AMERIČKI predsjednik Donald Trump obećao je ponovno otvoriti Hormuški tjesnac, ključnu prometnicu za svjetsku opskrbu energentima koju je Iran zatvorio, no taj zadatak neće biti nimalo lak, piše Wall Street Journal.

Trump i ministar obrane Pete Hegseth opetovano su najavljivali da će američka mornarica pratiti tankere i druge brodove kroz tjesnac, a predsjednik je u četvrtak izjavio da će operacije započeti "vrlo brzo".

U nizu objava na društvenim mrežama ove subote, pozvao je i druge države da se pridruže naporima.

Unatoč tome, SAD se dosad suzdržavao od slanja ratnih brodova u tjesnac, na najužoj točki širok tek 34 kilometra, zbog upozorenja mornaričkih časnika da bi iranski dronovi i protubrodski projektili to područje mogli pretvoriti u "zonu smrti" za američke mornare.

Administracija je poručila da su sve opcije na stolu, uključujući i upotrebu kopnenih snaga, a u petak je Trump naredio slanje marinske ekspedicijske jedinice, koja obično broji 2200 marinaca uz ratne brodove i jurišne zrakoplove, na Bliski istok.

Operacije pratnje

U operaciji pratnje, američki ratni brodovi, potencijalno uz pomoć savezničkih mornarica, plovili bi uz tankere kako bi čistili mine i branili ih od iranskih napada iz zraka te od napada rojeva malih i brzih jurišnih čamaca.

Stručnjaci procjenjuju da bi za protuzračnu obranu bila potrebna dva ratna broda po tankeru, odnosno desetak brodova za zaštitu konvoja od pet do deset tankera. Zbog malih udaljenosti, obaranje projektila i dronova u tjesnacu znatno je teže.

Unatoč tjednima američkih i izraelskih udara koji su desetkovali iransku mornaricu i vojne kapacitete, iranski zapovjednici i dalje pokazuju sposobnost za izvođenje napada.

Bryan Clark, viši suradnik na Institutu Hudson i iskusni pomorski časnik, procjenjuje da bi uz ratne brodove bilo potrebno najmanje desetak bespilotnih letjelica MQ-9 Reaper koje bi neprestano patrolirale i uništavale iranske lansere projektila i dronova na obali čim se pojave.

"To bi zahtijevalo tisuće vojnika i mornara, golema financijska sredstva, a cijela operacija mogla bi potrajati mjesecima", rekao je Clark.

Drugi vojni stručnjaci kao opciju za zračnu podršku spominju i druge letjelice, poput marinaca Harrier Jump Jet. Angažiranje brodova za pratnju tankera značilo bi njihovo povlačenje s drugih ofenzivnih zadaća ili širih misija proturaketne obrane.

Trump je u subotu izrazio nadu da će zemlje poput Kine, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva poslati svoje brodove kao pomoć.

Prema procjenama vodeće tvrtke za analizu pomorskog prometa Lloyd’s List Intelligence, kašnjenja uzrokovana sigurnosnim mjerama i ograničenim brojem raspoloživih ratnih brodova smanjila bi promet tankera kroz tjesnac na samo 10 % uobičajene razine.

Tim tempom, bili bi potrebni mjeseci da se raščisti zastoj od više od 600 međunarodnih trgovačkih brodova koji čekaju u Zaljevu. Čak i uz sve te napore, postojao bi značajan rizik da Iran nanese teške udarce, ošteti ili čak potopi ratne i komercijalne brodove. Njegovi protubrodski krstareći projektili su mobilni i mogu se brzo premještati za iznenadne napade.

Opcija slanja kopnenih snaga

Druga, znatno šira vojna opcija bila bi invazija ili preuzimanje kontrole nad dijelom južnog Irana kako bi se spriječilo iranske snage da gađaju brodove u tjesnacu. Takav pothvat vjerojatno bi zahtijevao tisuće vojnika i višemjesečnu operaciju tijekom koje bi američke snage bile neprestano izložene napadima režima koji se bori za opstanak.

Operacija bi započela opsežnim zračnim udarima duž obale, nakon čega bi uslijedilo iskrcavanje američkih trupa, najvjerojatnije marinaca u amfibijskom desantu na planinski i nepristupačan teren.

Zapovjednici bi mogli pokušati s opetovanim upadima s ciljem uništenja dronova i lansera, nakon čega bi se snage povukle. Međutim, Iran bi u tom slučaju mogao igrati igru mačke i miša, povlačeći se pred napadačima i vraćajući se na položaje nakon njihova odlaska.

Vojni analitičari smatraju da bi za trajnu kontrolu područja bila potrebna invazija. SAD bi pokušao iranske kopnene snage držati podalje od desantnih snaga zračnim udarima, no izravni sukobi bili bi mogući. Svaki američki vojnik na tlu ostao bi meta iranskih napada.

Iranska revolucionarna garda, koja broji 190.000 vojnika, i njezine elitne snage Quds specijalizirane su za asimetrično ratovanje i desetljećima su podržavale pobunjenike diljem Bliskog istoka, uključujući susjedni Irak, gdje su pomagale militantima u smrtonosnim napadima na američke trupe nakon invazije 2003. godine.

"Krenete li s ograničenim brojem specijalaca, postavlja se pitanje trebate li dodatne snage da ih zaštite? U jednom trenutku morate odlučiti hoćete li se zadovoljiti postignutim ili udvostručiti ulog", izjavio je Daniel Byman, bivši visoki savjetnik State Departmenta i obavještajni dužnosnik.

Kako bi se osigurala plovnost tjesnaca, američke trupe možda bi morale ostati u Iranu mjesecima, pa i dulje.

"Potrebno je vrijeme. Vrijeme da se operacija isplanira. Vrijeme da se oslabe njihove sposobnosti. Vrijeme je nužno i zato što, ako želite zauzeti iransku stranu tjesnaca, morate potkopati i zapovjednu strukturu iranske Revolucionarne garde", rekao je Danny Citrinowicz, bivši voditelj odjela za Iran u izraelskoj vojnoj obavještajnoj službi.

Konačna odluka je na brodarima

Čak ni osiguravanje obale duž tjesnaca ne bi u potpunosti uklonilo iranske prijetnje pomorskom prometu. Iran posjeduje projektile i dronove većeg dometa koje može ispaljivati na Zaljev duboko iz unutrašnjosti zemlje.

Ovog tjedna Iran je napao tankere uz obalu Iraka, na sjevernom kraju Perzijskog zaljeva, stotinama kilometara od tjesnaca. Smanjenje, ali ne i potpuno uklanjanje prijetnje možda neće biti dovoljno da uvjeri brodarske kompanije da ponovno koriste tjesnac. Iran je od početka rata izveo više od dvadeset napada na brodove, pri čemu je niz plovila u Zaljevu zapaljen.

Vojni analitičari te analitičari naftne i brodarske industrije slažu se da bi se normalan promet od preko 100 brodova dnevno mogao uspostaviti tek potpunim prekidom sukoba s Iranom, uz jamstva iranske vlade da će prestati s napadima na brodove u Perzijskom zaljevu.

"Morali biste uvjeriti osiguravajuća i brodarska poduzeća da je prolaz dovoljno siguran", zaključio je Mick Mulroy, bivši zamjenik pomoćnika ministra obrane za Bliski istok.