U SUBOTU, u dva sata ujutro, zrakoplov iranske delegacije, stari Airbus tvrtke Meraj, sletio je u vojnu bazu Nur Khan u pakistanskom Rawalpindiju. Niz stepenice, na crveni tepih, sišli su Mohammad Ghalibaf, moćnik iz Teherana koji se 40 dana nije pojavljivao u javnosti, i glavni diplomat Abbas Araghchi, praćeni delegacijom od preko sedamdeset ljudi.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Dočekali su ih pakistanski ministar vanjskih poslova i potpredsjednik vlade Ishaq Dar te najmoćniji čovjek Islamabada, general Asim Munir, u vojnoj odori. Sedam sati kasnije, na istu je pistu sletio Air Force Two s potpredsjednikom Sjedinjenih Država JD Vanceom, Witkoffom i Kushnerom. Doček je bio isti, no general Munir ovaj je put nosio civilno odijelo, izvijestila je talijanska dopisnica za La Repubblicu.

Povijesni pregovori nakon 50 godina

Bio je to napet početak povijesnog dana za odnose Irana i Sjedinjenih Država, s pregovorima u Islamabadu između dviju zemalja koje diplomatske odnose nemaju gotovo 50 godina i koje su u posljednjih 12 mjeseci vodile dva rata, oba pokrenuta iz Washingtona. Dan je kulminirao izravnim sastankom i iscrpljujućim pregovorima.

Ghalibaf, Vance i general Munir satima su boravili u istoj prostoriji hotela Serena, luksuznog zdanja unutar strogo čuvane crvene zone Islamabada, odabranog za ovaj događaj.

Tako visokih kontakata između dviju zemalja nije bilo još od 1979. godine. Ipak, to nije bilo dovoljno za premošćivanje jaza i obnovu povjerenja. Pregovori su zapeli na ključnoj točki: Hormuškom tjesnacu. Iranci su zahtijevali zadržavanje kontrole, dok su Amerikanci bili nepopustljivi u stavu da se taj plovni put mora ponovno otvoriti.

Od posredničke do "biryani" diplomacije

Tijekom jutra, delegacije su se satima izmjenjivale u rezidenciji premijera Sharifa - prvo iranska, zatim američka, pa opet iranska. Pakistanci su prikupljali zahtjeve i pretpostavke te razmjenjivali poruke između strana, vodeći takozvanu posredničku (shuttle) diplomaciju, koja u prošlosti nije donosila dobre rezultate.

Za to vrijeme, međunarodni tisak bio je izoliran u kongresnom centru Jinnah, manje od kilometra od hotela. Uskoro su procurile i prve informacije: Iranci traže primirje na svim bojištima i odmrzavanje imovine vrijedne šest milijardi dolara.

Riječ je o sredstvima koja je Biden već obećao 2023. u sklopu razmjene zarobljenika, pod uvjetom da se iskoriste za kupnju hrane i lijekova, no koja zbog događaja od 7. listopada nikada nisu stigla u Teheran.

Činilo se da je pred stranama nepremostiv zid, no u 15 sati dogodio se prvi preokret: faza neizravnih pregovora dala je dobre rezultate i izravan sastanak mogao je početi.

Vance i Ghalibaf su se sastali i rukovali. Proširila se i glasina da su delegacije podijelile radnu večeru, pa se nakon posredničke diplomacije prešlo na, kako je ovdje nazivaju, 'biryani diplomaciju', prema tradicionalnom pakistanskom jelu od začinjene riže, mesa i povrća.

Pregovori su se nastavili. Političkim vođama pridružili su se brojni tehnički timovi zaduženi za gospodarstvo, nuklearna pitanja i sankcije. U iranskom timu bili su i tvrdolinijaši, bivši pripadnici Pasdarana, ali i Hemmati, kojeg je predsjednik Pezeshkian kao reformističkog kandidata prvo imenovao ministrom vanjskih poslova, a zatim guvernerom iranske središnje banke.

Široki konsenzus Teherana, uz prisutnost Vancea, doveo je do prvog rezultata: načelnog sporazuma o trajnom prekidu vatre i 'regionalnoj sigurnosti', otkrio je pakistanski izvor. To podrazumijeva obustavu američkih i izraelskih napada na iranske saveznike, kao i iranskih raketnih napada na američke baze na Bliskom istoku i zaljevske saveznike.

Postignut je i načelni dogovor o 'humanitarnoj obnovi', usmjerenoj na stanovništvo i civilnu infrastrukturu 'na svim bojištima', odnosno u svim zemljama pogođenima sukobom. Bio je to neočekivan preokret koji je budio nadu u pozitivan ishod, no optimizam je bio kratkog vijeka.

Sve staje zbog Hormuškog tjesnaca

Kasno navečer, dok su tehnički timovi već razmatrali nacrte sporazuma, zastoj oko Hormuškog tjesnaca pretvorio se u potpunu blokadu. Iranci su inzistirali na izmjeni pomorskog poretka u Perzijskom zaljevu, dok su Washington i njegovi saveznici zahtijevali suprotno - slobodu plovidbe.

Prijedlog o zajedničkom iransko-američkom upravljanju kanalom nije zaživio. Unatoč tome, delegacije nisu napustile pregovarački stol.

Pregovaralo se do kasno u noć, što je bio jasan znak da postoji volja za dogovorom. U međuvremenu, Pakistanci su održavali kontakte sa svim ostalim neizravno uključenim akterima: Saudijcima, Kinom, Egipćanima, Turcima i Emiratima, stvarajući zaštitni obruč oko diplomacije.

U jedan sat ujutro pregovori su još uvijek trajali. JD Vance, Steve Witkoff, Kushner, Araghchi i Ghalibaf bili su u hotelu Serena već više od devet sati, a razgovori su se nastavili duboko u noć.