U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30, 50 ili više godina.

NEDAVNO završene Zimske olimpijske igre u Cortini i Milanu bile su 25. po redu, a obilježio ih je nevjerojatni skijaš trkač Johannes Hoesflot Klaebo. Norvežanin je nastupio u šest utrka, osvojio šest zlata i postao rekorder ZOI-ja po broju osvojenih zlatnih medalja na jednim Igrama.

Klaebo je srušio rekord američkog brzoklizača Erica Heidena koji je na Zimskim olimpijskim igrama 1980. godine osvojio pet zlatnih medalja. No, davno prije njih, dok su ZOI bile tek puki eksperiment, prvo takvo natjecanje održano 1924. godine u Chamonixu obilježio je čudesni Finac.

Brzoklizač iz Helsinkija osvojio je medalju u pet od ukupno 17 natjecanja u kojima su se one dijelile na prvom ZOI-ju, odnosno u gotovo trećini svih disciplina. S 28 godina zakoračio je na svjetsku scenu i pokorio je s pet svjetskih titula, četiri europske i ukupno sedam olimpijskih medalja u 11 godina vrhunske karijere. Ovo je njegova priča.

Ovisnik o cigaretama

Arnold Clas "Classe" Robert Thunberg rođen je 5. travnja 1893. godine u Helsinkiju, Velikom Vojvodstvu Finske, tadašnjem autonomnom dijelu Ruskog Carstva. Bio je sin Karla Edvarda Thunberga i Adelaide Wilhelmine Thunberg te je odrastao u skromnom radničkom kućanstvu u četvrti Kronohagen.

Rođen je u obitelji u kojoj je od sedmero djece troje najstarijih umrlo prije svog prvog rođendana, dok mu je majka preminula od plućne bolesti kada je imao 14 godina. Njegov otac radio je kao tipograf, što je zanat koji je iziskivao preciznost i duge sate rada u tiskarama, dok se majka do svoje smrti brinula za obitelj kao kućanica.

Thunbergovo rano djetinjstvo obilježile su oštre helsinške zime te su lokalna klizališta služila kao igrališta za djecu. Prve drvene klizaljke dobio je s četiri godine, a prvi pokušaj klizanja završio je tako što je izbačen s klizališta jer je skrivio pad poznatog klizača.

Sport ga dugo nije zanimao. U tinejdžerskim danima bio je veliki ovisnik o cigaretama. Počeo je s 14 godina jer su liječnici preporučili duhan kao dezinfekcijsko sredstvo protiv epidemije difterije u Helsinkiju. To se pretvorilo u problem jer je nekoliko godina pušio po 50 cigareta dnevno.

Godine 1911. vidio je legendarnog Norvežanina Oscara Mathisena, po njegovu mišljenju najvećeg klizača svih vremena, kako se natječe nedaleko od njegova doma. Taj događaj promijenio mu je život.

Odlučio se početi baviti brzim klizanjem, a nakon natjecateljskog debija otprilike šest mjeseci kasnije bio je kao hipnotiziran i osjetio je da će postati vladar svijeta u tom sportu. Ta odluka zahtijevala je promjenu života.

Na Badnjak iste godine teško se prehladio te je slučajno čuo svog obiteljskog liječnika kako govori njegovu ocu: "Taj dječak neće doživjeti sutra." Thunberg je to ipak preživio i odlučio prestati pušiti.

Vodio ga je prkos

Thunberg svoju karijeru dijeli na dva dijela. Prvi dio, onaj između 1912. i 1919. godine, koji su obilježili uhićenje i suspenzija te drugi dio koji je uključivao čak 14 zlatnih medalja s velikih natjecanja.

Prvu pobjedu na državnom prvenstvu ostvario je 1915. godine kada je bio najbrži na 500 metara, dok je 1916. postavio svoj prvi rekord Finske u utrci na 1500 metara. Nedugo zatim dogodio se šok i završio je u zatvoru.

Četiri ruska policajca pokucala su na vrata njegove tetke, gdje su Clas i njegov otac živjeli. Pretražili su cijeli stan, zatim ga uhitili i bacili u ćeliju. Što su tražili i zašto je zatvoren nikada nije razjašnjeno.

Pretpostavlja se da je bio osumnjičen da pripada lovačkom pokretu čiji je cilj bio osloboditi Finsku od carske Rusije. Thunberg je jako malo znao o rastućem političkom aktivizmu i sve većoj potrazi za slobodom u naciji koja će uskoro, krajem 1917. godine, postati neovisna.

"Bio sam potpuno obuzet klizanjem, do te mjere da nisam znao gotovo ništa o bilo čemu drugom što se događalo u zemlji", pojasnio je Thunberg prisjećajući se tog događaja. Pušten je na slobodu nakon dva mjeseca.

U jesen 1919. dogodilo se nešto što je moglo prerano prekinuti njegovu obećavajuću karijeru. Thunbergov otac ostao je bez posla, a obitelj je živjela u siromaštvu i na rubu gladi. Thunberg je potom posjetio bogatog proizvođača kreveta Teodora Lönnforsa. Ponudio mu je nagradni trofej kao zalog za zajam od 40 finskih maraka, koji je vratio istog mjeseca.

No, Lönnfors je prijavio slučaj klizačkom savezu, koji je Thunbergu zabranio natjecanje na godinu dana zbog profesionalizma. Čak se i razmatralo hoće li dobiti doživotnu zabranu, ali do toga nije došlo.

"Bio sam ljut i pomislio sam da ako žele igrati takvu igru, onda će je i dobiti. Nisu me htjeli u reprezentaciji samo zato što je zalagaoničar pričao gluposti. Ljutnja se postupno smirila, a umjesto toga došao je prkos. Mislili su da me se mogu tako lako riješiti. Ne, dečki, preračunali ste se", opisao je kako se osjećao.

Bila je to prekretnica u njegovoj karijeri. Vratio se jači nego ikad. Uslijedilo je desetljeće dominacije brzim klizanjem tijekom kojeg je osvojio 14 zlatnih, šest srebrnih i dvije brončane medalje na europskim i svjetskim prvenstvima te Zimskim olimpijskim igrama.

Vladar svijeta

Godine 1920. postao je prvak Finske na 500 i 1500 metara, a 1921. postavio je svoj prvi svjetski rekord. Na ozbiljnu međunarodnu scenu ušao je tek s 28 godina, kada su mnogi u to vrijeme već razmišljali o kraju karijere.

Prvu zlatnu medalju na velikim natjecanjima osvojio je na Europskom prvenstvu 1922. u svom Helsinkiju. Bio je najbrži na 500, 1000 i 1500 metara, dok je na 10.000 metara bio četvrti i tako u ukupnom zbroju došao do zlatne medalje u višeboju, u kojem se zbrajaju rezultati svih disciplina. Iste godine bio je brončani na Svjetskom prvenstvu u višeboju.

Tijekom završnog banketa Svjetskog prvenstva u Oslu 1922. godine, Thunberg je primio brzojav od svoje supruge Alice. Napisala je da ne bi trebao biti obeshrabren zbog bronce. Zamislio se, udario šakom o stol i usred večere povikao: "Je*ote, sljedeće godine bit ću svjetski prvak."

Upravo to se i dogodilo u Stockholmu 1923. Šesto mjesto u utrci na 10.000 metara nije mu ugrozilo zlato u višeboju jer je bio najbrži na 500 metara, a drugi najbrži na 1000 i 1500 metara. Finac je tako prvi put u karijeri postao svjetski prvak.

Švedski kralj Gustav V. prišao mu je prije starta posljednje utrke i upitao ga što ga čini tako brzim. "Gospodaru kralju, vozim kao lud u zavoju!", odgovorio mu je.

Pokorio je prve Zimske olimpijske igre u povijesti

Zimske olimpijske igre u Chamonixu 1924. godine bile su povijesni eksperiment. Nitko nije znao hoće li taj format zaživjeti, tko će doći i kakvu će težinu imati medalje. Igre su zapravo bile prateća manifestacija Ljetnim olimpijskim igrama koje su se održale tog ljeta u Parizu.

Organizirao ih je Francuski olimpijski odbor te je službeni naziv događaja bio "Međunarodni tjedan zimskih sportova". Tek naknadno ga je Međunarodni olimpijski odbor preimenovao u prve Zimske olimpijske igre.

Finski klizački savez poslao je Thunberga u švicarski Davos kako bi se pripremio na ledu u alpskim uvjetima prije nastupa u Chamonixu. Na Igre je otišao kao favorit i opravdao očekivanja osvojivši pet medalja.

Thunberg je bio sprinter i izraziti favorit u utrci na 500 metara, no iznenađujuće je završio treći, iza Amerikanca Charlesa Jewtrawa i Norvežanina Oskara Olsena. Ubrzo nakon tog uvodnog "šamara" i osvojene bronce, krenuo je show.

Thunberg je pobijedio u utrci na 1500 metara i uzeo svoje prvo olimpijsko zlato, a zatim je dominirao i na 5000 metara, gdje je također bio zlatni. Slavio je s čak devet sekundi prednosti ispred srebrnog sunarodnjaka Juliusa Skutnabba.

Upravo ga je Skutnabb pobijedio na 10.000 metara, disciplini koja mu nije odgovarala i u kojoj nikad nije pobijedio u međunarodnoj utrci, no ipak je bio dovoljno dobar za srebrnu medalju. Fenomenalni nastupi u sve četiri utrke donijeli su mu zlato u višeboju, a ostao je upisan kao jedini olimpijski pobjednik u toj disciplini jer se ista održala samo u Chamonixu.

Od zvijezde do omraženog lika

Vratio se kući s tri zlatne, jednom srebrnom i jednom brončanom medaljom. Opisuje kako su osvajači medalja bili dočekani poput prinčeva od strane preko 10 tisuća oduševljenih navijača na željezničkom kolodvoru u Helsinkiju.

"Bio sam potpuno oduševljen i zadivljen ovim prijemom. Nisam imao pojma da me ovdje kod kuće smatraju nekakvim nacionalnim herojem", rekao je. Samo mjesec dana kasnije, postao je omraženi lik u svojoj domovini.

Kalendar natjecanja u to je vrijeme bio užurban. Dva tjedna nakon Olimpijskih igara, održano je Europsko prvenstvo u Oslu, a dva tjedna kasnije na rasporedu je bilo Svjetsko prvenstvo u Helsinkiju, na Thunbergovu domaćem terenu.

Nakon srebra u višeboju na EP-u, došao je u Helsinki i pobijedio u sprintu na 500 metara. Nakon toga sve je krenulo po zlu. Osjećao se loše i potpuno je podbacio na 5000 metara. Posjetio je doktora i ispostavilo se da je miljenik nacije preopterećen.

Liječnik mu je zabranio nastavak natjecanja, a ta poruka poslana je organizatorima i novinarima. Thunberg je sutradan čitao novine, no u njima nije pronašao ništa o zabrani. Ni gledatelji na natjecanju nisu znali zbog čega nije bio na startu.

Tada je Lönnfors, direktor natjecanja i isti onaj čovjek zbog kojeg je Thunberg bio suspendiran prije pet godina, stao na podij i objavio da se Thunberg odbio natjecati. Publika je zbog tih riječi zamrzila svog dotadašnjeg miljenika, koji je dobio status izdajnika. Prema njegovim riječima, "novine su bile prepune otrova i žuči" bez ijednog spomena liječnikove zabrane.

"Nikada u životu nisam pročitao tako uvredljive riječi o nekome. Nikada nisam vidio nešto tako trulo u smislu sportskog novinarstva kao što je finski tisak proizvodio u to vrijeme. Bio sam potpuno slomljen. Ubrzo sam bio toliko potišten da sam doslovno bio na rubu samoubojstva", prisjetio se jednom prilikom.

Fijasko u SAD-u. "Likvidiran sam kao bijesni pas"

Više od tri mjeseca Thunberg je bio na dnu, nepomičan i bez ikakvog koraka naprijed. Tek su ga obitelj i prijatelji te ljubav prema brzom klizanju podigli na noge. "Ljubav prema sportu ponovno mi je dala snagu da izdržim, da krenem dalje i ne popustim", rekao je kasnije.​

Sljedeće zime vratio se na tron osvojivši zlato na Svjetskom prvenstvu u Oslu. No, u jesen 1925. stiglo je pismo iz SAD-a koje je pokrenulo turbulentnu avanturu punu poraza i novog vala sramote u medijima.

Tex Rickard, direktor Madison Square Gardena, pozvao ga je na turneju, a Thunberg, koji nije znao engleski, angažirao je Huga Quista kao menadžera. Quist je prethodne godine vodio atletičara Paavu Nurmija na uspješnu američku turneju.​

Stigavši u New York u prosincu 1925., Thunberg je ostao bez riječi. Već je bio zvijezda u SAD-u te je privukao čak 70 tisuća gledatelja na jezeru Michigan u Detroitu, dok ga je u New Yorku dočekao prepun Madison Square Garden.

Međutim, natjecanja su se pretvorila u katastrofu. Umjesto klasičnih dvoboja kakve gledamo u brzom klizanju, održavali su se masovni startovi na kratkim, uskim stazama za koje Thunberg nije imao ni stil, ni opremu ni taktičko iskustvo. Više je nalikovalo brzom klizanju na kratke staze nego pravom brzom klizanju.​

Američki klizači bili su neprijateljski nastrojeni prema Fincu. Tijekom utrka su ga udarali po nogama, gurali i vukli za odjeću. No, u pravom dvoboju s Jewtrawom, olimpijskim prvakom na 500 metara, blizu Lake Placida, Finac je zablistao i pobijedio u sedam od osam utrka. Sedam utrka prije kraja turneje obuzela ga je nostalgija za domom te je otkazao daljnji nastup, ukrcao se na prvi brod i pritom razbjesnio menadžera i organizatore.

Vraćajući se u Finsku, dočekale su ga nove salve uvreda u tisku. Za razliku od Nurmija, smatralo se da je SAD napustio kao gubitnik. Turneja je proglašena fijaskom, a rijetko tko je spomenuo sabotažu, neobični način natjecanja ili trijumfe protiv Jewtrawa.

"Nisam vrijedio ni pišljiva boba. Osuđen sam i bačen u smeće kao oličenje neuspjeha, samo zato što nisam uspio ono što nijedan Europljanin prije mene nije - pobijediti Amerikance na njihovom ledu u masovnim startovima. Likvidiran sam kao bijesni pas", bunio se Thunberg.

Dva zlata u St. Moritzu i bojkot Lake Placida

Četiri godine nakon Chamonixa, Thunberg je na Zimske olimpijske igre u St. Moritzu stigao kao već etablirana legenda, ali i čovjek kojeg su neki počeli gledati kao veterana. Nije to bio njegov tek puki posljednji ples, već je još jednom pokazao da je glavna faca te je osvojio zlato na 500 i 1500 metara.

S 34 godine postao je najstariji muški olimpijski pobjednik u brzom klizanju u povijesti, a taj rekord stajao je 98 godina. Nizozemac Jorrit Bergsma srušio ga je na Igrama u Cortini i Milanu osvojivši zlato na 1500 metara kao 40-godišnjak.

Thunberg je tijekom sljedeće četiri godine osvojio još dvije zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu i dvije zlatne medalje na Europskom prvenstvu. Posljednju je osvojio u sjajnom stilu na EP-u u Davosu u siječnju 1932., mjesec dana prije Igara u Lake Placidu. No, na njih nije otišao.

Organizatori su odlučili promijeniti format utrka i umjesto tradicionalnih dvoboja na stazi, koje su nordijske zemlje smatrale pravim brzim klizanjem, uveli su već spomenute masovne startove s većim brojem klizača istovremeno.

Za Norvežane i Fince to je bilo svetogrđe. Thunberg je bio jedan od onih koji to nisu mogli prihvatiti pa je donio radikalnu odluku i odbio sudjelovati na Igrama u Lake Placidu. Smatrao je da Europljani nemaju šansi u takvom stilu brzog klizanja i bio je u pravu. Amerikanci i Kanađani osvojili su 10, a Norvežani tek dvije medalje. Takav format natjecanja bio je ukinut već od idućih Igara.

Spominje se još jedan privatni razlog zbog kojeg je preskočio najveću sportsku smotru. U Finskoj je u to vrijeme vladala depresija i obitelji je nedostajalo novca. Thunberg je od klizačkog saveza zatražio 4500 maraka obiteljske potpore tijekom natjecateljskih putovanja.

Novac mu nije odobren, već je umjesto toga dobio jednogodišnju suspenziju zbog profesionalizma. Thunberg je tvrdio da je kazna izrečena nakon što je već odlučio preskočiti Olimpijske igre, a drugi izvori kažu da je suspenzija zaustavila putovanje.

Bilo kako bilo, više nije osvajao medalje na velikim natjecanjima. Karijeru je završio u 41. godini s po pet olimpijskih i svjetskih zlata te četiri europska, uz još šest srebrnih medalja i dvije brončane. Da su se medalje dodjeljivale i za pojedinačne discipline na SP-ima i EP-ima umjesto samo za višeboj, Thunberg bi karijeru zaključio s 19 zlatnih medalja na svjetskim prvenstvima i 21 na europskim prvenstvima.

Imao je važnu ulogu u Zimskom ratu

Nakon što se povukao iz sporta, vratio se poslu građevinara i izvođača radova. Tijekom karijere bio je jako cijenjen u Norveškoj, koju je smatrao svojom drugom zemljom, a to će biti jako važno za Finsku tijekom Zimskog rata.

Kada je u studenom 1939. izbio rat, vodeći ljudi Finske tražili su uslugu od Thunberga. Ministar vanjskih poslova Väinö Tanner pozvao ga je usred zračnog napada na Helsinki i zamolio da otputuje u Norvešku kako bi nagovorio izrazito nevoljne Norvežane da pomognu Finskoj.

Thunberg je pristao, iako je bio teško ozlijeđen jer se slučajno upucao u nogu dok je čistio pištolj, a kasnije su mu amputirali prst, uzrokujući mu nepodnošljivu bol tijekom cijelog putovanja. Misija je uspjela. Razgovarao je s desecima tisuća Norvežana, prikupivši devet milijuna norveških kruna i 50.000 ruksaka.

Nakon rata organizirao je novu turneju po Norveškoj prikupivši osim novca i 16.5 tona odjeće za pogođene u sjevernoj Finskoj. Do kraja života ga je mučilo to što mu se vlada nije zahvalila, a putovanja je morao sam financirati. "S blagom ironijom mogu reći da je u Finskoj bilo nešto trulo", komentirao je kasnije.

Unatoč razočaranju, nikad nije oklijevao pomoći domovini. U proljeće 1940. obratio se predsjedniku i ponudio "žrtvovati svoje zlato oltaru domovine" poklonivši sve trofeje, nagrade i medalje, osim pet olimpijskih zlata. "Možda će mi biti oprošteno što se ne mogu rastati od njih", zapisao je u memoarima.

Zimski rat završio je sklapanjem Moskovskog mirovnog sporazuma 12. ožujka 1940. godine, pri čemu su Sovjeti zadržali okupirani dio finskog teritorija.

Jedan od najvećih svih vremena

Clas Thunberg preminuo je 28. travnja 1973. godine, 23 dana nakon svog 80. rođendana u rodnom Helsinkiju. Iza sebe ostavio je ženu Alice, kćer Sisku i sina Pera. Iste godine preminuo je i Paavo Nurmi pa je Finska u razmaku od par mjeseci ostala bez najuspješnijeg ljetnog i zimskog olimpijca u svojoj povijesti.

S obzirom na to da je većinu svojih uspjeha ostvario na prirodnom ledu, bez suvremene tehnologije opreme, aerodinamičnih odijela i znanstveno programiranih treninga, njegova se dominacija iz 1920-ih i ranih 1930-ih često doživljava kao ona "čista".

Bio je to rezultat snage i upornosti u uvjetima koji su danas gotovo nezamislivi. Iako je u popularnoj kulturi i među širom publikom ostao u sjeni kasnijih zvijezda zimskih sportova, njegovi rezultati pričaju sami za sebe.

"Moj je život bio bogat, bogatiji nego što sam ikada mogao zamisliti u mladosti. Sretan sam što sam mogao služiti domovini čak i u njezinim sudbonosnim trenucima", rekao je Thunberg.