PETI dan rata s Iranom, 4. ožujka, glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt poslala je prilično oštru poruku američkim neprijateljima.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

"Teroristi su se kladili da će predsjednik Trump biti kao i mnogi njegovi prethodnici – da će samo pričati i odbijati provesti svoje jasno postavljene crvene linije. To se pokazalo kao katastrofalna pogreška u procjeni", izjavila je tada Leavitt i dodala: "Predsjednik Trump ne blefira."

Međutim, kako piše CNN, ta je poruka već tada bila sumnjiva, s obzirom na Trumpovu povijest praznih prijetnji i probijenih rokova u ratu Rusije i Ukrajine. No proteklih pet tjedana, možda više nego ijedno drugo razdoblje u oba njegova mandata, razotkrilo je Trumpa kao blefera – i to na najvećoj mogućoj razini.

Čak je pet puta predsjednik postavio ultimatume Iranu da pristane na njegove uvjete ili se suoči s gnjevom Amerike. Svaki put je taj rok pomaknuo, iako nije bilo nikakvih javnih dokaza da je Iran ispunio ijedan njegov zahtjev.

Cijena praznih prijetnji

Iako kritičari to sada ismijavaju, situacija nije nimalo smiješna. Kao što bi vam rekao i sam Trump dok je svojevremeno napadao Baracka Obamu jer nije odlučno postupio kad je sirijski diktator Bašar Al-Asad prešao preko američke "crvene liniju", trenutak u kojem vam netko razotkrije blef nosi stvarnu cijenu – kako za američki kredibilitet, tako i za projekciju moći.

Može se, navodi CNN, raspravljati o tome koliko je svaka od ovih odgoda bila svjestan blef, jer puno toga ovisi o tome koliko je Teheran doista bio ozbiljan oko dogovora. Također, Trump je već pokazao da je spreman udariti po Iranu jer je rat zapravo on i započeo, iako se činilo da preferira diplomaciju. No postoji netko tko točno zna koliko Trump zapravo blefira: sam Iran.

Evo kratkog pregleda prijetnji, rokova i načina na koji ih je Trump pokušao opravdati.

Prvi i drugi ultimatum: Razgovori koji se nisu dogodili

Sve je počelo 21. ožujka. Trump je tada postavio rok od 48 sati: Iran mora "POTPUNO I BEZ PRIJETNJI OTVORITI" Hormuški tjesnac. U suprotnom, SAD će početi raketirati njihove elektrane.

Dva dana kasnije, 23. ožujka, samo 12 sati prije isteka roka, Trump je objavio odgodu od pet dana. Umjesto otvaranja tjesnaca, kao razlog je naveo "VRLO DOBRE I PRODUKTIVNE RAZGOVORE" između dvije strane.

Tu su se pojavila dva problema. Prvo, iranski dužnosnici demantirali su da se u tom trenutku uopće vode ikakvi pregovori. Drugo, Trump je odgodu objavio neposredno prije otvaranja financijskih tržišta kako bi umirio investitore. Novi rok bio je 28. ožujka, "ovisno o uspjehu tekućih sastanaka".

Treći ultimatum: Prijetnje ratnim zločinima

Zatim je 26. ožujka Trump dodao još osam dana na rok, tvrdeći da je "iranska vlada zamolila" za još vremena i da pregovori idu "jako dobro". Vrhovni iranski dužnosnik opet ga je poklopio rekavši da je bila riječ samo o "razmjeni poruka", a ne o pravim pregovorima. Čak je i Izrael sugerirao da Iran uopće ne misli ozbiljno.

Trump je tada postavio uvjete za novi rok, 6. travnja. Tražio je da se postigne "dogovor" i da tjesnac bude "odmah otvoren za poslovanje". Ako se to ne dogodi, zaprijetio je dizanjem u zrak svih elektrana, naftnih polja, otoka Kharg, pa čak i svih postrojenja za desalinizaciju vode. CNN napominje kako bi ovakvi napadi vjerojatno predstavljali ratne zločine.

Kasnije je dodao da će "razmisliti" o primirju ako tjesnac bude slobodan i prohodan. Par dana prije isteka roka poručio je Irancima da imaju još "48 sati prije nego što se na njih sruči sav pakao".

Četvrti i peti ultimatum: "Želim biti dobra osoba"

Kada je došao 6. travanj, a Iran nije ispunio ništa, Trump im je dao još jedan dan. Kao razlog je naveo – Uskrs. Iako je znao kad je blagdan dok je postavljao rok, rekao je: "Mislio sam da nije prikladno dan nakon Uskrsa. Želim biti dobra osoba." Zaprijetio je da će im srušiti sve mostove i elektrane ako ne popuste.

Sljedećeg dana, 7. travnja, objavio je dvotjedno primirje. Opet, nije rekao da je Iran pristao na njegove zahtjeve, nego je ponovno spomenuo "napredak u pregovorima". Međutim, ključni dijelovi tog primirja odmah su postali sporni – od toga je li Izrael pristao prestati tući Hezbollah, pa do toga smije li Iran zadržati kontrolu nad tjesnacom. Unatoč tome što tjesnac nije otvoren, Trump je nastavio s primirjem.

Rok bez roka

Konačno, 21. travnja, Trump je objavio neodređeno produljenje kako bi Iran smislio prijedlog za mir. Ovoga puta nije ni spominjao "napredak", nego je rekao da je to zbog činjenice da je "iranska vlada ozbiljno podijeljena". Zatim je potkopao vlastitu logiku rekavši da to "nije bilo neočekivano". Ako je bilo predvidljivo, zašto je onda uopće postavljao onako čvrste rokove?

Izvori su za CNN potvrdili da Trump planira ograničeno produljenje, ali Bijela kuća je kasnije priopćila da zapravo nema nikakvog "čvrstog roka". Sam predsjednik je za Fox News izjavio da ne postoji vremenski okvir za završetak rata.

Može se tvrditi da je produljenje primirja dobro za svijet jer sprječava dublju katastrofu na Bliskom istoku. No Iranu se ne može zamjeriti ako je zaključio da Trump jednostavno ne želi provesti svoje prijetnje.

Što bi o tome rekao Donald Trump?

Zanimljivo je podsjetiti što je o ovakvom ponašanju nekad govorio sam Trump. Godinama je napadao Obamu jer nije upotrijebio vojnu silu protiv Sirije nakon što je ona prešla njegovu "crvenu liniju" upotrebom kemijskog oružja.

"Kad nije prešao tu liniju nakon što je zaprijetio, mislim da nas je to unazadilo na duge staze, ne samo u Siriji nego u cijelom svijetu, jer je to bila prazna prijetnja", izjavio je Trump 2017. godine.

U svom govoru na republikanskoj konvenciji 2016., Trump je Obaminu crvenu liniju nazvao "poniženjem" jer je "cijeli svijet znao da ona ne znači apsolutno ništa". Danas se čini da se povijest ponavlja, ali s drugim akterom u glavnoj ulozi.