NOVI pokušaj pregovora između Sjedinjenih Američkih Država i Irana je propao, no takav ishod nije iznenađenje, ocjenjuje politički analitičar Marinko Ogorec. Upozorava da se težište sukoba prebacuje na kontrolu Hormuškog tjesnaca, dok se ključni razgovori, unatoč svemu, i dalje vode, ali daleko od očiju javnosti, piše HRT.

Pregovori u javnosti propali

"To je bilo i za očekivati. Vidimo da su najave pregovora uglavnom stizale s američke strane, dok su Iranci od početka bili skeptični. Jasno su iznijeli svoje stavove i poručili da pod ovakvim uvjetima nemaju što tražiti za pregovaračkim stolom", rekao je Ogorec.

Istaknuo je kako do konkretnog pokušaja pregovora zapravo nije ni došlo. "Američka je strana očito do zadnjeg trena kanila održati pregovore, no kad je iranska delegacija nastavila put prema drugim odredištima, u konačnici Moskvi, odustalo se od slanja američkog izaslanstva. I to je to", kazao je.

Iran je time poslao jasnu poruku. "Iran je od samog početka pokazao da je ozbiljan i da mu se ne može diktirati tempo kako to želi američko-izraelska strana. To je ključna poruka u ovom trenutku", naglasio je Ogorec. Iako veliki javni pregovori trenutno nemaju izgleda, to ne znači da komunikacija ne postoji.

Ogorec tvrdi da tajna diplomacija radi svoje i da pregovori nikad nisu ni prestali. "Vrlo je vjerojatno da su počeli odmah nakon prestanka prvih borbenih djelovanja, odnosno nakon što je prvenstveno američka strana proglasila primirje. Vjerujem da se ti pregovori i dalje odvijaju kroz tihu, tajnu diplomaciju", rekao je.

Uloga Rusije i Kine u pozadini

Ogorec ističe da je fokus sukoba sada na Hormuškom tjesnacu, gdje traje dvostruka blokada - Iran blokira prolaz, a SAD iranske luke. Smatra da bez ukidanja tih blokada nema napretka. U posredovanju ključnu ulogu ima Pakistan, koji se pokazuje kao pouzdan moderator u održavanju ravnoteže.

Analitičar upozorava da se premalo govori o ulozi Rusije i Kine. "Rusija i Kina su saveznici Irana. Sve te zemlje povezane su kroz Šangajsku organizaciju za suradnju, koja je početkom 2000-ih nastala kao strateško partnerstvo Rusije i Kine, a kasnije su joj se pridružili Iran i Indija.

U tom kontekstu treba gledati i potporu koju Iran dobiva. Za očekivati je da ona dolazi i iz Kine i iz Rusije", smatra Ogorec.

Trump i Netanyahu

Primirje se, objašnjava Ogorec, relativno održava jer nema klasične kopnene bojišnice, izuzev nestabilnog područja između Izraela i Libanona, gdje sukobi nisu prestali. "Ta je bojišnica i dalje aktivna. Kopnenu bojišnicu iznimno je teško kontrolirati. S druge strane, Izrael nije uvijek poslušan saveznik SAD-u.

Na primirje je pristao prvenstveno pod američkim pritiskom, kako bi se otvorio prostor za pregovore, ali očito mu takva situacija ne odgovara", rekao je. Smatra da su Sjedinjene Države ušle u sukob bez jasnog plana.

"Čini mi se da je predsjednik Trump, pod utjecajem Benjamina Netanyahua, ušao u nešto što nije planirao da će se tako razviti. Jednostavno su, kako se kaže, ušli grlom u jagode i sada imamo ovakvu situaciju", istaknuo je.

Posebno upozorava na nedostatak strategije. "Sjedinjene Države nemaju izlaznu strategiju i sada traže način da se izvuku. Dodatni je problem što Izrael, zbog čijih je interesa sve i započelo, nije ostvario svoje strateške ciljeve. Kako će se sve dalje razvijati, u ovom je trenutku vrlo teško predvidjeti", kazao je Ogorec.

Geopolitički fokus

Prema njegovim riječima, SAD je u sukob ušao s ozbiljno pogrešnim procjenama, očekujući slabiji odgovor Irana, koji je umjesto obrane odmah krenuo u napade na američke baze i Izrael. Gomilanje vojske, uključujući američke nosače zrakoplova, ne upućuje na smirivanje, već na mogući nastavak borbi.

Istodobno, rat u Ukrajini, iako medijski potisnut, traje istim intenzitetom. Ogorec zaključuje da se stvara nova globalna ravnoteža moći u kojoj uz SAD sve veću ulogu imaju Kina, Indija i Rusija, a geopolitički fokus seli se prema Pacifiku i Arktiku.

Gdje je tu Europa?

Ogorec upozorava da Europa gubi ulogu koju je imala kroz povijest. "Europocentrični prostor više neće postojati. Europske zemlje su izvan fokusa novih strateških silnica i to je činjenica s kojom se mnogi teško mire. Nekada je Mediteran bio središte svijeta, potom Europa, a danas se fokus seli drugdje", rekao je.

Naglašava da se Europska unija i NATO moraju redefinirati. "Europa mora pronaći svoje interese, mjesto i ulogu u novim odnosima. To je i dalje izuzetno bogat prostor, s resursima i tehnologijom, ali više neće imati nekadašnju ulogu", dodao je.

Budućnost NATO-a

Govoreći o budućnosti NATO-a, Ogorec ističe njegovu ovisnost o SAD-u. "Budućnost NATO-a je ugrožena jer ovakav savez Americi više ne treba, a NATO bez nje ne može funkcionirati. Europa se oslanjala na američke svemirske, logističke i obavještajne kapacitete.

Ako SAD to povuče, Europa će teško nadoknaditi taj nedostatak", rekao je, dodajući da Europa tehnološki zaostaje i mora kupovati najsuvremenije naoružanje od SAD-a. Ideju o zajedničkim europskim oružanim snagama smatra mogućom, ali nejasnom.

"Postoji niz otvorenih pitanja - tko bi zapovijedao, kako bi bile organizirane, kakav bi bio sustav zapovijedanja. Na to zasad nema odgovora", zaključio je Ogorec, upozoravajući da SAD NATO i dalje vidi kao tržište za svoju vojnu industriju, a podrška bi se u budućnosti mogla početi i naplaćivati, što je pristup koji se povezuje s Donaldom Trumpom.