Jacob Elordi je favorit za Bonda, ali postoje razlozi zbog kojih mu šanse nisu velike
KRUŽE glasine da je Amazon MGM Studios ponudio Jacobu Elordiju ulogu Jamesa Bonda. Prema objavi na stranici DeuxMoi, australski glumac mogao bi biti taj koji će uskočiti u smoking za Bond 26, koji bi prema najavama trebao režirati Denis Villeneuve prema scenariju Stevena Knighta.
Na prvi pogled, riječ je o uzbudljivoj mogućnosti. Elordi ima 28 godina, globalno je prepoznat i iza sebe ima impresivan niz uloga u projektima poput Euforije, Saltburna, Priscille te kino-hita Wuthering Heights. Uz to je nominiran za Oscar za ulogu u Frankenstein i postoje realne šanse da ga i osvoji. U bilo kojoj drugoj franšizi takav bi životopis predstavljao veliku prednost, ali kada je riječ o Bondu, mogao bi imati sasvim suprotan učinak.
Problem zvan Oscar
Povijesno gledano, ulogu agenta 007 nikada nisu dobili glumci koji su u trenutku odabira već bili nominirani ili nagrađeni Oscarom. Ta je uloga tradicionalno pripadala glumcima u usponu, na pragu velike slave, a ne onima koje su Akademija i publika već učvrstili na vrhu.
Sean Connery bio je relativno nepoznat kada je odabran 1962. godine. Roger Moore stekao je popularnost zahvaljujući televiziji, dok je Timothy Dalton bio cijenjen glumac, ali daleko od miljenika sezone nagrada. Pierce Brosnan proslavio se serijom Remington Steele, no ni približno nije imao status kakav danas ima Elordi, a Daniel Craig je imao zapažene uloge, ali ni blizu oskarovskih nominacija.
Najbliže što se franšiza približila prestižu zlatnog kipića bila je Conneryjeva pobjeda za sporednu ulogu u Nedodirljivima, no to se dogodilo desetljećima nakon njegova debija kao Bonda. Tradicionalno, uloga Bonda stvarala je zvijezde - nisu je preuzimali glumci koji su status zvijezde već dostigli.
Dugoročna obveza i teret slave
Za to postoji dobar razlog. James Bond nije samo lik već i golemi korporativni projekt, a glumac koji ga utjelovi riskira da ga se do kraja karijere veže uz tu ulogu. Jednom kada ste James Bond, ostajete James Bond. Glumac koji prihvati ulogu zapravo se obvezuje na višegodišnji angažman, često tijekom desetljeća.
Za nekoga tko je u naletu ozbiljne, autorske karijere, kao Elordi, takva obveza može biti ograničavajuća. Iako Amazon MGM Studios sada vodi franšizu nakon povlačenja Barbare Broccoli i Michaela G. Wilsona te možda želi napraviti iskorak, činjenica je da Bond zahtijeva glumca koji se može uklopiti u brend - dovoljno talentiranog i karizmatičnog, ali ne toliko definiranog da zasjeni sam lik.
Fizičke i glumačke prepreke
Tu je i praktična dimenzija: Elordi je visok 196 cm. U romanima Iana Fleminga Bond je visok 183 cm, a tako je uglavnom prikazivan i na ekranu. Iako to nije nepremostiva prepreka, glumac te visine stvara tehničke izazove - od snimanja scena s partnericama do zahtjevnih koreografija i akcijskih sekvencija. Bond bi se trebao kretati elegantno i neupadljivo, a ne odavati dojam košarkaškog centra u smokingu. Elordi nesumnjivo ima snažnu pojavu, ali njegova visina lako može "probiti" iluziju tajnog agenta.
Još važniji je ton uloga koje dosad igra. Elordi je izgradio karijeru glumeći kompleksne, ponekad mračne likove - od Natea u Euforiji do Felixa u Saltburnu - a i njegove romantične uloge nose nijansu prijetnje. Izvrsno prikazuje mladiće čija privlačnost skriva nešto dramatično ili opasno. Iako je Craigova era dokazala da Bond može biti ranjiviji i siroviji, on ipak mora ostati lik na čijoj je strani publika. Elordi zasad nema imidž "zlatnog dečka" - više mu odgovaraju antijunaci s rubovima.
Kladionice mu ne vjeruju
Ni kladionice ne smatraju Elordija izglednim odabirom. Paddy Power trenutačno kao favorita navodi Calluma Turnera, a iza njega se nalaze Aaron Taylor-Johnson i Harris Dickinson. Elordi je na ljestvicama znatno niže.
Ironično, upravo ono što Elordija čini zanimljivim kandidatom moglo bi ga udaljiti od ove uloge. Previše je nagrađivan, previše tražen i jednostavno previše osobit da bi se uklopio u strogi okvir koji Bond zahtijeva. Uloga 007 traži glumca spremnog prepustiti se brendu i biti preoblikovan u ikonu.
Elordi, čini se, ide u drugom smjeru - prema statusu ozbiljnog, autorski orijentiranog glumca s ambicijama za nagrade i suradnje s najuglednijim redateljima. Ako osvoji Oscar, ta će se razlika još produbiti. U tom bi trenutku uloga Bonda manje izgledala kao krunska prilika, a više kao ograničenje za glumca koji je na pragu najvećeg profesionalnog zamaha.