U PROŠLOTJEDNIM raketnim napadima diljem zemlje u Kijevu su život izgubile sestre u dobi od 12 i 17 godina, tri godine nakon što je njihov otac poginuo na bojišnici. Potresna je to priča o obitelji koju je rat u potpunosti uništio, piše The Times.

Dva bijela lijesa, ukrašena cvijećem i uokvirenim fotografijama djevojaka, nalazila su se u središtu oproštajne ceremonije u raskošno ukrašenoj katedrali, okruženi svećenicima i ožalošćenima.

Svećenik je zamahnuo kadionicom iznad lijesova s portretima sestara, Vjere i Ljubave. Njihova majka Tatjana sjedila je po strani, zatvorenih očiju. "Nijedna riječ nije dostatna da se sjetimo svih koje je naš neprijatelj ubio", rekao je svećenik. Imena djevojčica, primijetio je, znače vjeru i ljubav.

Očevo pismo i neispunjeno obećanje

Gotovo četiri godine ranije, Jevhen Jakovljev, vojnik na istočnoj bojišnici, pisao je Ljubavi, svojoj mlađoj kćeri, za njezin deveti rođendan. "Moja mala lavice, rođena si 24. srpnja, na vrući dan!" Bilo je to 2022. godine, pet mjeseci nakon što je rat buknuo u njihovim životima i uništio im plan da rođendan proslave putovanjem.

"Prijašnje rođendane slavili bismo negdje na putu, u planinama ili na moru", napisao je. "Ove godine nije išlo, ali pobijedit ćemo, ja ću se vratiti i otići ćemo… makar na kraj svijeta!"

Jakovljev nije doživio da njegova kći napuni deset godina. Ubijen je devet mjeseci kasnije tijekom borbene zadaće u Luhanskoj oblasti, u pokušaju da spriječi daljnje rusko napredovanje u Ukrajinu.

Kobni napad na stambenu zgradu

Prošlog četvrtka Moskva je pokrenula jedan od svojih najžešćih zračnih napada diljem Ukrajine. Jedna od meta, pogođena u 3:42 ujutro, bila je stambena zgrada u kojoj je Ljubava, sada 12-godišnjakinja, živjela sa svojom 17-godišnjom sestrom Vjerom i njihovom majkom.

Tatjana je tu noć provela kod svoje starije majke kad je primila poziv da je pogođena i urušena deveterokatnica u kojoj živi. Dojurila je kući i zatekla spasioce kako prekopavaju ruševine u potrazi za preživjelima.

"Moja djeca su unutra", rekla je ekipi ukrajinske televizije. "Već sam izgubila njihova oca, svog supruga, branitelja Ukrajine. A sada su ondje njih dvije, njegove kćeri, stare 17 i 12 godina. Moje djevojčice su tamo pod tim ruševinama. I ne znam jesu li žive ili su već otišle svome tati."

Spašavanje i političke reakcije

Ljubav je izvučena iz ruševina u četvrtak u 13 sati, devet sati nakon udara rakete. Bila je mrtva. Vjerino tijelo pronađeno je tek u petak ujutro, čime je okončana 28-satna spasilačka akcija. Ubrzo nakon toga, na mjesto događaja stigao je i predsjednik Zelenski kako bi položio cvijeće na improvizirano spomen-obilježje. U napadu su ubijena 24 civila, uključujući još jedno dijete, 15-godišnju Mariju Poljsku. Zelenski je najavio odmazdu. "Ukrajina neće dopustiti da ijedan agresorski udar koji odnosi živote naših ljudi prođe nekažnjeno", poručio je.

Napad se dogodio samo nekoliko dana nakon parade za Dan pobjede na Crvenom trgu u Moskvi. Nakon parade, predsjednik Putin komentirao je da bi se "specijalna vojna operacija", kako naziva invaziju, mogla "privesti kraju".

Nakon prošlotjednih napada, Zelenski je uzvratio: "Ovo zasigurno nisu postupci onih koji vjeruju da se rat bliži kraju."

Ukrajina je u znak odmazde napala vojne i naftne objekte u okolici Moskve, što je poremetilo komercijalne letove, a golemi oblaci crnog dima dizali su se nad gradom. Zelenski je napade nazvao "potpuno pravednim odgovorom". "Ovaj put su ukrajinske dalekometne sposobnosti dosegle Moskovsku oblast", rekao je Zelenski. "Rusima šaljemo jasnu poruku: njihova država mora okončati svoj rat."

"Moj otac je moj heroj"

"Ljubava je bila vrlo vedra djevojčica", prisjetila se kroz suze njezina učiteljica Olha Hanža. "Ali nakon očeve smrti, na neko se vrijeme povukla u sebe. Nije htjela dijeliti svoje osjećaje." Hanža ju je iz tog oklopa izvukla svojom ljubavlju prema umjetnosti. "Neprestano je crtala. Čim bi našla komad papira, cijelog bi ga ispunila crtežima. Crtala je i po svojim bilježnicama."

Uvijek je prva dolazila u školu. "Domar bi mi znao reći: 'Vaš mali cvijet je već stigao', a ona bi sjedila u učionici i crtala", ispričala je Hanža. Jedan školski projekt bio je napisati pismo vojnicima na bojišnici. "Napisala je jedno svome ocu, čak i nakon što je poginuo." Za temu svog nedavnog projekta iz engleskog jezika odabrala je oca. "Moj otac je moj heroj", napisala je Ljubav u uvodu.

Njihove bijele lijesove obrubljene čipkom, prekrivene bijelim cvijećem i kruhom kao simbolom života, u crkvu su unijeli suborci njihova oca. Školski kolege Vjere i Ljubavi stajali su i plakali. Među njima je bila i Sofija, Ljubavina najbolja prijateljica. Ona je u četvrtak ujutro, čim se probudila, vidjela snimku pogođene zgrade i shvatila da ondje živi Ljubava.

Taj dan, kao ni sljedeći, nije došla u školu. "Ali rekla je da mora doći na Majdan", trg na kojem je nakon ceremonije održana minuta šutnje, "kako bi se oprostila od Ljubav", rekla je Hanža.

Riječi svećenika ispunile su drevnu crkvu. "Naš okrutni neprijatelj ne razlikuje odrasle i djecu, borce i civile. Svaki nas gubitak pogađa jer smo dio jedne cjeline." Ponovio je imena djevojčica, Vjera i Ljubav. "Neprijatelj nikada neće ubiti našu vjeru i ljubav prema našoj domovini", zaključio je.