OTOK u obliku strijele, poznat po slanim špiljama, šumama mangrova i tajnim raketnim bunkerima, mogao bi postati ključno bojište u ratu protiv Irana. Riječ je o otoku Kešm, najvećem u Zaljevu, koji dominira najužim dijelom Hormuškog tjesnaca, ključne točke koju Teheran koristi kako bi držao svjetsko gospodarstvo u neizvjesnosti.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Analitičari i vojni stručnjaci smatraju da bi Kešm bio najvjerojatnija meta ako bi američki predsjednik Donald Trump naredio kopneni napad s ciljem ponovnog otvaranja te vitalne naftne arterije, kroz koju prolazi petina svjetske nafte, piše The Telegraph.

Ograničena kopnena operacija

Američki predsjednik trenutno razmatra svoj sljedeći potez, koji bi mogao zadati dovoljno odlučujući udarac da SAD proglasi pobjedu u ratu koji traje već mjesec dana.

Pentagon je već rasporedio 5000 marinaca, 3000 padobranaca i stotine pripadnika specijalnih snaga kako bi Trumpu pružio mogućnost širenja rata sa zraka i mora i na kopno. Veličina tih snaga ukazuje na planove za ograničenu operaciju, a ne na dugotrajnu kopnenu kampanju.

Kešm ili Harg?

Svaki pokušaj ometanja iranske kontrole nad tjesnacem vjerojatno bi se usredotočio na dva najstrateškija otoka - Harg i Kešm. Iako su oči svijeta uprte u Harg, koraljni greben dug osam kilometara koji služi kao središte iranske naftne industrije i prerađuje 90 posto izvoza sirove nafte, njegovo zauzimanje imalo bi drugačiji cilj.

Harg se nalazi duboko u Zaljevu, 650 kilometara sjeverozapadno od tjesnaca, pa bi njegovim osvajanjem bio postignut ekonomski, a ne izravan teritorijalni dobitak. S druge strane, Kešm je ključan za kontrolu samog tjesnaca.

"U borbi za Hormuz, Kešm je najveći, najlakši cilj i najizglednije mjesto za iskrcavanje snaga", rekao je Bryan Clark, viši suradnik na Institutu Hudson i bivši dužnosnik Pentagona.

Na površini, Kešm je turističko odredište poznato po UNESCO-ovim stijenama i portugalskim ruševinama, no u stvarnosti on osigurava Iranu mogućnost da ugrožava komercijalne brodove projektilima, bespilotnim letjelicama, minama i brzim jurišnim čamcima.

Rizična meta

Zauzimanje Kešma značajno bi smanjilo tu prijetnju i omogućilo SAD-u da započne operacije razminiranja te nadzire druge opasnosti duž plovnog puta širokog 56 kilometara. Osvajanje otoka također bi Amerikancima pružilo bazu za daljnje napade.

"Ako želite uništiti vojne kapacitete duž obale, to biste učinili preko Kešma. Tamo možete uspostaviti bazu i zatim pokretati izviđačke letove u potrazi za špiljama i skladištima", dodao je Clark. Unatoč tome, Kešm ostaje rizična meta.

"Kešm vjerojatno ima sve što je potrebno", rekao je Rashid Al-Mohanadi, potpredsjednik Centra za istraživanje međunarodne politike i stručnjak za sigurnost u Zaljevu. "Otok bi zasigurno imao protubrodske kapacitete, obala je vjerojatno minirana, kao i plaže." Njegova veličina, neravan teren i blizina kopna također idu u prilog Iranu. Ako bi bio zauzet, ključni izazov bio bi zadržati ga.

"Rizik ne predstavljaju samo utvrde na otoku, već i sposobnost Irana da napadne s kopna ako otok bude zauzet", rekao je Al-Mohanadi. Stalna opskrba i napori u protuzračnoj i proturaketnoj obrani opteretili bi američke resurse, čineći američke baze u regiji ranjivijima na iranske napade.

Politički rizik

Nejasno je koliki je dio iranske vojne infrastrukture već uništen. SAD je koristio svoje masivne bombe za uništavanje bunkera u napadima na iransku obalu i otoke, uključujući Kešm. Ipak, zadatak pronalaska preostalih iranskih obalnih vojnih resursa morao bi se obaviti s kopna. Ako se američke snage iskrcaju, rizici bi bili visoki.

S obzirom na utvrde na otoku i odlučnost Teherana da ga brani, čak i ograničeni amfibijski napad ostavio bi američke trupe vrlo ranjivima i izloženima protunapadima. To bi također bio značajan politički rizik za Trumpa, čija se biračka baza MAGA osipa zbog rata i rastućih ekonomskih troškova.

Ipak, to je odluka koju bi on mogao smatrati neizbježnom kako bi se obnovila sloboda plovidbe i spriječila globalna energetska kriza bez presedana. U međuvremenu, američke snage pristižu u regiju. 31. marinska ekspedicijska jedinica (MEU), inače stacionirana na japanskom otoku Okinawi, stigla je prošlog petka, 27. ožujka.

Očekuje se da će 11. MEU, poslana iz Kalifornije, stići početkom travnja. Svaka od tih jedinica broji 2200 marinaca, nekoliko brodova, borbene zrakoplove F-35, helikoptere Osprey, desantna plovila i drugu opremu specijaliziranu za amfibijske napade. Uskoro bi im se trebalo pridružiti još 3000 vojnika iz elitne 82. zračno-desantne divizije, dok Pentagon razmatra slanje tisuća dodatnih pojačanja.