SAVEZ reformističkih skupina u Iranu poručio je da bi Teheran trebao imenovati vrhovnog vođu koji će se suprotstaviti američkoj propagandi o Iranu kao ratobornoj naciji i smanjiti unutarnju polarizaciju. Reformska fronta, koja je prije 18 mjeseci pomogla Masoudu Pezeshkianu da postane predsjednik, smatra da napadi na nevojne američke ciljeve u regiji potkopavaju globalnu potporu Iranu kao žrtvi očite agresije, piše The Guardian.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Poruka mira i prijateljstva

Prema izvješću iranskih novina Donya-e-Eqtesad, Reformska fronta navodi kako bi izbor novog vodstva mogao poslati poruku mira i prijateljstva svijetu te tako ojačati antiratne prosvjede na globalnoj razini. "Također bi trebao poslati poruku o početku nove ere u Iranu, ere koja obećava sudjelovanje svih političkih i građanskih opcija i stremljenja u upravljanju zemljom", stoji u priopćenju.

Dodali su kako bi pokušaj režima da se u ratu osloni samo na jedan dio društva bio "vrlo velika i neoprostiva pogreška". Skupina nije imenovala željenog kandidata niti bilo koga tko bi po njihovu mišljenju mogao narušiti nacionalno jedinstvo. Vrhovnog vođu bira Skupština stručnjaka od 88 članova, a zemlju trenutno vodi privremeno tročlano vijeće. Prema raširenim izvješćima, Donald Trump se protivi ideji da sin Alija Khameneija, Mojtaba Khamenei, naslijedi oca na mjestu vrhovnog vođe.

Poziv na oslobađanje zatvorenika

Reformisti su naglasili nužnost oslobađanja političkih zatvorenika i građanskih aktivista kroz opću amnestiju. Poručili su da u ratu protiv neprijatelja koji posjeduje "najnaprednije vojne i informacijske tehnologije", društvo može ostati otporno samo uz nacionalno jedinstvo i koheziju.

Iako su se pojavila izvješća o masovnom oslobađanju istaknutih političkih zatvorenika, kasnije se ispostavilo da je jedini oslobođeni bio Ali Shakouri-Rad, visoki reformistički političar. Uhićen je prošlog mjeseca nakon što je u javnost procurila snimka privatnog sastanka na kojem je optužio sigurnosne službe za namjerno eskaliranje, pa čak i insceniranje nasilja, kako bi opravdale siječanjsko gušenje prosvjeda.

Kritika vojne strategije

Iako su reformisti oslabljena snaga unutar Irana, njihova kritika, izrečena u kontekstu obrane domovine, predstavlja rijedak znak unutarnje rasprave o tome kako zemlja može prekinuti međunarodnu izolaciju. U izjavi Reformske fronte navodi se da postoje "legitimne nacionalne ličnosti koje uživaju povjerenje i poštovanje civilnog društva i međunarodnih foruma, a koje u okviru javne diplomacije mogu komunicirati s međunarodnim krugovima i potaknuti ih na aktivniju globalnu osudu ove agresije".

Tvrdeći da Iran treba privući regionalnu i globalnu podršku, napisali su "Širenje napada s američkih vojnih baza na političke centre povezane s tom vladom u zemljama regije i nerazlikovanje između to dvoje izbacit će Iran iz pozicije potlačenog i žrtve agresije. To će izazvati neizbježnu reakciju vlada u regiji i njihovo svrstavanje uz globalni konsenzus protiv Irana, što će umanjiti naš diplomatski kapacitet za okončanje rata". U izjavi se dodaje "Nakon rata, Iran više neće biti isti kao prije".

Jedinstvo i propuštene prilike

Izjava također poziva "sve sastavnice iranskog društva, Turke, Kurde, Lore, Arape, Beludže, Turkmene, Perzijance i druge, da obrane iranski nacionalni identitet, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost, oslanjajući se na iransku mudrost i razumijevanje, priznajući etničku i kulturnu raznolikost te poštujući međusobna uvjerenja".

Reformisti dodaju da su propuštene prilike kada prošlog ljeta nisu poslušane preporuke istaknutog reformističkog vođe Seyyeda Mohammada Khatamija i same Reformske fronte. Iako u potpunosti osuđuju američko-izraelsku agresiju, skupina smatra da bi Iran bio u jačem diplomatskom položaju i imao bolju društvenu koheziju da su prošlog ljeta usvojeni pozivi na oslobađanje političkih zatvorenika.

Pogled u budućnost

Reformska fronta, čije je vodstvo bilo metom nedavnih masovnih uhićenja, navodi kako "nema sumnje da je cilj Izraela u ovoj očitoj agresiji uništiti sve obrambene sposobnosti i infrastrukturu zemlje, srušiti režim, a zatim izazvati kaos, građanski rat i raspad zemlje".

Sin predsjednika Pezeshkiana, Yousef, rekao je da vlada mora odlučiti kakav želi idealan poslijeratni scenarij, jer bi to odredilo "odluke koje se donose, operacije koje se provode i riječi koje se izgovaraju". Otvoreno je raspravljao o čimbenicima koji će odlučiti ishod rata, rekavši da je ključna procjena hoće li iranska "izdržljivost biti veća od neprijateljske".

Iranski državni mediji uglavnom se usredotočuju na navodne vojne uspjehe i civilne žrtve, uz vrlo malo informacija o šteti nanesenoj iranskim raketnim lanserima i sigurnosnom aparatu.