NEKOĆ je njegov zadatak bio izvoziti iransku islamsku revoluciju diljem Bliskog istoka i šire preko desetaka naoružanih posredničkih skupina.

No Ahmad Vahidi, novi šef iranske Islamske revolucionarne garde (IRGC), sada se mora usredotočiti na posao mnogo bliži domovini: očuvanje režima i sprječavanje da njegova zemlja od 93 milijuna ljudi potone u građanski rat.

Cilj mu je slomiti separatiste i održati kontrolu nad stanovništvom

Suočen sa zavjerama za rušenje Islamske Republike koje podupire CIA, militantima u Beludžistanu na jugoistoku i arapskim nezadovoljstvom na jugozapadu, kao i nemilosrdnim zračnim udarima Amerike i Izraela, Teheran treba zapovjednika koji može slomiti separatističke pokrete i održati kontrolu, piše The Telegraph.

Vahidi u IRGC, svemoćni ogranak iranskih oružanih snaga zadužen za nacionalnu sigurnost, donosi upravo takvo iskustvo.

Kao zapovjednik snaga Quds, vanjskog operativnog krila IRGC-a, imenovan 1988. godine, ovaj 67-godišnjak bio je ključan u izgradnji Hezbollaha u Libanonu, Hutista u Jemenu, Hamasa u Gazi te iračkih i sirijskih milicija.

On zna koji plemenski vođe pozitivno reagiraju na kooptiranje, a koji na prisilu. Razumije se u posredničko ratovanje i upravljanje neperzijskim milicijama. To je iskustvo sada važnije od taktičke briljantnosti, a njegovo imenovanje signalizira da je Teheranu izbjegavanje građanskog rata postalo prioritet.

Resursi će biti usmjereni na održavanje kontrole u etnički osjetljivim regijama i suzbijanje separatističkih aktivnosti, što su pokazale i nedavne izjave IRGC-a.

Jučer je zaprijetio, a uporaba sile mu nije strana

Vahidi je jučer upozorio da će svaka "teroristička ili separatistička aktivnost" biti "ugušena u korijenu" i zaprijetio "uništenjem" svakome tko napadne Iran.

"Neprijatelji i zavedeni proturevolucionarni elementi trebaju znati... da će se, ako počine zlo protiv Irana, suočiti s potpunim uništenjem", poručio je glasnogovornik IRGC-a. I Ali Laridžani, tajnik iranskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, upozorio je da bi svaka američka kopnena invazija rezultirala "tisućama ubijenih i zarobljenih".

"Neki američki dužnosnici rekli su da namjeravaju ući u Iran kopnom s nekoliko tisuća vojnika", rekao je Laridžani. "Hrabra djeca imama Homeinija i imama Hameneija čekaju vas da osramotite te zle američke dužnosnike s nekoliko tisuća ubijenih i zarobljenih. Iranska zemlja nije mjesto za đavolji ples."

Uz to, obavještajna organizacija IRGC-a poslala je poruke na milijune telefona prijeteći da će se "svaki pokret koji narušava sigurnost smatrati izravnom suradnjom s neprijateljem".

No prijetnje djeluju samo kada su potkrijepljene silom, a Vahidiju njezina uporaba nije strana. Tijekom nacionalnih prosvjeda 2022., kada je tadašnji ministar unutarnjih poslova Abdolreza Rahmani Fazli branio sigurnosne snage koje su pucale prosvjednicima u glavu rekavši "pa, pucalo se i u noge", Vahidi je podržao takav pristup.

Kako je došao do šefa elitne postrojbe?

Vahidi je do 2013. bio ministar obrane, a zatim se pridružio Vijeću za svrsishodnost, koje savjetuje vrhovnog vođu.

U vladi bivšeg predsjednika Ebrahima Raisija postao je ministar unutarnjih poslova, što mu je dalo izravnu kontrolu nad unutarnjom sigurnošću tijekom najnestabilnijeg razdoblja u Iranu od 1979. godine.

Njegov put do zapovjedništva IRGC-a ubrzao se 2024. godine. U izraelskim udarima u lipnju te godine ubijen je zapovjednik IRGC-a Hosein Salami, a naslijedio ga je Mohamad Pakpur. Sada, kada je i Pakpur mrtav, a zapovjedna struktura razorena,

Vahidi preuzima puno zapovjedništvo. Tu poziciju nije zaslužio vojnom genijalnošću, već preživljavanjem – a sposobnost preživljavanja je ono što iranskom vodstvu sada najviše treba.

Ključno je to što je odan režimu

Ako dođe do podjela u Skupštini stručnjaka, tijelu zaduženom za izbor sljedećeg iranskog vrhovnog vođe, IRGC bi mogao vojnom silom nametnuti Modžtabu Hameneija, drugog sina Alija Hameneija. Vahidi je idealan za takav scenarij. Nema neovisnu bazu moći koja bi ga učinila suparnikom Modžtabi.

Njegovo iskustvo leži u represiji, a ne u strateškoj viziji, što ga čini alatom, a ne prijetnjom. Njegova međunarodna izolacija znači da nema kamo pobjeći ako Islamska Republika padne, što stvara apsolutnu lojalnost kroz zajedničku sudbinu. Najvažnije, njegovo imenovanje od strane privremenog vijeća sugerira da ga te figure smatraju poslušnim.

Trebaju izvršitelja koji će održati sustav na okupu, a ne vizionara koji bi mogao sam preuzeti vlast. Ako Skupština stručnjaka izabere vrhovnog vođu ustavnim putem, Vahidi će izvršavati njegove direktive. Ako skupština zapne u blokadi i IRGC preuzme vlast, Vahidi se neprimjetno prebacuje u službu vodstva koje podržava vojska. U oba scenarija, on preživljava.

Specijalnost mu je bila djelovati iz sjene

Za razliku od Kasema Sulejmanija, koji je postao javno lice snaga Quds, Vahidi je uvijek djelovao iz sjene. To je njegova specijalnost: brisanje granica između službene diplomacije i tajnih operacija.

Vahidi nasljeđuje zapovjedništvo nad oružanom silom čiji se objekti bombardiraju, zapovjednici ubijaju, a osvetnički udari odbacuju kao "neučinkoviti".

Prije napada, američke nosače zrakoplova odbacio je kao "psihološke operacije" koje treba ignorirati. Nekoliko sati kasnije, te su skupine pokrenule napade u kojima su ubijeni njegov zapovjednik i stotine drugih.

IRGC je tvrdio da je s četiri balistička projektila pogodio nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln. Bilo to istinito ili ne, ta tvrdnja ilustrira Vahidijev zadatak: projicirati snagu dok istovremeno trpi razorne gubitke.

Njegova misija nije poraziti Ameriku i Izrael u konvencionalnom ratu, već održati Islamsku Republiku netaknutom dok prima udarce. Mora spriječiti da se stanovnici Teherana, zarobljeni pod bombardiranjem, organiziraju protiv režima. Mora osigurati da etničke skupine ne iskoriste slabost središnje vlasti.

Mora održati koheziju IRGC-a unatoč gubicima u vodstvu. Bilo da se radi o izvanrednoj sreći ili vještini izbjegavanja bombi, on posjeduje primarnu kvalifikaciju koju režim treba: sposobnost da ostane živ kada su svi ostali mrtvi.