SVE VEĆI broj dječaka bori se s poremećajima prehrane, zbog čega psiholozi upozoravaju koje simptome roditelji ne bi smjeli ignorirati. Prema podacima zabilježenima u SAD-u, gotovo sedam milijuna muškaraca se u nekom trenutku života suočilo s poremećajem prehrane, koji se najčešće razvija tijekom adolescencije. Nadalje, zabrinjavajući podaci kanadske studije iz 2023. godine pokazali su porast hospitalizacija mladića zbog poremećaja prehrane za čak 416 posto u razdoblju od 2000. do 2019. godine.

"Poremećaji prehrane kod dječaka najčešće se uočavaju već oko desete godine, a najočitiji postaju između 14. i 16. godine", objašnjava za Parents.com Jonathan Levine, terapeut i klinički supervizor u centru za liječenje Equip Health. "Dječaci su općenito najugroženiji tijekom puberteta i na početku fakulteta, iako okidač može biti i neki veliki katalizator, poput traume ili komentara vršnjaka."

Kako se poremećaji prehrane razlikuju kod dječaka i djevojčica

Dok su anoreksija i bulimija, poremećaji povezani sa slikom tijela i strahom od debljanja, i dalje češći kod djevojaka, postotak muških pacijenata neprestano raste, tvrdi dr. Paul Houser, medicinski direktor programa za poremećaje prehrane u Dječjoj bolnici Dayton. "Nažalost, ovaj me porast ne iznenađuje", kaže dr. Houser. "Poremećaje prehrane općenito je teško prepoznati kod mladih, a to je još izraženije kod dječaka i mladića."

Prema njegovim riječima, razlog tome su stereotipi da se poremećaji prehrane javljaju samo kod mladih žena, kao i veća stigma i sram kod mladića, što može odgoditi traženje pomoći i dovesti do težih simptoma.

Nova kategorija poremećaja

Uz tradicionalne poremećaje, pojavila se i relativno nova kategorija koja zabrinjava stručnjake, a češća je kod muškaraca: poremećaj izbegavanja/restriktivnog unosa hrane ili ARFID.

"ARFID je stanje u kojem mladi izbjegavaju ili ograničavaju unos hrane iz razloga koji nisu povezani s lošom slikom tijela ili strahom od debljanja. To može biti zbog straha od negativnih posljedica jela, poput gušenja ili povraćanja, nedostatka apetita ili snažne odbojnosti prema određenoj hrani", pojašnjava dr. Houser.

Bez obzira na razlike u manifestaciji, posljedice mogu biti doživotne za oba spola. S aspekta mentalnog zdravlja, poremećaji prehrane mogu imati razoran utjecaj i nositi veći rizik od samoubojstva nego depresija. Fizičke posljedice uključuju zaostajanje u rastu, odnosno utjecaj na visinu i gustoću kostiju, te veći rizik od prijeloma.

Također, mogu utjecati na svaki organski sustav u tijelu, oslabiti srce i uzrokovati opasne promjene elektrolita. "Te su promjene reverzibilne pravovremenim liječenjem, ali bez njega mogu biti opasne po život", upozorava dr. Houser.

Uloga društvenih mreža i nerealnih ideala

Prema terapeutu Levineu, poremećaji prehrane kod dječaka povijesno su bili nedovoljno dijagnosticirani. "Vjerojatno dječaci doživljavaju poremećaje prehrane u jednakoj mjeri kao i djevojčice, ali to je nejasno jer se slučajevi često ne prijavljuju", kaže on.

To, u kombinaciji s porastom sadržaja na društvenim mrežama koji su pretjerano usmjereni na dijete, vježbanje i izgled, vjerojatno je razlog zašto stručnjaci bilježe porast slučajeva kod svih spolova, a posebno kod dječaka.

"Sadržaji na društvenim mrežama, poput kratkih videa na TikToku, često naglašavaju fizičke karakteristike koje je lako prikazati, umjesto osobina karaktera", kaže dr. Houser. "Mladići su podložniji tim utjecajima ako im nedostaju snažni muški uzori ili pozitivne vršnjačke skupine koje ističu vještine i karakter umjesto izgleda."

Levine dodaje da su i kulturološke promjene odigrale veliku ulogu. "Dvadesete su bile žarište 'thinspo' kulture, s hiperfiksacijom na tijela, a mediji su bez zadrške iznosili grozne komentare o tijelima. Ta normalizacija osuđivanja i uspoređivanja proširila se na dječake, koje se sada kritizira zbog izgleda i mišića na načine na koje nikad prije nisu bili."

Kao primjer navodi likove Marvelovih superheroja koji normaliziraju nerealan izgled poput isklesanih trbušnjaka i niskog postotka tjelesne masti, što izravno potiče porast hospitalizacija.

Simptomi koje roditelji ne smiju ignorirati

Iako i dječaci i djevojčice mogu osjećati strah od debljanja, te se brige mogu manifestirati različito. Djevojčice se više usredotočuju na mršavost, dok se dječaci mogu više usredotočiti na mišićavost.

"Poremećaji prehrane kod dječaka češće se preklapaju sa stanjem koje se naziva mišićna dismorfija, gdje se mlada osoba opsesivno usredotočuje na izgradnju što većih mišića", kaže dr. Houser. "Stoga su dječaci skloniji pretjeranom dizanju utega, za razliku od pretjeranih dijeta i kardio vježbi." To može dovesti i do korištenja opasnih dodataka prehrani ili ilegalnih supstanci, poput anaboličkih steroida.

Dr. Houser navodi ključne znakove na koje treba obratiti pozornost: iznenadno smanjenje apetita ili količine hrane, pretjerana briga o tome je li hrana "zdrava" ili odbijanje omiljenih jela, svađanje ili obrambeni stav kada ih se potiče da jedu više, skrivanje ili bacanje hrane, namjerno povraćanje nakon jela.

Drugi znakovi uključuju pretjeranu usredotočenost na fizički izgled, poput stalnog gledanja u ogledalo, osjećaj vrtoglavice, umora ili hladnoće, tanju kosu ili lomljive nokte, neobjašnjive želučane tegobe te nagli gubitak težine zbog kojeg odjeća postaje prevelika.

Što roditelji mogu učiniti

Ako sumnjate da vaše dijete ima poremećaj prehrane, prvi korak je izravan razgovor. "Dobar pristup može biti ispitivanje djeteta što je vidjelo na internetu ili čulo od prijatelja o tome kako bi njegovo tijelo trebalo izgledati", savjetuje dr. Houser. Preporučuje i postavljanje izravnih pitanja poput "Pokušavaš li smršavjeti?" ili "Jesi li ikad namjerno povraćao kako bi smršavio?", unatoč strahu da bi se time moglo potaknuti takvo ponašanje.

"Nema dokaza da postavljanje ovakvih pitanja potiče takvo ponašanje kod tinejdžera. Naprotiv, izravna pitanja mogu im olakšati da budu iskreni o svojim osjećajima", kaže dr. Houser. Najvažnije je što prije potražiti stručnu pomoć, bilo od liječnika opće prakse ili terapeuta, posebno ako primijetite da dijete skriva hranu, povraća ili se opire jedenju.

"Lako je upasti u zamku predbacivanja, pitati se kako vam je to promaknulo, što ste mogli učiniti drugačije i osjećati se kao da ste kao roditelj podbacili. Ali niste", poručuje Levine. "Znamo da su poremećaji prehrane složen problem s mnogo faktora. Pozvao bih roditelje da poduzmu korake i ne brinu o uzroku. Razlog će doći kasnije, prije svega, potražite pomoć."