HRVATSKI pomorac Tomislav Tadić, drugi časnik palube iz okolice Splita, vratio se kući iz Perzijskog zaljeva i posvjedočio o teškim uvjetima u kojima rade pomorci na brodovima u Hormuškom tjesnacu. Opisao je ratnu stvarnost koja je, kako kaže, puno gora od onoga što se može vidjeti u vijestima, piše Slobodna Dalmacija.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Zabrinutost za preostale pomorce

Prema podacima tajnika Sindikata pomoraca Nevena Melvana, u Perzijskom zaljevu trenutno se nalazi oko 3000 brodova, a na njima su 183 hrvatska pomorca. Tadić, koji se vratio u četvrtak, izrazio je veliku zabrinutost za kolege koji su ostali u zoni sukoba.

"Sretan sam što sam se vratio, no stalno mislim na pomorce koji su ostali dolje u Perzijskom zaljevu i Hormuzu i koji i dalje proživljavaju ratne strahote. To će postati, ako već nije, velika humanitarna kriza. Tko zna imaju li hrane i vode, kakvi su im uvjeti na brodu. Ako nisu ukrcali vodu prije početka sukoba, ne znam kako će preživjeti jer je nigdje ne mogu natočiti", istaknuo je Tadić.

Napadi se najavljuju 15 minuta ranije

U trenutku izbijanja sukoba, njegov 183 metra dug brod, na kojem je bio jedini Hrvat, nalazio se na unutarnjem sidrištu kod obale Kuvajta, čekajući na ukrcaj tereta. Kroz Hormuški tjesnac prošli su samo 12 sati prije početka rata.

"Kako je bilo na sidru? Opasno, neizvjesno i vrlo neugodno. No, morate znati da Iranci najave kad će gađati neko područje. Pošalju obavijest da će na neko područje ispaliti projektile i dronove te traže da se ljudi evakuiraju. Petnaest do dvadeset minuta nakon takve obavijesti dolijeću projektili, a nešto kasnije i dronovi. To se ponavlja pet do šest puta unutar 24 sata", ispričao je Tadić za Slobodnu Dalmaciju.

Stvarnost je puno gora od vijesti

Tadić naglašava kako se medijski izvještaji ne mogu usporediti sa stvarnim stanjem na terenu.

"Stvarnost se uvelike razlikuje od onoga što se prikazuje u medijima, puno je gora. Kad si u straži na zapovjedničkom mostu, nemaš se gdje sakriti. Prijeti ti opasnost od izravnog pogotka, ali i od pada neeksplodiranog drona na nadgrađe", kaže on.

Nakon dva mjeseca provedena na brodu, od planirana tri, odlučio se na iskrcaj jer je rizik za život smatrao prevelikim. U povratku su mu pomogli hrvatsko veleposlanstvo u Kuvajtu i Sindikat pomoraca.

Noći su posebno dramatične

Sukob, prema njegovim riječima, traje neprekidno, s izmjenama napada i primirja od po sat vremena. Takvo iskustvo, kaže, ne može se mjeriti ni s čim što je dosad doživio u pomorskoj karijeri.

"Sukob traje po sat vremena, tada lete dronovi i projektili. Onda sve stane na sat vremena, kao neko primirje, pa opet ispočetka. Sve je jako dramatično, kao u nekom filmu ili videoigri, samo što je ovo stvarna situacija. Noći su posebno dramatične. Kad padne mrak, jasno se vidi kako protuzračna obrana para nebo, čuje se mnoštvo eksplozija i vide se bljeskovi na nebu i na tlu", zaključio je pomorac Tadić.