SATELITSKE snimke potvrdile su postojanje velike flotile iranske Revolucionarne garde (IRGC) sjeverno od Hormuškog tjesnaca. Nakon kaotičnog dana u kojem su dva broda zaplijenjena, a treći oštećen, ovom strateškom morskom prolazu prijeti potpuno zatvaranje, dok Trumpovo primirje visi o koncu, javlja izraelski news portal Jfeed.com.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Europski satelit Sentinel-2 snimio je jučer skupinu od najmanje 33 plovila koja odgovaraju brzim jurišnim brodovima mornarice IRGC-a. Flotila operira u formaciji sjeverno od tjesnaca, blizu obale Kargana. Analitičari ovaj manevar opisuju kao demonstraciju sile izravno povezanu s iranskim pokušajima da silom nametnu ograničenja plovidbe kroz tjesnac.

Akcija se poklopila s izvještajima iranskih državnih medija i britanske agencije UKMTO o napadima na komercijalne brodove. Iranski naoružani čamci pucali su i zaplijenili kontejnerske brodove MSC Francesca i Epaminondas, koji su pod pratnjom odvedeni prema iranskim lukama. Treći brod, Euphoria, također je napadnut i na njemu je zabilježena šteta.

Taktika "flote komaraca"

Mornarica Revolucionarne garde uvelike se oslanja na golemu flotu malih, brzih plovila - poznatu kao "flota komaraca". To je temelj njihove asimetrične pomorske strategije u uskim vodama Perzijskog zaljeva i Hormuza. Ovi čamci nisu dizajnirani za klasične pomorske bitke, već za uznemiravanje, ometanje i prisilno provođenje blokada.

Riječ je o lakim brodicama s posadom od tri do pet ljudi, koje jure brzinama do 110 km/h. Zbog plitkog gaza mogu se sakriti bilo gdje uz obalu ili među otocima. Naoružani su teškim strojnicama, nenavođenimvođenim raketama, a neki nose i protubrodske projektile kratkog dometa ili opremu za polaganje mina. Procjenjuje se da Iran ima više od tisuću takvih čamaca, od kojih su mnogi skriveni u podzemnim tunelima i bazama na otocima, spremni za munjevit izlazak na more.

Prednost im je što su mali i teško uočljivi na radarima, a uz to su jeftini i lako se zamjenjuju. U uskom Hormuškom tjesnacu, gdje veliki ratni brodovi imaju jako malo prostora za manevar, ovi "komarci" postaju izuzetno opasni.

Napad u rojevima i gerilsko ratovanje na moru

Doktrina IRGC-a naglašava asimetrično ratovanje kako bi se poništila tehnološka nadmoć protivnika poput američke mornarice. Umjesto jednog velikog broda koji bi bio laka meta za zrakoplovstvo, Iranci napadaju u "rojevima" - skupine od 20 i više čamaca istovremeno prilijeću meti iz svih smjerova. Takav napad zasićuje senzore i obrambene sustave broda, jer posada ne može reagirati na toliko prijetnji odjednom.

Koriste taktiku "ugrizi i nestani" - munjevito se približe, ispale rakete ili zapucaju iz strojnica, a zatim pobjegnu u plićake ili iza otoka gdje ih veliki brodovi ne mogu pratiti. Satelitska snimka 33 broda kod Kargana upravo je to - demonstracija prisutnosti i osiguranje za akcije zapljene brodova poput MSC Francesce.

Cilj nije uništenje flota, nego kaos na tržištu

Ovi brzi čamci rijetko djeluju sami. Oni su dio šire mreže koja uključuje morske mine, dronove kamikaze, obalne protubrodski projektile i izviđačke bespilotne letjelice. Sve to zajedno stvara smrtonosnu zamku u tjesnacu kroz koji prolazi oko 20% svjetske nafte.

Glavni strateški cilj Irana nije uništiti neprijateljsku flotu, nego izazvati kaos u pomorskom prometu. Podizanjem cijena osiguranja, sijanjem straha i prisiljavanjem brodova na promjenu ruta, Iran vrši ogroman ekonomski i politički pritisak uz minimalne troškove. Ova taktika vuče korijene iz "Tankerskog rata" 1980-ih, ali je danas znatno naprednija i decentralizirana, što je čini otpornijom na zračne udare. Za suzbijanje ovakve prijetnje potrebna je stalna zračna potpora, radarski nadzor i jedinice za brzi odgovor, jer brojevi i teren u tjesnacu idu na ruku Irancima.