OTKAKO je 28. veljače započeo rat u Iranu američkim i izraelskim napadima na ciljeve diljem zemlje, do mnogih ljudi u Iranu gotovo je nemoguće doći. Komunikacijske veze su u prekidu, a prema podacima londonske organizacije NetBlocks, koja prati stanje interneta, povezanost je krajem prošlog mjeseca pala na samo jedan posto uobičajene razine. Stanovništvo je tako ostalo zarobljeno između bombi i režima, piše Deutsche Welle.

Rijetki kontakti uspostavljaju se putem aplikacija poput Telegrama ili WhatsAppa. "Otišla sam iz grada nakon što su bombardirali zgradu u našoj ulici", ispričala je samohrana majka koja je željela ostati anonimna. Kad je rat počeo, ova 42-godišnja fotografkinja vjerovala je da će ciljani napadi na dužnosnike Islamske Republike donijeti oslobođenje i planirala je ostati u Teheranu. Međutim, treće noći rata, nakon što je vidjela kako pada nekoliko raketa, s djetetom je morala pobjeći rodbini u predgrađe. Kaže da je sretna što više nije u gradu.

Strah od otrovne kiše i napada bez upozorenja

U Teheranu raste strah od kisele kiše. Nakon izraelskih napada na nekoliko skladišta nafte oko glavnog grada, gust, crn i otrovan dim nadvio se nad metropolom. Iranska agencija za zaštitu okoliša pozvala je stanovnike da ne izlaze iz kuća, a Crveni polumjesec upozorava da kemikalije iz kiše mogu oštetiti kožu i pluća. Osim skladišta nafte, u gusto naseljenom Teheranu mnogo je i drugih meta, a civili stradavaju u svakom napadu jer se nemaju kako zaštititi. Nema sirena za zračnu opasnost, a ne postoje ni skloništa.

Prema podacima američke organizacije Aktivisti za ljudska prava u Iranu (HRANA), od početka rata do 8. ožujka ubijeno je 1205 civila, među kojima je najmanje 194 djece. U istom razdoblju zabilježeno je 187 vojnih žrtava i 316 smrti čije okolnosti nisu razjašnjene. Među civilnim žrtvama je i najmanje 110 učenica u dobi od sedam do dvanaest godina, koje su ubijene prvog dana rata u napadu na žensku školu u Minabu na jugu zemlje. Neovisne istrage New York Timesa i platforme Bellingcat zaključile su da je školu najvjerojatnije napala američka vojska, što bi predstavljalo ratni zločin.

Tisuće civilnih žrtava, nada u promjene sve manja

"Nijedna od zaraćenih strana ne poštuje pravila", kaže Moin Khazaeli, iranski istraživač ljudskih prava, politolog i kriminolog koji od 2009. živi u Švedskoj. "Infrastruktura poput naftnih postrojenja u Iranu sama po sebi nije vojni cilj, kao što to nisu ni civilni objekti i stambena područja koje Islamska Republika napada u susjednim zemljama. Islamska Republika ne štiti vlastito stanovništvo. Nema skloništa ni sustava za uzbunjivanje, a otkako je internet isključen, nema ni informacija o tome kako bi se ljudi trebali ponašati."

Khazaeli smatra da bi međunarodne organizacije trebale osigurati dostavu humanitarne pomoći stanovništvu. "Još važnije, Islamska Republika odgovorna je za ovo što se događa. Međunarodne organizacije moraju raditi na tome da režim omogući miran prijenos vlasti kako bi narod sam mogao odlučiti kako želi živjeti", ističe on.

Prije izbijanja rata, nakon brutalnog gušenja prosvjeda u siječnju, mnogi Iranci priželjkivali su promjenu režima, čak i kroz ciljana ubojstva odgovornih. Sada, međutim, nada u brzu promjenu svakim danom sve više blijedi. Mnogi su i dalje u Teheranu jer moraju raditi kako bi preživjeli, a raste i zabrinutost da će se situacija dodatno pogoršati nakon imenovanja novog iranskog vođe Mojtabe Hameneija.