POTPUNO gašenje interneta i digitalni mrak nisu novost u Iranu. Islamski teokratski režim redovito prekida internetsku vezu kad god u

zemlji izbiju masovni prosvjedi protiv vlasti, a isto je učinio i nakon što je 28. veljače započela američko-izraelska vojna ofenziva. Tijekom nedavnih prosvjeda diljem zemlje u siječnju, kada je prema neslužbenim izvorima ubijeno na tisuće civila, vlasti su uvele višednevno isključenje interneta, a prekinule su ga i tijekom dvanaestodnevnog rata s Izraelom prošlog lipnja, piše DW.

Organizacija za nadzor interneta Netblocks u četvrtak je na platformi X objavila da je prekid interneta u Iranu premašio 120 sati, a veza je i dalje na razini od oko jedan posto uobičajene brzine. U takvim uvjetima, jednostavni zadaci poput vožnje uz pomoć navigacijskih alata kao što je Google Maps ili provjeravanja internetskih stranica postali su nemogući. Dostupan je samo vrlo ograničen lokalni intranet.

Iranci u inozemstvu brinu za svoje bližnje

Prekid interneta ozbiljno je ograničio protok informacija i komunikaciju, ne samo između ljudi unutar i izvan Irana, već i unutar same zemlje. Hajberd Avedian, član upravnog odbora udruge mladih iranskog podrijetla u Njemačkoj Ayande e.V., kaže da je nemogućnost komunikacije s voljenima u Iranu izuzetno stresna. "Kad se ujutro probudim, prvo se pitam: jesu li moji roditelji još živi? Jesu li neozlijeđeni? Odmah provjeravam vijesti: koja su područja bombardirana, gdje su bili napadi?" rekao je Avedian za DW.

"Čak i ako ne vidim napade ondje gdje oni žive, strah ostaje jer ih često ne mogu dobiti. Zbog gašenja interneta i komunikacija, nemoguće je čak i saznati jesu li dobro. A znam da u takvoj situaciji i običan odlazak u pekaru po kruh može biti opasan", dodao je.

Sličnu zabrinutost izrazila je i 50-godišnja Mitra B., koja je napustila Iran nakon Islamske revolucije 1979. i sada živi u Njemačkoj. "Još se nisam čula sa svojom tetom u Iranu. Nadam se da je živa, da je dobro i da će Iran uskoro biti oslobođen ovog režima", rekla je.

Pokušaji zaobilaženja informacijske blokade

Dok je većina Iranaca odsječena od digitalnog svijeta, odabrana skupina ljudi bliskih režimu i dalje ima neograničen pristup internetu koristeći ono što Iranci nazivaju "bijelim SIM karticama".

Prema izvješćima, u Iranu postoji više od 50.000 takvih kartica, a mnogi od tih korisnika aktivni su na društvenim mrežama, gdje šire vladinu propagandu. Za druge je, međutim, komunikacija ogroman izazov jer su pozivi prema Iranu iz inozemstva gotovo nemogući.

Neki Iranci svjedoče da uspijevaju pronaći kratke trenutke u danu kada se mogu spojiti i poslati poruke. Mnogi su se okrenuli alatima za zaobilaženje cenzure poput Psiphona i VPN-ova ili ilegalnim pretplatama na Starlink, pružatelja satelitskog interneta u vlasništvu Elona Muska, zbog čega su vlasti uputile upozorenja građanima. Situacija otežava novinarima izvještavanje o sukobu i sprječava aktiviste da dijele neovisne informacije o događajima. Stručnjaci kažu da to dovodi do porasta dezinformacija jer profili na društvenim mrežama skloni režimu popunjavaju informacijski vakuum vlastitim narativom.

"Ukidanje blokade interneta je ključno za režim"

Trenutna obustava internetskih usluga nosi dodatni rizik jer izraelska vojska redovito izdaje upozorenja prije zračnih napada, pozivajući civile da evakuiraju određena područja.

Zbog digitalnog mraka, pristup građana tim upozorenjima sve je ograničeniji, što dovodi živote civila u opasnost. "Čak ni važna upozorenja i pozivi na evakuaciju, poput onih koje izdaje IDF, ne stižu na vrijeme do mnogih ljudi jer je internet u Iranu namjerno isključen", rekla je Avedian.

Tahireh Panahi, znanstvena suradnica na Sveučilištu u Kasselu, izjavila je za DW da je isključivanje interneta "ne samo individualni, već i društveni problem". Istaknula je da to otežava organiziranje i koordinaciju masovnih protuvladinih prosvjeda. "Osim toga, klerikalni režim osigurava da informacije o njegovim zločinima ne dospiju u vanjski svijet", napomenula je Panahi. "Zato je ukidanje blokade interneta od ključne važnosti. Mnogi iranski prognanici osjećaju se odgovornima za osiguravanje da informacije izađu iz zemlje i da se ljudima može pomoći", zaključuje pravnica.