GRANIČNI prijelaz Kapikoy, smješten u snježnom planinskom prolazu, postao je posljednjih tjedana jedna od rijetkih žila kucavica koje Iran povezuju s vanjskim svijetom. Kroz njega Iranci pristižu u Tursku tražeći spas, neki bježeći od bombardiranja, drugi kako bi ratno stanje prebrodili kod rodbine u inozemstvu. Sa sobom nose kofere, kućne ljubimce i hranu u plastičnim vrećicama.

Jedna majka iz Teherana ispričala je za Wall Steet Journal kako je zvuk eksplozija jedne noći postao toliko glasan da je već sljedećeg dana odlučila odvesti svoju osmogodišnju kćer na sigurno, putujući cijeli dan autobusom do turske granice. Sedmeročlana obitelj iz Tabriza nosila je deke u prozirnim plastičnim torbama, spremna za duži boravak kod rodbine u istočnoj Turskoj, dok je 70-godišnjakinja iz Teherana čekala prijevoz do obližnje zračne luke kako bi otputovala na jug Francuske i ondje pričekala kraj bombardiranja.

Strah od budućnosti, ali bez masovnog egzodusa

U razgovoru na graničnom prijelazu Kapikoy dvadesetak Iranaca izrazilo je strah i tjeskobu zbog budućnosti svoje zemlje. Unatoč razornom američkom i izraelskom bombardiranju, gotovo svi očekuju da će iranski režim preživjeti rat. Također predviđaju da će zemlja utonuti u još dublju ekonomsku krizu od one koja je početkom ove godine izazvala narodni ustanak, a koji je vlada brutalno ugušila.

Zasad nema masovnog egzodusa izbjeglica iz Irana. Mnogi kažu da odlaze samo privremeno, a neki tvrde da su krenuli na ranije planirane odmore ili poslovna putovanja. Pojačane vladine restrikcije također su spriječile dio ljudi da napuste zemlju. Prema upozorenjima američke i kanadske vlade, Iran sprječava dvojne državljane da napuste zemlju ako ne koriste svoje iranske putovnice.

Brojke s granice

Prema podacima UNHCR-a, agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice, između 4. i 18. ožujka u Tursku je ušlo oko 26.600 Iranaca, što je slično ili manje od uobičajenog broja. U izvješću od 16. ožujka agencija navodi da se gotovo isti broj ljudi vratio u Iran. U istom razdoblju više od 31.000 Iranaca prešlo je u Afganistan.

Veće se promjene događaju unutar zemlje - prema iranskoj vladi, raseljeno je čak milijun obitelji. Budući da je iranski zračni prostor zatvoren, kopnene granice jedini su izlaz za većinu ljudi. Susjedna Turska, s velikom iranskom zajednicom i prometnom istanbulskom zračnom lukom, ključna je tranzitna točka.

Životi prekinuti ratom

Ispred graničnog prijelaza Kapikoy neprestano pristižu i odlaze ljudi vukući kofere. Taksiji i minibusevi prevoze pridošlice do zračne luke u najbližem gradu Vanu, udaljenom dva sata vožnje autocestom kroz snježne planine. U mirnodopsko vrijeme ovaj većinski kurdski grad popularno je odredište za iranske turiste. Ovih dana turista je manje, a mnogi koji dolaze kažu da odlaze zbog rata, nesigurni kada će se vratiti.

Sedamdesetogodišnjakinja koja je krenula u Francusku ispričala je da je do granice stigla vlakom nakon što je nekoliko noći spavala u sobi bez prozora kako bi izbjegla krhotine stakla tijekom bombardiranja. Na odlazak ju je nagovorio jedan od sinova koji živi u inozemstvu. Dok je na pločniku čekala prijevoz do zračne luke, rekla je da se nije bojala dok je bila u Teheranu, ali da je sada sve više brine sudbina njezine zemlje.

Na pitanje misli li da će rat donijeti promjene, odgovorila je: "Ne znam što rade u Iranu, što će se dogoditi s Iranom. Sve ih mrzim." Pedesetogodišnja učiteljica iz Teherana prešla je granicu sa svojom osmogodišnjom kćeri, koju planira ostaviti kod rođaka u Turskoj prije nego što se vrati kući brinuti se o starijoj majci.

"Put je bio jako težak i loš, cijelo vrijeme sam se bojala da bi nam svakog trena na glavu mogla pasti bomba", rekla je. Mnogi su bili iranski iseljenici koje je rat zatekao tijekom posjeta domovini i koji se sada vraćaju u Kanadu, Njemačku, Ujedinjeno Kraljevstvo i zaljevske zemlje.