OTOK Hark, kroz koji prolazi oko 90 posto iranskog izvoza nafte, smatra se najosjetljivijim ekonomskim ciljem u Iranu. Unatoč tome, izvozni terminal na tom otoku zasad nije pogođen u američko-izraelskoj kampanji bombardiranja.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Analitičari upozoravaju da bi bombardiranje ili zauzimanje tog mjesta američkim snagama vjerojatno izazvalo dugotrajan rast cijena nafte, koje su već snažno porasle. Takav potez praktički bi uklonio cjelokupan dnevni izvoz iranske sirove nafte s tržišta, piše Guardian.

"Možemo vidjeti da cijena od oko 110 dolara po barelu, kakvu smo vidjeli u ponedjeljak, skoči i na oko 140 dolara ako bi Hark bio napadnut. Taj je otok prevažan za globalna energetska tržišta", rekao je Neil Quilliam iz londonskog instituta Chatham House.

U subotu gađane rafinerije i skladišta nafte

Iako su Sjedinjene Države pogodile oko 5000 ciljeva u Iranu i oko njega, dosad su se suzdržale od napada na iransku naftnu infrastrukturu. No cijene nafte i dalje su gotovo 18 dolara po barelu više nego ranije jer strah od iranske odmazde praktički blokira promet tankera kroz Hormuški tjesnac.

Izraelsko ratno zrakoplovstvo u subotu je pogodilo dvije rafinerije i dva skladišta nafte, što je Teheran nakratko ostavilo u, kako su neki stanovnici opisali, "apokaliptičnom" mraku dok se gusti crni dim nadvio nad glavnim gradom. Od tada novih napada nije bilo.

Veći dio iranske obale preplitak za najveće tankere

Hark je koraljni otok dug oko osam kilometara u Perzijskom zaljevu, udaljen oko 43 kilometra od iranske obale. Na njemu završavaju naftovodi koji dovode naftu iz polja u središnjem i zapadnom dijelu Irana. Terminal je izvorno izgradila američka naftna kompanija Amoco, a Iran ga je preuzeo tijekom revolucije 1979. godine.

Veći dio iranske obale preplitak je za najveće tankere za prijevoz nafte, no Hark se nalazi blizu dubokog mora. Satelitske snimke pokazuju velike utovarne molove koji se pružaju s istočne strane otoka.

Obično kroz Hark prolazi između 1,3 i 1,6 milijuna barela nafte dnevno. No Iran je sredinom veljače povećao količine na oko tri milijuna barela dnevno, prema podacima investicijske banke JP Morgan, u očekivanju mogućeg napada predvođenog SAD-om. Na otoku je pohranjeno i dodatnih 18 milijuna barela kao sigurnosna zaliha.

Mogućnost kopnenog zauzimanja

U medijima su se pojavile informacije da u Bijeloj kući postoji interes za otok. U jednom izvještaju portala Axios u subotu kratko se spominjalo da su dužnosnici razmatrali mogućnost zauzimanja Harka. Američki ministar obrane Pete Hegseth nije isključio napad na Iran kopnenim snagama, iako u regiji nema velikog broja američkih vojnika.

Michael Rubin, bivši savjetnik Pentagona za Iran i Irak u administraciji Georgea W. Busha, izjavio je prošlog tjedna da je o toj ideji razgovarao s dužnosnicima Bijele kuće. Smatra da bi to mogao biti način da se iranski režim ekonomski oslabi. "Ako ne mogu prodavati vlastitu naftu, ne mogu ni isplaćivati plaće", ustvrdio je.

Prije najnovije američko-izraelske ofenzive većina iranske nafte s Harka izvozila se u Kinu. No zbog međusobne povezanosti tržišta trajni gubitak tog izvoza imao bi globalne posljedice, osobito u trenutku kada je dodatnih oko 3,5 milijuna barela dnevno, uglavnom iz Iraka, također izvan tržišta zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca.

Otok nije napadnut ni tijekom dvanaestodnevnog rata

Uništavanje Harka ili oštećenje izvoznog terminala "nosi rizik da izazove dugotrajan skok cijena nafte koji se ne bi brzo smanjio", upozorava Lynette Nusbacher, bivša časnica britanske vojne obavještajne službe. Izrael ga nije napao ni tijekom prošlogodišnjeg dvanaestodnevnog rata, a složena infrastruktura mogla bi se popravljati godinama.

Postoji i dugoročniji politički argument. "Otok Hark toliko je važan za iransko gospodarstvo da bi uništavanje njegovih postrojenja značilo odustajanje od bilo kakve ideje da se rat vodi radi stvaranja bolje budućnosti za Iran", smatra Nusbacher. Time bi se, kaže, budućem iranskom režimu uskratili ključni prihodi od nafte.

Pokušaj zauzimanja otoka, s obzirom na njegovu veličinu, vjerojatno bi zahtijevao veliku i dugotrajnu operaciju, znatno veću od tipične akcije specijalnih snaga. Iako bi američko preuzimanje otoka teoretski dalo Washingtonu snažan pritisak na Teheran, Quilliam vjeruje da bi takav potez vjerojatno imao suprotan učinak.

"Ako bi SAD zauzeo otok, iranska naftna industrija bila bi podijeljena. Iran bi mogao proizvoditi naftu, ali je ne bi mogao izvoziti, dok SAD ne bi mogao proizvoditi. To bi tržišta gurnulo u potpuni kaos, bio bi to pravi zastoj", zaključio je analitičar.