ŽIVOT je nepredvidiv i ne servira uvijek idealne scenarije, zbog čega je mentalna snaga ključna za nošenje s problemima. Sposobnost suočavanja s razočaranjima, oporavka od pogrešaka i svladavanja izazova temelji se na mentalnoj snazi koja se gradi od najranije dobi. Način na koji se djeca odgajaju kod kuće presudno utječe na razvoj te otpornosti,.

Roditeljske navike, stil komunikacije i svakodnevne reakcije na probleme značajno utječu na to hoće li dijete izrasti u samopouzdanu, neovisnu i emocionalno snažnu osobu. Način na koji se djeca usmjeravaju kod kuće igra veliku ulogu u oblikovanju njihove buduće otpornosti. Iako je namjera roditelja najčešće zaštitnička, psihijatri upozoravaju da postoji jedna ključna stvar koju bi trebali prestati činiti.

Savjet psihijatra: Što ne činiti

Dr. Daniel G. Amen, poznati američki liječnik, ističe kako je ključno djeci dopustiti da se sama nose sa svojim problemima. "Ako želite odgojiti mentalno snažnu djecu, morate im dopustiti da sami rješavaju svoje probleme", kaže dr. Amen. "Što više problema rješavate umjesto njih, to manje kompetentni postaju. Dakle, ako želite odgojiti mentalno snažnu djecu, ne smijete previše činiti umjesto njih."

Njegov savjet naglašava važnu lekciju: djeca grade samopouzdanje kada im se ukaže povjerenje da mogu samostalno razmišljati i nositi se s izazovima. Dr. Amen predlaže da, kada dijete dođe s problemom, umjesto da odmah ponude rješenje, roditelji potaknu dijete na razmišljanje.

Preporučuje da odgovore pitanjem: "Vau, pametan si. Što misliš da bismo trebali učiniti u vezi s tim?". Liječnik savjetuje: "Ne dajte svoj doprinos dok ih ne natjerate da razmisle o tome." Time se djecu potiče da prva pokušaju osmisliti rješenje prije nego što se roditelji uključe sa savjetom.

Potpora umjesto preuzimanja kontrole

Dopustiti djeci da sama rješavaju probleme ne znači da roditelji trebaju postati distancirani ili nezainteresirani. Cilj je odgojiti djecu koja su istovremeno neovisna i emocionalno sigurna.

To se postiže tako da roditelji slušaju, usmjeravaju i pružaju utjehu, ali istovremeno daju djetetu prostor za samostalno razmišljanje. Ključ je u pružanju podrške bez preuzimanja potpune kontrole nad situacijom.