PLANOVI Sjedinjenih Američkih Država i Izraela da potaknu unutarnju pobunu protiv iranske teokratske vlasti zasad nisu dali rezultate, čime su oslabljene njihove nade u brz završetak rata i slom iranskog teokratskog režima, piše u ekskluzivi New York Times.

Plan o brzom slomu režima

Uoči početka sukoba, ravnatelj izraelske obavještajne službe Mossada David Barnea iznio je premijeru Benjaminu Netanyahuu plan prema kojem bi već u prvim danima rata moglo doći do mobilizacije iranske oporbe i izbijanja nereda koji bi doveli do pada vlasti u Teheranu.

Plan je predstavljen i dužnosnicima administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. Unatoč sumnjama dijela američkih i izraelskih obavještajnih krugova, političko vodstvo dviju zemalja pokazalo je optimizam.

Strategija se temeljila na pretpostavci da bi eliminacija iranskih čelnika na početku sukoba, uz paralelne obavještajne operacije usmjerene na promjenu režima, mogla potaknuti masovni ustanak i ubrzati kraj rata.

Pobuna izostala, režim i dalje stabilan

Tri tjedna nakon početka rata takav scenarij nije se ostvario. Procjene američkih i izraelskih obavještajnih službi pokazuju da je iranska vlast oslabljena, ali i dalje stabilna.

Strah od represivnog aparata, uključujući vojsku i policiju, značajno je smanjio izglede za širu pobunu. Umjesto unutarnjeg sloma, Iran je učvrstio kontrolu i nastavio s vojnim djelovanjem.

Sukob se pritom proširio na širu regiju Bliskog istoka, uz međusobne napade na vojne ciljeve, gradove te energetsku infrastrukturu u području Perzijskog zaljeva.

Skepsa unutar obavještajnih krugova

Već prije početka rata brojni američki i izraelski analitičari izražavali su sumnju u mogućnost izbijanja masovne pobune. Smatrali su da stanovništvo neće izlaziti na ulice dok traju intenzivni zračni napadi.

Procjene su upućivale na to da je vjerojatnost kolapsa vlasti mala te da bi eventualni sukobi unutar režima prije doveli do unutarnjih obračuna nego do demokratskih promjena.

Najizglednijim scenarijem smatralo se zadržavanje vlasti od strane tvrdolinijaških struktura.

Odustajanje od plana

Dio izraelske strategije uključivao je i mogućnost djelovanja kurdskih skupina iz sjevernog Iraka, uz potporu zapadnih obavještajnih službi. No američka strana u međuvremenu je odustala od te ideje.

Procijenjeno je da bi takav potez mogao imati suprotan učinak i dodatno ujediniti iransko stanovništvo protiv vanjske prijetnje.

U izraelskom političkom vrhu raste nezadovoljstvo jer očekivani učinci operacija nisu ostvareni. Iako se javno i dalje ističe mogućnost unutarnjeg pritiska na režim, u pozadini postoji sve veća frustracija zbog izostanka konkretnih rezultata.

Unatoč tome, izraelski dužnosnici ne odustaju u potpunosti od ideje da bi razvoj situacije na terenu mogao potaknuti promjene unutar Irana, iako za sada nema naznaka da će do toga uskoro doći.