NAKON što je sumnjivi dron iranske proizvodnje u ožujku pogodio bazu RAF Akrotiri na Cipru, hitne inspekcije otkrile su da je oko 200 od 2500 registriranih civilnih skloništa na otoku neupotrebljivo.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Inspektori su zatekli blokirane garaže, podrume koji služe kao skladišta, skloništa zatrpana otpadom, a neke lokacije navedene u aplikaciji SafeCY nisu se mogle ni pronaći.

Ovaj događaj ponovno je pokrenuo raspravu o stanju civilne zaštite diljem Europe i ograničenoj ulozi koju Europska unija ima u tom području, piše Euronews.

Što EU može, a što ne može?

Europska unija ima vrlo ograničene izravne ovlasti kada je riječ o civilnim skloništima. Prema članku 196. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odgovornost za civilnu zaštitu u potpunosti je na svakoj državi članici.

EU može samo pomagati ili koordinirati napore, ali ne može nametati obvezu izgradnje skloništa, financirati bunkere niti postavljati tehničke standarde. Zbog načela supsidijarnosti, Bruxelles po ovom pitanju ima vezane ruke, osim ako se sve članice ne usuglase oko izmjene ugovora.

Ono što EU kontrolira jest kapacitet za hitne intervencije. Mehanizam Unije za civilnu zaštitu (UCPM), koji djeluje putem Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije, omogućuje državama članicama da zatraže pomoć kada su njihovi nacionalni kapaciteti preopterećeni.

U takvim situacijama može se mobilizirati i europska rezerva rescEU, zaliha privremenih skloništa. Međutim, ta skloništa su modularne jedinice, šatori i montažni kampovi, namijenjeni zbrinjavanju raseljenih osoba, a ne bunkeri otporni na eksplozije za zaštitu civila.

Zalihe rescEU i njihova namjena

EU je za razdoblje od 2021. do 2027. izdvojila više od 196 milijuna eura za rezerve skloništa rescEU, smještene u šest država članica. Najveću zalihu drži Švedska, s kapacitetom za smještaj 36.000 ljudi, vrijednom 40,4 milijuna eura.

Poljska gradi šest prenosivih "kontejnerskih gradova" vrijednih 35,5 milijuna eura, dok dodatne zalihe drže Hrvatska, Slovenija, Španjolska i Rumunjska.

Bilo koja država članica, uključujući Cipar, može zatražiti aktivaciju ovih rezervi, pri čemu EU pokriva do 100% troškova prijevoza. No, važno je naglasiti da su te rezerve namijenjene scenarijima raseljavanja, poput poplava, potresa ili izbjegličkih valova uzrokovanih sukobima, a ne zaštiti stanovništva na mjestu napada.

Cipar bi mogao zatražiti da na svom teritoriju smjesti vlastitu rezervu rescEU sredstvima EU-a, ali do danas takav zahtjev nije podnesen.

Lekcije iz Ukrajine

Najveći test sposobnosti EU-a za pružanje hitnog smještaja dogodio se nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Putem Mehanizma za civilnu zaštitu, EU je isporučila više od 140.000 tona pomoći ukupne vrijednosti 796 milijuna eura.

Pomoć u smještaju iznosila je 62,3 milijuna eura i uključivala je više od 3000 montažnih jedinica za 30.000 ljudi, 16.000 kreveta te milijune deka i šatora.

Ova operacija potvrdila je da se EU može brzo mobilizirati, ali je istovremeno pokazala i njezina ograničenja. Dok je EU pružala pomoć raseljenima, utvrđene metro stanice i skloništa u Ukrajini izgrađeni su i financirani nacionalnim sredstvima.

Velike razlike u pokrivenosti skloništima

Jaz između država članica u pogledu dostupnosti civilnih skloništa je golem. Finska, primjerice, ima 50.500 skloništa koja mogu primiti 85% njezine populacije, zahvaljujući doktrini totalne obrane.

Nordijske i baltičke države općenito su dobro pripremljene. S druge strane, Njemačka ima manje od 600 funkcionalnih bunkera, što pokriva tek oko 0,5% stanovništva, iako je vlada najavila ulaganje do 30 milijardi eura u povećanje kapaciteta.

Nizozemska gotovo da i nema funkcionalnih skloništa, dok Francuska, Italija i Španjolska imaju minimalnu pokrivenost, s planovima usmjerenima prvenstveno na prirodne katastrofe.

Cipar je svoj program skloništa započeo 1999. godine prenamjenom postojećih podzemnih prostora. Vlada sada priprema zakon koji će zahtijevati da podzemni prostori u novim stambenim zgradama obavezno služe i kao skloništa.

Kakav je stvarni utjecaj Bruxellesa?

Bez izmjene temeljnih ugovora, uvođenje obveznih standarda za skloništa na razini EU-a nije moguće. Ipak, Unija raspolaže nekim neizravnim političkim instrumentima. Fond UCPM-a za prevenciju i pripravnost, vrijedan 1,26 milijardi eura, podržava nacionalne procjene rizika i prekogranične vježbe.

Nakon krize, kohezijski fondovi mogu se koristiti za obnovu skloništa. Međutim, EU do sada nije pokrenula nikakve specifične programe usmjerene na trajnu infrastrukturu civilnih skloništa u državama članicama. Za sada, odgovornost ostaje na nacionalnim vladama, dok je uloga Bruxellesa uglavnom ograničena na odgovor nakon što kriza nastupi.