ISTRAŽIVANJE Instituta za istraživanje migracija pokazalo je da su strani radnici uglavnom zadovoljni životom i radom u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, ali je istovremeno ukazalo i na izražene izazove u području društvene integracije, osjećaja pripadnosti i iskustava diskriminacije.

"Rezultati upućuju na potrebu za sustavnim integracijskim politikama, jačanjem informiranosti o radnim pravima, unaprjeđenjem zdravstvene dostupnosti te poticanjem socijalne uključenosti, kako bi se dugoročno osigurala stabilna i održiva integracija stranih radnika u hrvatsko društvo", navodi se u priopćenju Instituta.

Voditelj istraživanja i projekta Ivan Balabanić pojasnio je kako hrvatski građani često izražavaju nezadovoljstvo prisutnošću radnika iz Azije i Afrike, dok su sami radnici pretežito zadovoljni.

"Razloge je moguće tražiti u činjenici da strani radnici percepciju svojega života u Hrvatskoj uvelike grade na temelju odnosa na radnom mjestu, gdje svakodnevno ostvaruju interakciju s domaćim radnicima. Kada domicilno stanovništvo uspostavi izravan kontakt sa stranim radnicima, često brzo shvati da se ne radi o nečemu 'velikom' ili prijetećem", naveo je.

Poručio je kako je integracija dvosmjeran proces te dodao kako rezultati otvaraju prostor za promišljanje integracijskih politika i javne komunikacije.

Najviše muškaraca, rade na puno radno vrijeme i financijski pomažu obiteljima

Najveći broj ispitanika dolazi iz Nepala, Filipina i Indije, dok su ostali iz Bangladeša, Uzbekistana, Egipta, Sirije i drugih država. Među ispitanicima je više od 81 posto muškaraca, najčešće u dobi od 25 do 39 godina.

Više od polovice ispitanika nema djecu, oko 43 posto ih živi u bračnoj zajednici, a više od 81 posto financijski pomaže obitelj izvan Hrvatske. Obrazovna struktura je raznolika, od završene osnovne škole do visokog obrazovanja.

Gotovo polovica ispitanika u Hrvatskoj boravi između jedne i dvije godine. Oko 30 posto ih planira ostati ovdje između šest i 10 godina, 30 posto do pet godina, oko 19 posto do umirovljenja, a 14 posto ovdje želi ostati cijeli život. Pri tome bi gotovo 78 posto ispitanika ponovno odlučilo doći u Hrvatsku.

Velika većina, odnosno 84 posto, zaposlena je na puno radno vrijeme, a najviše rade u prijevozu, ugostiteljstvu, građevinarstvu i industriji. Više od polovice zaposleno je putem agencija i isto toliko ih ima ugovor na određeno vrijeme.

Kvaliteta života za većinu ispitanika se poboljšala nakon dolaska, a zadovoljstvo životom, zdravljem i sigurnošću uglavnom je srednje do visoko.

Pokazatelji društvene integracije ukazuju na određene izazove

Unatoč relativno visokoj razini zadovoljstva životom, pokazatelji društvene integracije ipak ukazuju na određene izazove - gotovo 40 posto nema bliske prijatelje iz Hrvatske, a više od polovice rijetko ili nikada ne sudjeluje u lokalnim događanjima.

Oko 40 posto ispitanika navodi da ne osjeća pripadnost hrvatskom društvu, a više od polovice se snažno povezuje s migrantima iz vlastite države. Diskriminaciju je ponekad osjetilo gotovo 70 posto ispitanika, a 10 posto stalno.

Također, većina smatra da nema jednaku poziciju kao domaći radnici u pogledu plaća i napredovanja.

Većina ocjenjuje svoje fizičko i psihološko zdravlje vrlo dobrim, ali trećina često osjeća da nema kontrolu nad važnim stvarima u životu.

Samo 28 posto ispitanika ima izabranog liječnika opće prakse, a 19 posto nema zdravstveno osiguranje. U slučaju potrebe najčešće se obraćaju poslodavcu ili drugim migrantima.

S obzirom na to da je riječ o neprobabilističkom uzorku, iz Instituta ističu kako je rezultate potrebno interpretirati kao indikativne za urbani kontekst, a ne kao strogo reprezentativne za sve strane radnike u Hrvatskoj.