DANA 12. veljače 1912. abdikacijom dječaka-cara Puyija završila je višestoljetna vladavina kineskih careva i srušena je dinastija Qing. Time je okončan sustav koji je u Kini, s prekidima i promjenama dinastija, postojao više od dva tisućljeća.

Dječak na prijestolju u vrijeme sloma

Puyi je na prijestolje stupio 1908. godine, sa samo dvije godine, pod vladarskim imenom Xuantong. U stvarnosti nije vladao - stvarnu su moć držali dvorski krugovi i regenti, dok se golemo Carstvo suočavalo s unutarnjim krizama, ekonomskim problemima i pritiskom stranih sila.

Početkom 20. stoljeća Kina je bila duboko oslabljena. Porazi u ratovima, nametnuti neravnopravni ugovori sa zapadnim silama i Japanom te rastuće nezadovoljstvo stanovništva stvorili su eksplozivnu situaciju. Reformni pokušaji došli su prekasno.

Revolucija koja je srušila carstvo

U listopadu 1911. izbio je ustanak u Wuchangu, koji se brzo proširio zemljom. Taj se događaj danas smatra početkom Xinhai revolucije. Provincije su jedna za drugom proglašavale odcjepljenje od dinastije Qing, a revolucionarni pokret predvodili su reformatori i republikanci okupljeni oko Sun Yat-sena.

Sun Yat-sen u siječnju 1912. proglašen je privremenim predsjednikom nove države, Republike Kine. Ipak, kako bi se izbjegao dugotrajan građanski rat, postignut je kompromis s moćnim generalom Yuan Shikaijem, koji je imao kontrolu nad carskom vojskom. Ključ tog dogovora bila je abdikacija mladog cara.

Edikt o abdikaciji

Dana 12. veljače 1912. u ime šestogodišnjeg Puyija objavljen je carski edikt o abdikaciji. Dokumentom je formalno prenesena vlast na republikansku vladu. Iako je time dinastija Qing izgubila prijestolje, Puyiju i njegovoj obitelji dopušteno je da još neko vrijeme ostanu živjeti u Zabranjenom gradu u Pekingu te da zadrže dio ceremonijalnih privilegija.

Abdikacija je označila kraj jedne epohe. Kina je po prvi put postala republika, ali politička nestabilnost nije nestala. Slijedile su godine borbi između vojskovođa, političkih frakcija i kasnije nacionalista i komunista.

Sudbina posljednjeg cara

Puyijev život nakon abdikacije bio je neobičan i buran. Godine 1932. Japanci su ga postavili za vladara marionetske države Mandžukuo u Mandžuriji. Nakon Drugog svjetskog rata zarobili su ga Sovjeti, a potom je vraćen u Kinu, gdje je prošao proces "preodgoja". Ostatak života proveo je kao običan građanin u Pekingu.

Njegova nevjerojatna sudbina - od božanskog sina Neba do vrtlara i arhivista - simbolizira dramatične promjene kroz koje je Kina prošla u 20. stoljeću. Abdikacija 1912. godine nije bila samo politički čin, nego povijesna prekretnica koja je zauvijek promijenila lice jedne od najstarijih civilizacija svijeta.