MNOGI smatraju da je visok IQ ključ uspjeha i lakšeg života, no stvarnost je često drugačija. Iako visoka inteligencija donosi određene prednosti, može biti i teret. Osobe s visokim IQ-om koje su nekoć briljirale na standardiziranim testovima u odrasloj dobi mogu imati problema s pronalaženjem mjesta u društvu.

Problem nedovoljne stimulacije

Klinička psihologinja dr. Angelica Shiels objašnjava da, iako mnogi priželjkuju iznimnu inteligenciju, ona može dovesti do problema kasnije u životu. "Izrazito visok kvocijent inteligencije može se smatrati oblikom neurodivergentnosti koja može utjecati i na vaše odnose i na mentalno zdravlje", smatra ona.

Tijekom svoje edukacije dr. Shiels je često provodila testove inteligencije. Ti testovi procjenjuju kognitivne sposobnosti. Prosječna osoba ima IQ oko 100, sa standardnom devijacijom od 15 bodova.

Dr. Shiels navodi da ljudi koje smatramo vrlo pametnima, poput liječnika i odvjetnika, često imaju IQ oko 120. "Zahvaljujući tome lakše usvajaju nove informacije i pamte stvari bez napora", pojašnjava.

No osobe s još višim kvocijentom inteligencije ne uklapaju se u taj obrazac. Iako lako pamte i imaju velik kognitivni kapacitet, često se osjećaju nedovoljno stimulirano i neinspirirano većinom stvari u životu. "Mnogi ljudi s vrlo visokim IQ-om suočavaju se s problemima poput depresije, ovisnosti ili poteškoća u odnosima", tvrdi dr. Shiels.

Izolacija i potraga za povezanošću

Zbog toga se visoko inteligentne osobe često osjećaju odvojeno od drugih. Psihoterapeutkinja Imi Lo objašnjava zašto najpametniji ljudi mogu imati više problema u vezama. Prema njoj, osobe s visokim IQ-om čeznu za povezanošću jer se osjećaju odsječeno od ostatka svijeta.

>>>11 suptilnih znakova koji ukazuju da vaš um radi drugačije od većine

"Rano ste naučili da vaša složenost ili brzina plaše ljude, a zbog osjetljivosti vas smatraju čudnima. Stoga, kad se pojavi netko tko vas doista vidi, tko odražava vaš intenzitet i tvrdi da razumije one dijelove vas koji su drugima uvijek bili previše, imate osjećaj da vas je netko napokon razumio", objašnjava Lo.

Tako snažna želja za povezivanjem znači da se visoko inteligentni ljudi često teško odvajaju od osoba s kojima se povežu. Nitko ih drugi ne razumije i ne izaziva na isti način. Nažalost, to ih može navesti da ostanu u nezdravoj vezi jer misle da će inače biti potpuno sami. Njihov jedini izvor intelektualne stimulacije tada dolazi od nekoga tko im zapravo ne odgovara.

Dalekosežne posljedice nedostatka stimulacije

Razina intelektualne stimulacije može imati dugoročne posljedice. Ne funkcionira svačiji mozak na isti način, što se vidi i u razlikama u IQ-u. To znači da će nekim ljudima određene aktivnosti biti poticajne, dok će drugima biti dosadne. Istraživanja su pokazala da sudjelovanje u stimulativnim aktivnostima donosi kognitivne koristi koje traju godinama, stoga je važno da svatko dobije ono što mu odgovara.

Osoba koja se neprestano osjeća nedovoljno stimuliranom neće biti samo nezainteresirana za život, već bi mogla imati problema s održavanjem kognitivnih sposobnosti. To je može navesti na ishitrene poteze, poput ostanka u toksičnoj vezi ili čak odabira rizične profesije.

Iako nas društvo uči da visok IQ smatramo darom, studije su pokazale da to može biti usamljen put, na kojem se osoba često osjeća neshvaćeno i izolirano. Međutim, uz terapiju i druge izvore podrške moguće je riješiti ono što vas koči. Razumijevanjem tih izazova možete ih prevladati i uspostaviti kvalitetne odnose s drugima.