U NOĆI s četvrtka na petak Hrvatsku čeka ogled šesnaestine finala Svjetskog prvenstva. Za prolazak među 16 najboljih na svijetu morat će pobijediti Portugal. Hrvatska je u grupnoj fazi igrala toplo-hladno, a na kraju je skupinu okončala na drugom mjestu, s kojeg joj, barem u teoriji, prijeti najteži ždrijeb: najprije Portugal, a onda Španjolska, ako Furia prođe Austriju.

Portugal je napucana i glamurozna ekipa koja prema Transfermarktu vrijedi milijardu eura, što ju čini četvrtom najvrjednijom ekipom na turniru, iza Francuske, Engleske i Španjolske. Samo za usporedbu, Hrvatska prema istoj mjeri vrijedi 387 milijuna eura. No Portugal je sve samo ne bauk. U dosadašnjem dijelu turnira bio je po rješenjima u igri, tečnosti i efektivnom korištenju posjeda daleko najgora momčad od svih favorita i Hrvatska ima realne šanse.

Jako loša grupna faza

Prema simulacijama platforme Football Meets Data, Hrvatska i Portugal drugi su najizjednačeniji par šesnaestine finala, a ispred njih je samo dvoboj Australije i Egipta. Po FMD-u, Portugal ima 56,5 % šanse za prolazak, a Hrvatska 43,5 %. Kladionice daju veće šanse Portugalu, kojem generalno daju između 60 i 65 % šanse za prolazak.

Očekivanje da će taj dvoboj biti izjednačen nije neočekivano s obzirom na to da je Portugal momčad koja igra notorno promjenjivo. Teško je objasniti kako je aktualni pobjednik Lige nacija ovako loše izgledao u grupnoj fazi. Završio ju je bez poraza, ali nadigrao je tek slabašni Uzbekistan.

Protiv Kolumbije imao je ogromne sreće i sjajnog Dioga Costu, koji mu je spasio bod, dok se Kongo čitavu utakmicu bez većih problema držao u bloku kojem suparnik nije pošteno ni zaprijetio. U kvalifikacijama je Portugal protiv direktnih suparnika za odlazak na SP, Irske i Mađarske, u četiri utakmice jednom izgubio, jednom remizirao i dvaput minimalno pobijedio.

Ronaldo je očit problem

Tradicionalno najveća tema oko portugalske reprezentacije jest Cristiano Ronaldo. Tamošnji mediji, a i navijači, gledaju ga kao glavni uzrok loših igara Portugala. Pojavio se samo na utakmici s Uzbekistanom, kojem je dao dva gola, dok je u dvije preostale utakmice bio nevidljiv i potpuno beskoristan.

Zanimljivo je prisjetiti se prošlog Svjetskog prvenstva. Četrdesetjednogodišnji Ronaldo tad je bio četiri godine mlađi te je i dalje igrao nogomet u Europi, i to u Premier ligi. No izbornik Fernando Santos u obje ga je utakmice nokaut faze parkirao na klupu i u špicu gurnuo Gonçala Ramosa. Današnji izbornik Roberto Martinez zasad nije pokazao da ima hrabrosti za takav potez. A prema svemu, morao bi ga povući.

Ronaldo je igrač manje u obrani, ali to je stara vijest. Kroz karijeru je to bio kompromis na koji su svi njegovi treneri pristajali jer je isporučivao pred golom. Današnji Ronaldo nema tu moć. Nije dominantan ni u brzini ni u duelu, niti može kreirati šut za sebe. Problem nije to što Ronaldo promašuje šanse. Problem je što u njih sve teže i teže dolazi. Činjenica da još nije pokušao dribling na turniru možda najviše govori sama za sebe.

Naravno, jedan od najvećih igrača u povijesti uvijek može bljesnuti, imati svoj dan i riješiti utakmicu. Ali takvi dani kod Ronalda su sve rjeđi, posebno u utakmicama protiv discipliniranog protivnika, gdje on ne može pronaći prostor. Ako Hrvatska zbog problema s Modrićevom biologijom mora raditi sustavne adaptacije, onda je odnos između Portugala i Ronalda jedino fer nazvati ropstvom.

Impotentni posjed

Portugal ima fantastičan vezni red. Neves i Vitinha možda su i najbolji centralni par veznjaka u reprezentativnom svijetu, ali problem nastaje ispred njih. Bruno Fernandes u portugalskom dresu, gdje su mu ovlasti manje, još uvijek nije pronašao idealnu rolu u kojoj će jednako utjecati na utakmicu.

Ronaldo je na devetci postao isključivo igrač završnice sa sve manjim radijusom kretanja, ali ni krila ne nude rješenja. Na lijevoj strani je João Félix, koji traži loptu u noge i nije dribler. Na suprotnoj je Pedro Neto, koji je u dosadašnjih 28 utakmica za reprezentaciju dao tri gola i jako se muči protiv postavljene obrane.

Koliko god prednja linija Portugala zvučala moćno, činjenica je da dva od ta tri igrača igraju u saudijskoj ligi, gdje nemaju toliki kompetitivni podražaj. I Félix i Ronaldo davno su prošli svoj vrhunac, ali si taj trojac ni koncepcijski ne paše jer nema igrača koji može stvoriti prostor igrom bez lopte. Iako na Svjetskom prvenstvu Portugal u prosjeku ima loptu 62 % vremena, samo Španjolska ima značajno više, 69 %, uglavnom je impotentan.

Gdje je Portugal najopasniji?

U posjedu su dva ključna igrača za Portugal bekovi Nuno Mendes i João Cancelo. Njihovi dolasci iz drugog plana opterećuju suparničku zadnju liniju, daju širinu portugalskom napadu i donose prodornost koja fali u prednjoj liniji.

Mendes je, ne računajući Rafaela Leãa, koji ulazi kao zamjena, najbolji dribler Portugala na ovom prvenstvu i čovjek koji je u formi života. Dalić će se, prema svim najavama, zadržati na formaciji s četiri igrača u zadnjoj liniji.

Za učiniti portugalski posjed sterilnim bit će od ključne važnosti da napadač i najistureniji veznjak postavljanjem kupe dovoljno vremena kako bi se krilni napadači na vrijeme pomaknuli, zgusnuli i pomogli bekovima.

Već su utakmice protiv Gane i Paname pokazale koliko je opasno kad su bočni igrači na vjetrometini, a ovog puta može se očekivati da će Portugal u te zone stalno dolaziti s igračem viška na obje strane. Portugal je iz igre kreirao šest velikih šansi na turniru, a četiri od šest kreirali su baš bekovi.

Pisali smo jučer i o Austinu MacPheeju. Riječ je o škotskom stručnjaku kojeg je Martinez posudio iz Aston Ville, a koji je jedan od najvećih svjetskih autoriteta za prekide. Portugal u ofenzivnom dijelu dosad nije kreirao puno iz standardiziranih situacija, ali Hrvatska je u obrani istih među najlošijima na turniru.

Protiv Engleske je primila gol, skrivila penal i dopustila još četiri udarca nakon kornera, a gol iz prekida primila je i protiv Gane. Od pet primljenih golova tri su došla kao direktna posljedica prekida i to je trend koji se mora prekinuti odmah.

Gdje je Portugal defenzivno najslabiji?

Portugal je ranjiv i defenzivno. Zbog prije nabrojanih problema zna loše reagirati u tranzicijskim situacijama, prije svega po bokovima, gdje Mendes i Cancelo ostavljaju velik prostor iza svojih leđa. Hrvatska ne smije niskim postavljanjem bekova i krila dopustiti Portugalu da težište igre potpuno prebaci na njezinu polovicu te je tako učini bezopasnom nakon osvajanja lopte.

Igrač poput Martina Baturine, koji se voli pozicionirati i izvlačiti u bočne zone, mogao bi koncepcijski biti ključan u napadu. Svojim bi pozicioniranjem iza leđa bekova stalno stavljao Mendesa i Cancela na zadnju nogu i tjerao ih da razmišljaju koliko si luksuza mogu dopustiti pri odlascima prema naprijed. Tamo gdje je ofenzivno najopasniji, Portugal je i defenzivno najmekši.

Nijednom od četvorice prednjih igrača obrambena faza nije forte, pri čemu se Ronaldo i Félix znaju potpuno ugasiti. Stoperska linija Portugala je moćna. Rúben Dias je na razini ovo prvenstvo, ali Carlos Veiga ima problema s pozicioniranjem i prevelikim uvlačenjem često ne uspijeva adekvatno zatvoriti prostor između sebe i Mendesa.

Hrvatska ima šansu koja je daleko od samo teoretske

Sve u svemu, Hrvatsku očekuje dvoboj protiv izuzetno talentirane momčadi s jakim imenima na svakoj poziciji. No upitno je koliko su ti igrači međusobno komplementarni i koliko dobro Martinez upravlja resursima koje ima na raspolaganju.

Pravi sustav Portugala nema i pretjerano je oslonjen na ofenzivni doprinos bekova. Utakmicu mahom prelamaju na individualnu klasu i činjenicu da loptu uglavnom drže toliko dugo da prije ili kasnije, barem po inerciji, nešto s njom naprave, ali daleko su od nepobjedivog.

Protiv Hrvatske nitko ne voli igrati, dokazano ju je teško pobijediti u nokaut-fazi, njena kičma je odigrala milijun ovakvih utakmicama, naučila je ne paničariti i zna da će dočekati svoju šansu. Od svih teškaša koje je mogla izvući, protiv Portugala ima najbolje šanse.