NAKON što je istekao ultimatum Donalda Trumpa Iranu, umjesto najavljenog uništenja iranske civilizacije uslijedilo je primirje. Američki napad je odgođen, a Trump je pristao na prekid vatre u zamjenu za dvotjedno otvaranje Hormuškog tjesnaca. Time su otvorena i brojna pitanja: je li na pomolu kraj američko-izraelskog sukoba s Iranom ili je ovo tek prva runda, tko se može smatrati pobjednikom i hoće li se cijena nafte vratiti na prijeratne razine, piše HRT.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Vojni analitičar Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti smatra da oštra retorika Donalda Trumpa nije bila znak gubitka kontrole, već nastavak njegove prepoznatljive pregovaračke strategije.

Loša američka strategija

"To je njegova uobičajena taktika - prijetnje, teatralni potezi i svaljivanje krivnje na sve strane. Trump nije klasičan političar, već poslovni čovjek koji takav stil prenosi i u politiku", kazao je Barić u emisiji "U mreži Prvog".

Naglasio je kako se pokazalo da je početna američka pretpostavka bila pogrešna. "Vjerovalo se da će iranski sustav, nakon udara i uklanjanja političkog i vojnog vrha, jednostavno kolabirati i prihvatiti nametnute uvjete. Međutim, sada je jasno da je cijela strategija bila prilično loše pripremljena", naveo je.

Barić je upozorio i na razlike u ciljevima Washingtona i Jeruzalema, ističući ulogu Benjamina Netanyahua, koji ima dugoročne planove vezane uz Iran. "Ciljevi Izraela i SAD-a nisu nužno isti, a ideje o slabljenju ili čak raspadu Irana godinama su prisutne u dijelu izraelskih političkih krugova", objasnio je.

Prema njegovim riječima, Trump se našao pred suženim izborom: proglasiti pobjedu i povući se ili krenuti u daljnju eskalaciju. Obavještajne procjene, dodaje, jasno su pokazale da se rat ne može dobiti samo zračnim udarima, jer se iranski režim godinama pripremao za takav scenarij kroz koncept takozvane mozaične obrane.

Cijene nafte

Ekonomist Ljubo Jurčić ocijenio je da je smirivanje sukoba ublažilo strahove od većeg udara na svjetsko gospodarstvo. "Prvenstveno možemo biti zadovoljni što je sukob zaustavljen, kako zbog sigurnosti, tako i zbog gospodarstva. Najmanje razloga za zadovoljstvo ima Izrael, čiji ciljevi očito nisu ispunjeni, no za svjetsko gospodarstvo ovo je važno smirivanje napetosti", naglasio je.

Jurčić je podsjetio da su ozbiljni analitičari, u slučaju zatvaranja Hormuškog tjesnaca, predviđali cijenu nafte od oko 100 dolara, dok su najcrnje prognoze išle i do 150. "Cijena se doista kretala oko 100 dolara. Špekulanti su je pokušavali podići i više, ali nije bilo dovoljno kupaca pa se vraćala.

To pokazuje da tržište ipak ima svoje zakonitosti", objasnio je. Ako ne bude novih poremećaja, Jurčić u idućih mjesec dana očekuje cijenu od oko 90 dolara, dok bi povratak na razine od 70-ak dolara bio moguć za otprilike šest mjeseci, ovisno o brzini obnove proizvodnje i opskrbnih lanaca.

Nuklearno oružje

Pokušaj vojnog rušenja režima u Iranu pokazao se iznimno rizičnim i mogao bi dugoročno potaknuti opasne procese, upozorava Barić. "Režim se ne ruši na taj način. To je jedan od najtežih zadataka, koji zahtijeva dugotrajnu i pažljivo pripremljenu strategiju", kazao je.

Prema njegovu mišljenju, Iran bi nakon ovog sukoba mogao promijeniti svoju strategiju. "Mnogi analitičari slažu se da bi Iran nakon ovoga mogao potiho krenuti u razvoj pravog nuklearnog programa. Do sada je postojala strateška dvosmislenost, no sada bi mogli prijeći tu granicu", naveo je.

Takav razvoj događaja, ističe Barić, mogao bi potaknuti i druge zemlje u regiji, poput Turske i Saudijske Arabije, da krenu istim putem, što bi svijet učinilo znatno nestabilnijim. "Trump će vjerojatno proglasiti pobjedu i povući se, ali posljedice ovog rata ostat će i za regiju i za globalnu sigurnost", zaključio je.

Mir kao pobjeda

Na pitanje tko je stvarni pobjednik sukoba, Ljubo Jurčić odgovara da je jedina prava dobit činjenica da je rat zaustavljen. "Pobjednici smo svi mi ako se rat zaustavi. Ne postoji dobar rat i loš mir - mir je uvijek bolji izbor", konstatirao je.

Pritom je upozorio na duboke razlike koje oblikuju odnose na Bliskom istoku. "Ovdje se radi o sudaru različitih civilizacija i načina razmišljanja. Iran nije Irak - to je država s tisućljetnim identitetom i snažnim osjećajem pripadnosti", kazao je. Jurčić je naglasio i da vanjski napadi često ujedinjuju društvo.

"Čak i oni koji su bili protiv vlasti, u takvim situacijama staju u obranu države. Bez obzira na međusobne razlike, zemlje regije mentalitetno su bliže jedna drugoj nego SAD-u", zaključio je.