži i motivaciju da stvara bolje sorte. Kinmemai Premium jede samo jednom godišnje - kad kuša novi urod.
Presuda neovisnih kuhara
U kuhinji chefa Fujimota, Kinmemai Premium je pripremljena. Prvi dojam bio je odličan. "Lijepa, bistra boja. Sviđa mi se", kaže, dok njegova supruga Ai dodaje: "Vau. Sjaji se." Uspoređuje je s dijamantom jer se svako zrno jasno ističe, što je znak vrhunske kvalitete.
Nakon kušanja, potvrđuje: "Okus je uravnotežen, tekstura odlična, lijepo zadržava vlagu. Svidjet će se mnogima." Ipak, kaže da je ne bi kupio za svoj restoran jer je preskupa, a smatra i da nije idealna za sushi jer bi u kombinaciji s octom mogla postati gnjecava.
I kuhar Nansen Lai iz Hong Konga imao je priliku kušati Kinmemai Premium. "Izvrsna je. Okus i aroma daleko su kompleksniji od onoga na što smo navikli", rekao je. Ipak, dodaje kako si takvu rižu ne može priuštiti za restoran. "Toliko je ukusna da je možete jesti samu."
Obojica kuhara slažu se da projekt ima vrijednost za cijelu industriju. "Uzgajivači riže teško preživljavaju. Troškovi rastu, a cijene se nisu bitno mijenjale desetljećima. Ako ne mogu od toga živjeti, mladi neće nastaviti obitelsku tradiciju", upozorava Fujimoto.
Rad za budućnost
U 91. godini, Saika i dalje svakodnevno odlazi na posao. Tajnu svog zdravlja pripisuje - naravno - riži. Njegova nepresušna strast prema toj namirnici tjera ga da nastavi s radom, no priznaje da ga najviše brine budućnost Japana. "Ne znam koliko mi je još vremena ostalo, ali želim to vrijeme iskoristiti za razvoj ideja koje će koristiti društvu. Nemam puno vremena, pa sam svaki dan u potpunosti angažiran", zaključuje.