NAKON zatvaranja Hormuškog tjesnaca i posljedičnih geopolitičkih promjena, Washington navodno razmatra ambiciozan plan kojim bi Siriju pretvorio u ključno energetsko čvorište, povezujući njezine cjevovode s Turskom i Europom. Prijedlog, koji se pripisuje američkom izaslaniku za Siriju Tomu Barracku, predviđa oživljavanje i širenje goleme mreže postojećih i planiranih cjevovoda koji povezuju energetska polja Zaljeva i Iraka s mediteranskim lukama, a time i s europskim tržištima, piše Euronews.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Ideju je na diplomatskom forumu u Antalyji podržao i sirijski predsjednik Ahmed al-Sharaa. Naglasio je kako njegova zemlja, zahvaljujući svom strateškom položaju, želi postati alternativni pravac za transport energenata i robe te siguran koridor koji povezuje Istok i Zapad, s izlazom na Sredozemno more, spajajući Zaljev i Tursku preko Jordana.

Ambiciozna mreža cjevovoda

U dokumentu do kojeg je došao portal Al-Majalla navodi se da se pojam "kopneni most", koji koristi Barrack, odnosi na podzemne cjevovodne koridore kao alternativu pomorskim rutama.

Predloženi projekti uključivali bi oživljavanje naftovoda Kirkuk-Baniyas, koji povezuje Irak sa Sredozemljem preko Sirije, uz procijenjeni trošak od 4,5 milijardi dolara, kao i plinovod Katar-Turska, stratešku inicijativu za transport plina iz katarskog Sjevernog polja preko Jordana i Sirije do Turske i Europe.

Planom bi se proširila i postojeća infrastruktura, uključujući plinovod Azerbajdžan-Kilis-Aleppo, pušten u rad u kolovozu 2025., te Arapski plinovod iz Egipta preko Sirije do Turske. U tijeku su i napori za obnovu više od 1000 kilometara domaće mreže u sjeveroistočnoj Siriji te za izgradnju novih izvoznih pravaca.

U dokumentu se tvrdi da povećani rizici za pomorske tjesnace, posebno Hormuški, potiču interes za kopnene alternative. Barrack je izjavio da, kada se pomorski pravci "pretvore u oružje", sigurni kopneni opskrbni lanci postaju strateška nužnost, "bez obzira na cijenu koja može nadmašiti tržišne računice".

Skepticizam oko izvedivosti

Sarkis Kassarjian, novinar specijaliziran za Tursku i Bliski istok, odbacio je prijedlog kao ponavljanje starih ideja. Za Euronews je rekao da koncept "nije nov", ističući da su prijedlozi za pretvaranje Sirije u tranzitnu rutu za energente postojali još početkom 2000-ih.

Tvrdi da Siriji nedostaju infrastruktura, stabilnost i geografska prednost u usporedbi s alternativama poput saudijskih luka na Crvenom moru, izraelskih mediteranskih luka i turskih energetskih koridora.

"Te zemlje imaju infrastrukturu, luke i pristaništa zbog kojih su pogodnije za takve projekte od Damaska", rekao je. Kassarjian je također spomenuo postojanje realističnijih projekata, poput linije Kirkuk-Ceyhan između Iraka i Turske.

Sigurnosni i upravljački izazovi

Kassarjian upozorava na složenost održavanja takve infrastrukture. "Uspostava nove mreže cjevovoda, njezino održavanje, popravci i zaštita iznimno su teški i složeni zadaci, posebno na geografskom području kao što je Bliski istok", istaknuo je. Upozorio je da bi izgradnja i održavanje zahtijevali dugoročnu stabilnost i sigurnosna jamstva koja su i dalje neizvjesna.

Ukazao je i na ograničen napredak u obnovi Sirije, rekavši da gospodarski oporavak ovisi o političkoj stabilnosti i reformama. Kassarjian smatra da je "glavni problem unutarnje sirijsko pitanje". Objasnio je da su obnova i razvoj povezani sa stabilnošću vlasti, unutarnjom sigurnošću, reformom pravosuđa i transparentnošću u upravljanju institucijama.

"Više od godinu i pol nakon formiranja vlade nismo vidjeli nikakav napredak po pitanju obnove u Siriji", dodao je. Smatra da se sirijsko gospodarstvo i dalje temelji "prvenstveno na izravnoj financijskoj potpori zemalja koje podržavaju vlast u Damasku", napominjući da je ta potpora "vrlo ograničena".

Tehnički izvedivo, ali uz brojne prepreke

Sirijski inženjer Ghassan al-Rai, stručnjak u naftnom sektoru, ponudio je oprezniju procjenu. Smatra da je projekt tehnički izvediv, ali ovisi o financiranju, sigurnosti i političkim sporazumima. Napomenuo je da velik dio osnovne cjevovodne infrastrukture u Siriji još uvijek postoji, uključujući bivše crpne stanice i dijelove izvoznih ruta korištenih prije 2011. godine.

Al-Rai je objasnio da se cjevovodi mogu popraviti ili proširiti, a kapacitet se može povećati. Jedan cjevovod može transportirati oko milijun barela dnevno, dok zaljevske zemlje izvoze oko 20 milijuna barela dnevno. Međutim, priznao je i velika ograničenja, poput nedostatka kvalificirane radne snage nakon godina sukoba.

"Danas u Siriji nemamo stručnjaka. Većina mladih profesionalaca, rekao bih osamdeset posto onih koji su radili s nama, sada je u Abu Dhabiju i Saudijskoj Arabiji. Svi su otišli jer u Siriji nije bilo posla deset ili dvanaest godina."

Sugerirao je da bi se, uz dovoljno financiranja, stručnjaci mogli pronaći na međunarodnoj razini ili povratkom sirijskih stručnjaka iz dijaspore. "Tehnički je to izvedivo. Pitanje je postoje li financijska sredstva, sigurnost i politički dogovori", zaključio je Al-Rai.