DANA 26. svibnja 1923. godine u francuskom gradu Le Mansu započela je prva utrka koja će kasnije postati jedna od najpoznatijih i najtežih automobilističkih utrka na svijetu. Riječ je o utrci 24 sata Le Mansa, natjecanju koje je tijekom desetljeća preraslo u simbol izdržljivosti, tehnološkog napretka i prestiža automobilske industrije.

U vrijeme kada je automobil još uvijek bio relativno novo prijevozno sredstvo, organizatori su željeli dokazati da automobili mogu biti pouzdani i izdržljivi, a ne samo brzi. Zato ideja nije bila organizirati klasičnu utrku na nekoliko krugova, nego natjecanje koje će trajati čitav dan i noć.

Prvu utrku organizirao je Automobile Club de l'Ouest, a održana je na cestama oko grada Le Mansa u zapadnoj Francuskoj. Staza je bila duga nešto više od 17 kilometara i velikim dijelom sastojala se od običnih javnih cesta koje su privremeno zatvorene za promet.

Cilj nije bio samo biti najbrži

Na startu prve utrke pojavila su se 33 automobila, a sudjelovali su proizvođači iz Francuske, Velike Britanije i Belgije. Za razliku od današnjih utrka Formule 1, gdje je naglasak gotovo isključivo na brzini, Le Mans je od početka bio zamišljen kao test izdržljivosti automobila, motora, guma i vozača.

Vozači su morali satima voziti po mraku, kiši, prašini i lošim cestama, često bez ikakve ozbiljne zaštite. Kabine automobila bile su otvorene, sigurnosni standardi gotovo nisu postojali, a kvarovi su bili česti. Upravo je zato završiti utrku bilo jednako važno kao i pobijediti.

Pobjedu na prvoj utrci odnijela je francuska posada, André Lagache i René Léonard, u automobilu Chenard-Walcker. Tijekom 24 sata prešli su više od 2200 kilometara, što je za tadašnje automobile bio impresivan pothvat.

Le Mans kao laboratorij automobilske industrije

Tijekom desetljeća Le Mans je postao mnogo više od sportske utrke. Automobilske kompanije ondje su testirale nove tehnologije koje će kasnije završiti u običnim cestovnim automobilima.

Disk kočnice, aerodinamička rješenja, hibridni pogon i napredna svjetla samo su neke od tehnologija koje su se razvijale upravo kroz utrke izdržljivosti. Zato su velike kompanije poput Ferrarija, Porschea, Audija i Toyote godinama ulagale ogromne iznose kako bi pobijedile na Le Mansu.

Posebnu reputaciju utrka je dobila zbog brutalnih uvjeta. Vozači se izmjenjuju tijekom 24 sata gotovo bez sna, a automobili satima voze pri ekstremnim brzinama. U nekim razdobljima bolidi su na dugom pravcu Mulsanne dosezali više od 400 kilometara na sat.

Najslavnija, ali i jedna od najtragičnijih utrka

Povijest Le Mansa obilježile su i tragedije. Najpoznatija se dogodila 1955. godine, kada je nakon sudara došlo do katastrofalne nesreće u kojoj je poginulo više od 80 gledatelja i vozač Pierre Levegh. To je i danas najteža nesreća u povijesti automobilizma.

Nakon te tragedije sigurnost utrka počela se ozbiljno mijenjati. Mnogi smatraju da je upravo Le Mans ubrzao razvoj sigurnosnih standarda u cijelom motosportu.

Unatoč opasnostima, utrka je zadržala gotovo mitski status među ljubiteljima automobilizma. Pobijediti na Le Mansu i danas se smatra jednim od najvećih uspjeha u svijetu utrkivanja.

Utrka koja traje više od stoljeća

Više od sto godina nakon prve utrke, Le Mans je ostao jedan od najprepoznatljivijih sportskih događaja na svijetu. Svake godine stotine tisuća ljudi dolaze u Francusku gledati automobile koji bez prestanka voze čitav dan i noć.

Iako su današnji automobili tehnološki neusporedivi s onima iz 1923., osnovna ideja ostala je ista - nije dovoljno biti samo brz. Potrebno je izdržati.