SVAKA geopolitička kriza na Bliskom istoku, regiji u kojoj su napetosti trajno stanje, izaziva gospodarske potrese diljem svijeta. Nakon subotnjeg napada Izraela i SAD-a na Iran, svjetske su burze odmah reagirale rastom cijena nafte i plina. Krizu dodatno zaoštrava odluka Iranske revolucionarne garde da zatvori promet Hormuškim tjesnacem, ključnim prolazom kroz koji se prevozi petina svjetske sirove nafte, uz prijetnju da "niti kap nafte neće izaći iz regije", piše N1.

Jurčić: Kriza neće dalje eskalirati

O razvoju situacije i mogućim posljedicama za svjetsko i hrvatsko gospodarstvo govorio je ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić, profesor emeritus na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. On smatra da do daljnje eskalacije ipak neće doći.

"Mislim da kriza ipak neće eskalirati, i ovo je već preveliko. Vidite da oko Irana postoji prsten zemalja koje su Amerikanci već ranije neutralizirali, tako da kriza ostaje u tom krugu. Iran može ispaliti raketu tisuću i pol kilometara daleko, ali ona nema veliki borbeni učinak da bi nešto značajnije napravila i to je onda praktički terorizam, a ne rat.

Američka vojna snaga je neusporedivo veća od iranske. Za SAD bi najveći problem mogao biti ako njihovi vojnici budu ginuli pa se narod počne pitati zašto im djeca ginu u tamo nekim pustinjama", smatra Jurčić.

Naftne krize

Što se tiče rasta cijena nafte, Jurčić objašnjava zašto današnje naftne krize nisu tako dramatične kao one prije 20, 30 ili 50 godina. "Nafta danas, u odnosu na naftu prije 50 godina, kada se 1973. dogodio prvi naftni šok ili 1980. kada se nakon dolaska Homeinija Iran povukao sa svjetskog naftnog tržišta, nema istu težinu.

Tada je globalna proizvodnja bila energetski puno intenzivnija nego danas. Za proizvodnju od 1000 dolara trošilo se četiri do pet puta više nafte nego što se troši danas. Današnja tehnologija je efikasnija i nije toliko energetski intenzivna", kaže.

Jurčić podsjeća kako je prije nekoliko godina cijena nafte dosegnula 130 dolara po barelu. "I nije se dogodilo ništa strašno, samo je bilo važno da nafte ima i da svijet može funkcionirati.

Utjecaj cijene nafte na inflaciju u SAD-u tada je bio ispod jedan posto, a u Europi jedan posto. Uz visok standard taj jedan posto i nije toliko bitan. Ako bi sada cijena nafte otišla iznad 100 dolara za barel, to bi bilo oko 0,5 posto utjecaja na inflaciju", procjenjuje.

Ipak, upozorava da je udar veći u industrijama gdje su nafta i plin sirovina, a ne samo energent. "Imamo umjetna gnojiva za koje su nafta i plin takoreći sirovina. I u kemijskoj industriji nafta nije samo energent, nego i sirovina pa će tamo cjenovni udar biti veći", pojašnjava.

Lančana reakcija

Rast cijena nafte u prvom redu utječe na poskupljenje transporta. "Ako dizel poskupi, poskupjet će i transport, a onda se poskupljenje može preliti na sve robe koje se prevoze. Najviše bi poskupjelo ono što se najviše prevozi svakodnevno, a to je svježa hrana.

Poljoprivredni proizvođači svježih namirnica mogli bi iskoristiti situaciju. Kad vide da cijena nafte raste, i oni će dići cijene, iako ne moraju. Najjači cjenovni udar je, dakle, preko hrane i najviše pogađa siromašne jer iza te hrane stoje transport i umjetno gnojivo koji su prvi na udaru", objašnjava Jurčić.

Uloga špekulanata u krizi

U cijelu računicu, dodaje, treba uključiti i špekulante koji koriste ovakve situacije. "Zalihe nafte u rafinerijama država su pune jer su svi očekivali ovakvu situaciju s Iranom. Tankeri plutaju puni nafte i nema razloga da nafta poskupi. No špekulanti će reći da 'nafte nema' i dići cijene iako je globalno ima za sljedećih 90 dana", ističe.

Kao primjer navodi blokadu Sueskog kanala prije nekoliko godina. "Znalo se da će brod biti odsukan za dva tjedna. I bio je. A u Europi je nafte bilo ne za dva tjedna, nego za dva mjeseca, pa ipak su tada špekulanti pokušali dići joj cijenu.

No nitko nije kupovao po toj višoj cijeni jer su ljudi bili pametni i znali su da će cijene brzo doći na staro", kaže Jurčić. U sadašnjoj situaciji najveća je nepoznanica koliko će kriza trajati. "Ako potraje dva, tri mjeseca, zalihe bi se mogle smanjiti", napominje.

Alternative postoje

Jurčić ističe da postoje i alternative za transport nafte, poput naftovoda preko Saudijske Arabije do Crvenog mora i manjeg preko Ujedinjenih Arapskih Emirata, kojima se može zaobići Hormuški tjesnac. Smatra da bi udar mogao biti veći na ukapljeni plin, koji se prevozi brodovima.

Ipak, okolnosti idu na ruku potrošačima. "Ova situacija na Bliskom istoku ne bi trebala imati tolikog efekta na cijenu plina jer dolazi toplije vrijeme i neće biti prevelika potražnja za plinom. Vrhunac potrošnje je prošao.

Ako kriza završi za mjesec, dva, ušlo bi se u sezonu kada se plin kupuje na veliko za zimu, pa bi efekt ovog sukoba, što se tiče energenata, mogao biti manji", zaključio je Jurčić.