OTON III. Bavarski (1261. - 1312.) bio je vojvoda Donje Bavarske iz dinastije Wittelsbach. Njegova je politička važnost za hrvatsku povijest povezana s krizom vlasti u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu krajem 13. i početkom 14. stoljeća.

Zašto je polagao pravo na ugarsko-hrvatsko prijestolje?

Nakon izumiranja muške loze Arpadovića 1301. godine (smrću kralja Andrije III.), u Ugarskoj i Hrvatskoj izbila je borba za prijestolje. Više je europskih dinastija polagalo pravo na krunu.

Oton III. imao je dinastičku osnovu za pretenzije jer je bio unuk ugarskog kralja Bele IV. po majčinoj liniji. Time je stekao legitimitet da se kandidira za kralja Ugarske i Hrvatske.

Godine 1305. čak je i okrunjen za ugarskog kralja (kao Bela V.), no njegova vlast bila je slaba i osporavana. Glavni suparnik bio mu je Karlo I. Robert iz dinastije Anžuvinaca, koji je na kraju izašao kao pobjednik.

Veze s Hrvatskom

U to doba Hrvatska je bila u personalnoj uniji s Ugarskom, pa je borba za ugarsku krunu automatski značila i borbu za hrvatsku. Hrvatski velikaši, osobito moćna obitelj Šubića Bribirskih, igrali su važnu ulogu u tim previranjima.

Oton III. pokušavao je pridobiti potporu hrvatskog plemstva, ali nije uspio učvrstiti stvarnu vlast na teritoriju kraljevstva. Već 1307. bio je zarobljen, a potom je odustao od daljnjih aktivnih pretenzija. Umro je 1312. godine.