ARAPSKE zemlje Perzijskog zaljeva nisu tražile od SAD-a da pokrene rat protiv Irana, ali sada mnoge od njih pozivaju Washington da ne stane prije nego što Iran izgubi sposobnost ugrožavanja ključnih naftnih ruta i gospodarstava koja o njima ovise, rekli su izvori iz regije za Reuters.

Istodobno, ti izvori te pet zapadnih i arapskih diplomata navode da SAD pritišće zaljevske zemlje da se uključe u američko-izraelski rat. Prema trojici sugovornika, predsjednik SAD-a Donald Trump želi pokazati regionalnu potporu operaciji kako bi ojačao njezin međunarodni legitimitet i podršku u zemlji.

"Postoji snažan osjećaj u cijelom Zaljevu da je Iran prešao sve crvene linije prema svakoj zemlji u regiji", rekao je Abdulaziz Sager, čelnik saudijskog Gulf Research Centra, upoznat s razmišljanjem vlada.

"U početku smo ih branili i protivili se ratu. Ali kada su počeli usmjeravati napade prema nama, postali su neprijatelj. Nema drugog načina da ih se opiše", dodao je.

Napadi Irana na šest zaljevskih država

Teheran je već pokazao svoj doseg, napadajući aerodrome, luke, naftna postrojenja i gospodarske centre u svih šest zaljevskih država projektilima i dronovima, uz istodobno ometanje plovidbe kroz Hormuški tjesnac, kojim prolazi oko petine svjetske nafte i koji je ključan za gospodarstva regije.

Ti su napadi dodatno pojačali strahove da bi ostavljanje Iranu značajnih ofenzivnih kapaciteta ili industrije naoružanja moglo ohrabriti Teheran da u svakom trenutku blokira ključne energetske pravce.

Kako rat ulazi u treći tjedan, uz pojačane američke i izraelske zračne napade te iranske udare na američke baze i civilne ciljeve diljem Zaljeva, jedan izvor iz regije naglasio je da je raspoloženje među čelnicima jasno: Trump bi trebao ozbiljno oslabiti iranske vojne kapacitete.

Alternativa je, rekao je, život pod stalnom prijetnjom. Ako Iran ne bude značajno oslabljen, nastavit će ucjenjivati regiju.

Narušen teško stečeni imidž stabilnosti i sigurnosti

Iran, pretežno šiitska država, često je s nepovjerenjem gledao na svoje sunitske susjede u Zaljevu, bliske saveznike SAD-a koji ujedno ugošćuju američke vojne baze, iako su odnosi s Katarom i Omanom uglavnom bili manje napeti.

Tijekom godina Iran i njegovi saveznici optuživani su za napade na energetska postrojenja u regiji, uključujući napad 2019. na saudijska naftna postrojenja Abqaiq i Khurais, za koji je Iran negirao odgovornost, a koji je prepolovio saudijsku proizvodnju i uzdrmao energetska tržišta.

Za čelnike Zaljeva sada je veći rizik ne učiniti ništa. Učinci iranskih napada ovog mjeseca nadilaze izravnu materijalnu štetu, jer ne samo da remete tokove nafte nego i narušavaju teško stečeni imidž stabilnosti i sigurnosti na kojem se temelje napori zemalja regije da razviju trgovinu, turizam i smanje ovisnost o fosilnim gorivima.

"Ako se Amerikanci povuku prije nego što posao bude dovršen, ostat ćemo sami suočeni s Iranom", ustvrdio je Sager.

Jednostrano vojno djelovanje nije opcija

Na pitanja o tim zabrinutostima, Bijela kuća poručila je da SAD "uništava sposobnost Irana da lansira i proizvodi takvo oružje" te da je Trump "u bliskom kontaktu s partnerima na Bliskom istoku".

Izvori iz regije navode da jednostrano vojno djelovanje bilo koje zaljevske države nije opcija jer bi samo zajednička akcija mogla spriječiti odmazdu protiv pojedinih zemalja.

No konsenzus još nije postignut. Šest članica Vijeća za suradnju u Zaljevu, Bahrein, Kuvajt, Katar, Saudijska Arabija, Oman i UAE, održalo je samo jedan sastanak putem videopoziva, a nije sazvan ni arapski summit o koordiniranom odgovoru.

Iran tvrdi da je SAD koristio teritorij Emirata za udar na otok Hark

Američki ministar obrane Pete Hegseth prošlog je tjedna rekao da partneri iz Zaljeva "pojačavaju angažman" i spremni su "krenuti u ofenzivu", dok već surađuju sa SAD-om na zajedničkoj protuzračnoj obrani, iako nije precizirao dodatne korake.

Visoki dužnosnik UAE-a napomenuo je da se njegova zemlja odlučila za suzdržanost nakon što je Iran tvrdio da je američka vojska koristila teritorij UAE-a za napad na otok Hark, glavno iransko izvozno naftno čvorište.

Sager je ipak upozorio da bi Saudijska Arabija, kao glavni regionalni rival Irana, mogla biti prisiljena odgovoriti ako Iran prijeđe ključne granice, osobito napadima na velika naftna postrojenja ili desalinizacijska postrojenja ili ako dođe do velikih ljudskih gubitaka.

"U tom slučaju Saudijska Arabija ne bi imala izbora nego intervenirati", uvjeren je. Dodao je da bi Rijad ipak pokušao ograničiti odgovor kako bi izbjegao daljnju eskalaciju.

Strateška dilema Zaljeva

Fawaz Gerges s Londonske škole ekonomije smatra da su arapske zemlje Zaljeva suočene sa strateškom dilemom: moraju balansirati između neposredne prijetnje iranskih napada i mnogo većeg rizika od uvlačenja u rat koji vode SAD i Izrael.

Uključivanje u taj sukob, kaže, malo bi pridonijelo vojnoj nadmoći SAD-a, ali bi znatno povećalo izloženost iranskoj odmazdi. Rezultat je oprezna strategija: obrana suvereniteta i slanje jasnih poruka bez ulaska u rat koji zemlje Zaljeva nisu pokrenule niti ga kontroliraju.

Trenutačno je vidljiv iranski utjecaj. Teheran praktički odlučuje koji brodovi mogu proći kroz tjesnac, što nijedna država u regiji ne smatra prihvatljivim.

"Sada kada je Iran pokazao da može zatvoriti Hormuški tjesnac, Zaljev se suočava s potpuno novom prijetnjom. Ako se to ne riješi, ta će opasnost biti dugoročna", rekao je Bernard Haykel sa Sveučilišta Princeton.

Trump je u nedjelju pozvao na formiranje koalicije koja bi pomogla ponovno otvoriti plovni put, ali bez većeg uspjeha.

Haykel smatra da, iako globalno gospodarstvo ovisi o nafti i plinu iz Zaljeva, većina tih energenata ide prema Kini, Japanu i drugim azijskim gospodarstvima, pa i oni moraju preuzeti dio odgovornosti. "Kina je pomogla u osiguravanju pomorskih ruta kod Somalije, možda bi mogla intervenirati i ovdje", naglasio je.