DOK SJEDINJENE Države uvode blokadu iranskih luka, raste pritisak na Peking da prisili Teheran na prihvaćanje uvjeta za okončanje rata i globalne energetske krize. U stvarnosti, malo je toga što bi Kina mogla ili željela učiniti kako bi izvršila pritisak na svog bliskoistočnog partnera, piše The New York Times.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Ovog tjedna, tijekom posjeta brojnih svjetskih čelnika Pekingu, uključujući prijestolonasljednika Abu Dhabija i španjolskog premijera, neizbježno se nametnulo pitanje kako Kina može pomoći u rješavanju krize.

Kineski predsjednik Xi Jinping u tim je razgovorima osudio kršenje međunarodnog prava kao "povratak zakonu džungle", što je bila slabo prikrivena kritika na račun američkog predsjednika Trumpa, te ponudio "kinesko rješenje" u obliku plana od četiri točke.

Taj plan, međutim, ne nudi mnogo više od poziva svima na poštovanje suvereniteta i međunarodnog prava, što odražava kinesko izbjegavanje dubljeg uplitanja u krizu, unatoč sve većoj zabrinutosti zbog njezina utjecaja na kinesko gospodarstvo.

To uključuje i neodređen stav prema pozivima Teherana da mu Kina jamči sigurnost, kao i neiskorištavanje pozicije najvećeg iranskog trgovinskog partnera za pritisak na tu zemlju da prihvati američke zahtjeve.

Kineska vanjska politika i načelo nemiješanja

Tražiti od Kine da pritisne Iran znači "pogrešno tumačiti kinesku vanjsku politiku i njezin stav", rekao je Ding Long, profesor na Institutu za bliskoistočne studije Šangajskog sveučilišta za međunarodne studije.

"Pomaganje Sjedinjenim Državama ili Izraelu nije namjera Kine, jer se Kina od samog početka protivila ovom ratu." Kina, koja dugo ustraje na politici nemiješanja u unutarnje poslove drugih zemalja, želi se pozicionirati kao globalni lider pod vlastitim uvjetima.

Za razliku od SAD-a, koji je svoju dominaciju gradio kroz obrambene saveze, Kina ima samo jednog formalnog saveznika - Sjevernu Koreju. Kinesko vodstvo ne želi se obvezati na obranu druge nacije i riskirati uvlačenje u skupi rat koji bi potkopao snagu vlastite zemlje.

"Kineski čelnici skloni su smatrati američke intervencije na Bliskom istoku ključnim pokretačem američkog propadanja i nemaju namjeru slijediti taj model", izjavila je Patricia Kim, viša suradnica u Centru John L. Thornton za Kinu pri Institutu Brookings.

I Kina trpi štetu zbog rata

Kina bi mogla mnogo izgubiti ako se sukob u Iranu nastavi. Hormuški tjesnac ključna je ruta za kinesku energiju i robu - otprilike trećina ukupnog uvoza sirove nafte dolazi iz Perzijskog zaljeva. U vrijeme kada se Kina snažno oslanja na izvoz kako bi podržala svoje gospodarstvo, viši troškovi energije smanjit će potražnju za kineskom robom.

"Imaju strateške rezerve, ali to neće trajati vječno", rekla je Yun Sun, znanstvenica u Stimson Centru u Washingtonu, govoreći o zalihama nafte koje je Kina počela gomilati prije rata. "Ne vole nestabilnost. Ne vole rat koji im praktički visi nad glavom", dodala je.

Kao znak rastuće zabrinutosti, kineski dužnosnici ovog su tjedna pojačali diplomatske aktivnosti nakon neuspjeha pregovora između SAD-a i Irana. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi pozvao je svog pakistanskog kolegu, koji je bio domaćin pregovora, da pomogne održati "teško stečeni zamah" privremenog primirja.

Prilika u američkoj zaokupljenosti

Na neki način, rat koristi i Pekingu. Sjedinjene Države zaglavile su na Bliskom istoku umjesto da se usredotoče na Indo-Pacifik ili na odvraćanje kineskih prijetnji preuzimanjem Tajvana, koji Peking smatra svojim teritorijem. Kina je iskoristila američke vojne akcije kako bi se, za razliku od njih, predstavila kao miroljubiva nacija koja se zalaže za globalnu stabilnost.

Rat također znači da se više zemalja, frustriranih Trumpovom politikom, okreće Kini kao predvidljivijem partneru. "Mislim da je omjer dobrog i lošeg 50-50", rekao je Xin Qiang, stručnjak za odnose SAD-a i Kine na Sveučilištu Fudan u Šangaju.

Naveo je da, iako rastući troškovi energije štete kineskom gospodarstvu, nezadovoljstvo Washingtonom potiče zemlje da jačaju veze s Kinom, što pomaže širenju globalnog utjecaja Pekinga. "To pokazuje da je Kina - barem kako mi to vidimo - odgovornija država od Sjedinjenih Država", rekao je. "Pouzdaniji smo, racionalniji i miroljubiviji."

Izbjegavanje preuzimanja odgovornosti

Kada su iranski dužnosnici prošlog tjedna pripisali Kini zasluge za pomoć u postizanju sporazuma o prekidu vatre, Peking nije ni potvrdio ni demantirao svoju ulogu. Glasnogovornica ministarstva vanjskih poslova tek je izjavila da Kina "aktivno radi" na okončanju krize.

Prema nekim analitičarima, takvo izbjegavanje odgovora sugerira da je Peking, oprezan zbog mogućnosti propasti primirja, u pregovorima igrao samo neizravnu ulogu, uglavnom potičući strane da sjednu za stol. "Mislim da je vrlo malo vjerojatno da je Kina preuzela aktivnu ulogu u tom pokušaju posredovanja.

Rizici su visoki. Peking se boji da bi ga se okrivilo", rekla je Sarah Beran, partnerica u tvrtki Macro Advisory Partners i bivša direktorica za kineske i tajvanske poslove u Vijeću za nacionalnu sigurnost predsjednika Bidena. Prema mišljenju Yun Sun, Iran možda preuveličava ulogu Kine kako bi je potaknuo na veći angažman u bilo kakvom budućem sporazumu sa SAD-om.

Ograničena vojna moć

Dio kineske nesklonosti jačem angažmanu na Bliskom istoku proizlazi i iz ograničenih sposobnosti. Kineska vojska, koja se brzo širi, nema razgranatu mrežu prekomorskih baza kakvu imaju Sjedinjene Države, iako njezina mornarica od 2008. godine drži operativnu skupinu za borbu protiv piratstva u Adenskom zaljevu.

Ta skupina do sada nije bila angažirana za zaštitu kineskih plovila, što je korak koji bi, prema stručnjacima, bio malo vjerojatan osim ako kineski brodovi ne bi bili izravno napadnuti. "Kina svakako može odigrati ulogu, ali ta je uloga i dalje ograničena", rekao je Xin Qiang sa Sveučilišta Fudan.

"Ako Iranu trebaju sigurnosna jamstva, Kini ih je vrlo teško pružiti. Ako SAD želi da se Iran odrekne svog nuklearnog programa, Kina nema načina da ga na to prisili", dodao je.

Promjena računice

Iako Peking želi potaknuti mir, ograničen je suprotstavljenim prioritetima. Mora upravljati ekonomskim posljedicama energetske krize, popravljati odnose s Washingtonom uoči summita između Xija i Trumpa te održavati veze i s Iranom i sa zaljevskim državama koje je Teheran napadao.

Kako se mogućnost brze pobjede SAD-a i Izraela nad Iranom čini sve manje vjerojatnom, Pekingova se računica promijenila. "Da su SAD pobijedile u roku od tjedan ili dva, Kinezi bi to prihvatili", rekla je Yun Sun.

Sadašnja kineska strategija je, prema njezinim riječima, što prije postići prekid vatre i pokušati "maksimalno iskoristiti ulogu Kine u posredovanju, iako neizravnu, kako bi stekla veći kredibilitet".