ARDAVAN Khoshnood (44) iransko-švedski je liječnik, docent hitne medicine na Sveučilištu u Lundu i jedan od lidera iranske monarhističke dijaspore u Europi. Poznat je kao kritičar Islamske Republike Iran i zagovornik ponovne uspostave iranske monarhije na čelu s Rezom Pahlavijem, sinom šaha koji je svrgnut islamističkom revolucijom 1979. godine.

Za Index govori o tome zašto podržava američko-izraelske napade na režim u Teheranu, koliko je Islamska Republika danas oslabljena i tko zapravo upravlja zemljom te postoji li opasnost da Iran nakon pada sadašnjeg režima završi u kaosu poput Libije, Sirije ili Iraka.

Kakvo je, prema Vašim informacijama, trenutačno stanje u pregovorima između Irana i SAD-a?

Sve ukazuje da su SAD i Iran blizu sporazuma. Iran je pristao predati uran koji je prikupljao tijekom godina. To je trenutačno stanje, no ostaje vidjeti što će donijeti sljedeći dani i tjedni.

Kako se osjećate u situaciji kad je Vaša domovina napadnuta, iako se snažno protivite režimu koji njome vlada?

Naravno da nitko ne voli gledati kako njegovu zemlju bombardiraju i kako je napadaju strane države. Nitko u tome ne uživa i zbog toga se, naravno, osjećam jako loše. Međutim, alternativa je da ovaj režim nastavi ubijati vlastiti narod. Zato su mnogi Iranci zapravo bili sretni zbog tih napada i podržavali ih, kao što sigurno znate.

Moji sunarodnjaci pokušali su se riješiti vladajućeg režima. Rezultat je bio tisuće ubijenih u samo dva dana. Što da radimo? Kako drugačije ukloniti ovaj režim? Postoji li neka druga opcija osim pomoći izvana? Mislim da su mnogi Iranci upravo tako razmišljali i zato su podržali te napade.

Može li oružani napad izvana oslabiti režim ili će mu pomoći da ponovno pridobije narod za sebe?

Mislim da režim ne može okupiti narod oko obrane zemlje. To smo već uvidjeli. Dok su ti napadi trajali, narod apsolutno nije podržao režim. Naprotiv, vidjeli smo ljude u Iranu kako plješću i plešu, primjerice kada je ajatolah Ali Hamenei ubijen, kada su ubijeni i drugi iranski lideri. Međutim, ako je sada zaista došlo do sporazuma Irana i SAD-a, mislim da će se režim, barem psihološki, osjećati mnogo snažnije nego prije.

Kako biste danas opisali Islamsku Republiku? Je li režim slabiji nego prije nekoliko godina?

Interno je režim nevjerojatno slab. Pogotovo ako pogledamo činjenicu da su mnogi njegovi lideri ubijeni, da su njegove raketne aktivnosti i različite strukture unutar samog Irana ozbiljno oštećene u bombardiranjima.

Tko danas zapravo ima moć u Iranu?

Rekao bih da je to novi vrhovni vjerski vođa, dakle Mojtaba, sin Alija Hameneia. Mislim da je živ i da drži pod kontrolom mnogo toga što se događa u zemlji. Mislim da Mojtaba ima snažnu kontrolu nad situacijom, ali uz pomoć Revolucionarne garde. Dakle, može se reći da zemljom danas upravlja vjerski vođa uz veliku potporu Revolucionarne garde.

Ali Mojtabu nismo vidjeli u javnosti otkako je izabran za vrhovnog vjerskog vođu?

Da, nismo ga vidjeli jako dugo i za to može postojati nekoliko razloga. Jedan razlog mogla bi biti njegova ozljeda lica ili noge, zbog koje je možda dobio i nekakvu protezu, pa se čeka da mu bude bolje prije nego što izađe u javnost. Drugi je razlog, za koji mislim da je jako važan, strah da će ga Izrael ili SAD ubiti. Režim je sada vrlo oprezan.

Imate li kontakte s nekim relevantnim krugovima u Iranu?

Naravno, imam kontakte s određenim ljudima u Iranu, među njima i s osobama koje rade unutar samog režima. Vrlo su zabrinuti zbog mogućnosti da se režim i SAD dogovore, da dođe do sporazuma i da se rat završi. Ljudi se boje zbog toga što bi režim tada mogao učiniti protiv kritičara u inozemstvu i što bi mogao učiniti tisućama ljudi koji su zatvoreni u Iranu.

Zašto mislite da je monarhija najbolje rješenje za Iran?

Odgovor djelomično leži u našoj povijesti. Iz politologije i znanstvenih istraživanja znamo da su institucije jako važne. A monarhija je najstarija institucija koju smo imali u Iranu, s poviješću od gotovo 7000 godina. To je jedan razlog, možda ne previše važan.

Drugi je razlog to što je monarhija jeftinija od republike. Nadalje, u monarhiji možete imati kralja ili kraljicu koji uopće nisu politični, koji nisu ni desno ni lijevo, koje ne zanima ideologija, ali koji mogu predstavljati cijelu zemlju na potpuno drugačiji način od republike i predsjednika, koji se vodi interesom svoje političke stranke.

Koliko je monarhistička ideja danas zapravo popularna među Irancima?

Dobro pitanje, ali nemamo jasnu statistiku. Ono što znamo jest da sadašnji prijestolonasljednik ima prilično veliku podršku u Iranu. To znamo na temelju različitih anketa, među ostalim i nekih europskih institucija. Ali točno koliko ljudi želi republiku, a koliko monarhiju, to zapravo ne znamo.

Međutim, znamo da je prijestolonasljednik Reza Pahlavi danas vrlo popularan. I to zbog tri razloga. Prvi je da nema nikoga drugog. Drugi je to što on već 47 godina stalno govori isto: Iranci sami moraju izabrati. Treći je razlog to što mnogi Iranci danas gledaju unatrag i uspoređuju kako je Iran izgledao pod monarhijom, pa zato podržavaju prijestolonasljednika.

Jer, ipak, za vrijeme šaha, 50-ih, 60-ih i 70-ih godina, postojala je kulturna sloboda, socijalna sloboda i sve druge slobode, ali nije bilo političke slobode. Nikoga nije bilo briga što radite u privatnom životu. Nikoga nije bilo briga želite li, primjerice, nositi hidžab ili hodati u bikiniju. Nikoga nije bilo briga jeste li žena ili muškarac.

Ovaj režim, Islamska Republika, ljudima je oduzeo sve slobode. Sve. Nemaju političku slobodu, ali nemaju ni socijalnu slobodu, ni vjersku slobodu, ni kulturnu slobodu. Sve im je oduzeto.

Koga podržava iranska dijaspora u Europi?

Dakle, 14. veljače ove godine prijestolonasljednik je pozvao Irance da se okupe u Münchenu. I 250.000 Iranaca iz cijele Europe okupilo se u Münchenu. To je bilo jedno od najvećih okupljanja Iranaca u Europi. Istodobno se u Kanadi i Los Angelesu okupilo po 350.000 Iranaca koji su tražili političke promjene u svojoj domovini.

Rekao bih da, kada govorimo o Irancima u Europi, u opoziciji imamo zapravo tri skupine. Imamo one koji podržavaju prijestolonasljednika. Potom one koji podržavaju komuniste ili radikalnu ljevicu.I imamo skupinu koja podržava republiku, ali ne i prijestolonasljednika.

Jer znate, ima mnogo republikanaca koji podržavaju Rezu Pahlavija. Ali ovo su republikanci koji ga ne podržavaju, primjerice Narodni mudžahedini. Dakle, postoje te tri skupine, ali nema nikakve sumnje da u egzilu, u dijaspori, najveću podršku ima prijestolonasljednik.

Mislite li da Iran nakon pada režima može završiti u kaosu kakav smo vidjeli u Libiji, Siriji ili Iraku?

Mislim da postoji mogućnost da rušenjem režima nastane dugotrajan i sustavni vakuum moći koji može pridonijeti građanskom ratu. Ali ako uspijemo brzo i učinkovito zatvoriti taj vakuum, onda apsolutno neće biti kaosa kakav smo vidjeli u Libiji, Iraku ili u početku u Siriji. Zato se s oporbene strane pokušavaju izraditi različiti planovi: što napraviti prvog dana, tridesetog dana, sto osamdesetog dana i tako dalje. Dakle, da postoji jasan plan djelovanja.

Mislite li da se režim u Teheranu trenutačno bori za preživljavanje?

Da, mislim da je trenutačno najvažnije za režim u Iranu da preživi ovaj rat. A ako preživi ovaj rat, ako sporazum bude potpisan, režim će se početi ponovno izgrađivati i jačati. Ali sada je režim u Iranu vjerojatno najslabiji od revolucije 1979. godine.

Vjerujete li da ćete se za života moći vratiti u slobodan i demokratski Iran?

I vjerujem i nadam se da će tako biti. Mislim da će islamski režim ili pasti ili će se toliko promijeniti da više neće biti režim koji se održava nasiljem. Ali bojim se da bi moglo proći vremena prije nego što se to dogodi.