SLAVEN BILIĆ, novi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, gostovao je u Americani, HRT-ovoj emisiji vezanoj uz Svjetsko prvenstvo. Bilić se tijekom razgovora prisjetio prvog mandata, osvrnuo se na stanje u reprezentaciji i nagovijestio određene planove.

Biliću je ovo drugi mandat na klupi reprezentacije. Na klupi Hrvatske bio je od 2006. do 2012. i vodio je reprezentaciju na dva velika natjecanja, uključujući Euro 2008., gdje je momčad stigla do četvrtfinala. Hrvatska je bila nadomak polufinala, no na dramatičan način ispala je od Turske nakon raspucavanja.

"Hvala na pozivu i čestitkama. Ovo je velika platforma za nešto reći i najaviti. Iako ne volim dolaziti u emisije, ovo je idealno za mene da iznesem neke stvari i odgovorim na vaša pitanja", rekao je Bilić u uvodu.

O novoj prilici

Ovo je posao kojemu nijedan drugi nije ravan po važnosti. Rekao sam to nakon što sam kao mladi trener odlazio iz reprezentacije. To se ispostavilo tako. Radio sam na raznim lokacijama, kontinentima i ligama. Svugdje sam dao sve od sebe. Nije to bio samo posao, već daješ i emocije, no ovo je nešto drugo. Kada se pojavila prilika, onda sam je namjerno i svjesno čekao.

Uspomene iz prvog mandata

Lijepo se prisjetiti. Teško se gledati na televiziji. Vidi se put jedne reprezentacije, tih šest godina. Pokojni Cico ostavio je dobru reprezentaciju. Samo što je kod nas bio "problem" jer se nije prošla skupina na SP-u 2006. Tako je i sada.

Je li situacija sada puno bolja?

Sad imamo više mladih koji su se već etablirali, no tada sam imao prednost što sam vodio mladu reprezentaciju i bio sam spreman. Znao sam kakvi su Modrić, Ćorluka i Eduardo. U obje reprezentacije je spoj iskustva i mladosti. Kraj Modriča je bio Niko Kovač, kraj Ćorluke Robert Kovač i Joe Šimunić, spoj je najbitniji.

Ja obožavam mlade igrače, oni daju energiju, idu i jurišaju, ne razmišljaju o greškama. No utakmica, jedna utakmica od 90 minuta, ima svoje uspone i padove, onda mladi igrač treba neku stabilnost. Rapaića smo tad vratili s 34 godine. Govorim to zbog kriterija igranja za reprezentaciju, samo kvalitet i ništa drugo, najavio je Bilić. 

Drugi mandat, možete li povući paralelu na starog Slavena?

Promijenio sam se. Mislim da čovjek ne mijenja životne stavove, ali napreduje. Dobiješ školu. Kad si mlađi, onda si hrabriji, manje je onih koji skaču bungee jumping s 50 godina. Sigurno sam bolji, ne čovjek nego trener i psiholog, prijatelj. Više sam stvari prošao u životu. Naučio sam se kroz uspjehe i padove.

Vjerojatno je sada lakše uspostaviti autoritet. Ova mlada generacija neće mene i suradnike gledati kao Luku. Oni su 1998. imali 12 godina, bili smo im idoli, pogotovo Zvone, Prosinečki... Mi novim dečkima nismo "wow" u tom smislu. Trenerski možda. Kad stavim sve na vagu, da ne vjerujem da suradnici i ja možemo napraviti nešto veliko, ne bih prihvaćao posao.

Najljepša uspomena?

Cijeli put. Male stvari, svaki dan u Čatežu. Imali smo mir. Prvi ciklus bio je odličan, drugi je loš, nismo se kvalificirali. Treći je bio turbulentan i završio jako dobro. Bilo je velikih pobjeda, šokantnih poraza protiv Turske, Engleske i Gruzije.

Takve stvari te nauče i očvrsnu. Bilo je svega, baš kao život. To je snaga naše reprezentacije. Zajedništvo ovisi o izborniku, ali malo, ostalo je na igračima. Što su duže zajedno, oni ne žele ići kući. Ako moram birati jednu pobjedu, to je ona protiv Engleske 2:0 u Zagrebu. To je bio znak da dolazimo. To nas je lansiralo.

Cijeli taj Euro pamtim. Njemačka, ogromna pobjeda. Wembley je specifičan, ali nam nije značio. Ali, postoji i kraj protiv Turske. Ima dosta toga što mi je ostalo. Imali smo šansu Olića kada je pogodio prečku s 4-5 metara. Jesmo li se možda tada uplašili utakmice? Ne znam...

Mi smo 2008. išli osvojiti Euro. Isto tako i 2012. Često sam se pitao je li se nerealno nadati medalji. Ali, Zlatko je nama pokazao da se može. Da ti planovi 2008., 2012. i 2016., da to nije utopija i nemoguće. To je jedan od razloga mog povratka.

Tri su motiva za povratak - stabilnost saveza, kvaliteta i potencijal ekipe i uspjesi koje je Dalić napravio. Pokazao je da može. Zašto sada ne bi mislili da možemo i mi?

O sadašnjosti

Mi smo se vratili. Isključivo me veliki rezultat zanima. To je Euro. Liga nacija se neće zanemariti, znamo što je bilo u Rotterdamu, ali sve je podređeno Euru. Veliki rezultat je medalja. Imamo podlogu za to. 

Nećemo biti bahati i arogantni, treba proći kvalifikacije. Bit će uspona i padova, ali pokazali smo da možemo. Nitko ne igra nogomet kao mi. Ne smijemo od tog načina igre odustati. Imamo ono što drugi nemaju. Pokazali smo i druga lica. Primjer je utakmica protiv Portugala.

Dva poluvremena koja ne mogu biti suprotnija. Nemoguće je odigrati cijelu utakmicu kao to drugo poluvrijeme, ali idemo to produžiti barem na 60 minuta. Španjolci su vjerovali u tiki-taku i vidjelo se dokle su došli. I mi moramo tako.

Kakvi su planovi za Modrića?

Modrić je puno više od najboljeg igrača. Ne bih sada pričao o tome. Razgovor s njim bit će moj prvi zadatak. Vidjet ćemo, odluka je na njemu. Imam plan koji ću mu predložiti. Apsolutno sam za njegov ostanak u reprezentaciji. Zašto bi Luka išao?

Imamo senatore i mlade. Jako je slično 2006. godini. I tada smo imali senatore, Kovače, Rapaića, Šimića, Šimunića... Ovdje je još bolje jer mladi već imaju iza sebe Euro i SP, a mladi su. To je jako dobra situacija. Nama možda fali specifičan profil igrača. Imamo dva prava krila, na poziciji centarfora imamo slične igrače, ali u sredini terena, gdje smo jaki, imamo čak i previše dobrih igrača.

Po meni, kriterij za reprezentaciju jedino je kvaliteta. Reprezentacija nije klub. Ja da sam predsjednik ili direktor Hajduka, mogao bih reći treneru da imamo mladog igrača kojeg želimo da igra jer živimo od prodaje. U reprezentaciji nema transfera, tamo igraju najbolji. Mladi neće biti zapostavljeni, ali neće igrati samo zato što su mladi.

Modrić, Eduardo i Ćorluka nisu 2006. igrali jer su mladi, nego jer su bili bolji od drugih. Ako imamo pet igrača od 35 godina i imamo četiri utakmice, teško je očekivati da neće pasti. Ali, apsolutno nema smisla da ih se odričemo.

O pomlađivanju

Mladi nisu ugušeni. Igraju li Sučić, Baturina, Gvardiol, je li Vušković igrao protiv Engleske. Imamo mladih. Ne mogu skupa igrati oba Sučića, Baturina, Vlašić, igrači su sličnih karakteristika. Ako su dobri u klubu, igrat će. Mi ćemo probati kroz Ligu nacija isprofilirati neke igrače, ali ako bude prilike za proći dalje, idemo po to. Ništa ne stvara igrača bolje od pobjede.

O problemu koncentracije na SP-u?

Tu se slažem s Dalićem, ali to ne znači da se to ne vježba. Treba naći i pravi model. Treba pojačati odgovornost, možda i prozvati igrača. Hoćeš igrati? Onda ga čuvaj!

Sin i ja smo bili na utakmici Real - Chelsea prije par godina, Luka Modrić čuva Rüdigera, koji je tada igrao za Chelsea. Luka zna da je manji od njega, no i dalje ga čuva, otežava mu. Treba prenijeti tu strast. Da, lako je pričati, ali moguće je to i izvesti.

Čeka vas Liga nacija

Nije moglo teže, ali imam prijatelja koji kaže: daj odmah. Zeznut je trenutak. Ovo je specifično. Prošli smo grupu, nešto nije bilo dobro, ali izašli smo pozitivni. Pogotovo nakon utakmice protiv Portugala. Naravno da su ove utakmice užasno teške, naše buduće suparnike gledamo u polufinalu SP-a. Nadam se da naši igrači nisu u strahu od Engleske i da im žele pokazati da mogu igrati s njima. Da to jedva čekaju.

O stilu igre

Nekad je dobar nogomet i braniti se. Meni je dobra utakmica na Euru 2012. kad smo protiv Španjolske imali 29 % posjeda. I to je umjetnost. Ono što bih ja htio jest da stavim na teren što više igrača koji znaju igrati.

O inspiracijama

Pep, Ancelotti, Klopp. Obožavam i Mourinha. Imao sam privilegiju da se u Engleskoj družim s takvim ljudima. Bili su to razgovori od pola sata.

O vanjskom pritisku

Smeta to svakome. Danas svatko govori da ne čita, ali ja u to ne vjerujem. Apsolutno shvaćam Dalića. Od osobe godine padneš na pod, to se meni dogodilo. Takvo je moderno društvo. Pitam se kako je moguće da čovjek nakon toliko medalja i uspjeha ima onih koji su brutalno bezobrazni prema njemu.

Čovjek je napravio takav rezultat da je to meni jedan od glavnih razloga za povratak. Naravno da ću probati nešto promijeniti i da ne gajimo isti stil nogometa.

Dobro je doći u fazu kad ti pozitivne stvari znače, a negativne ne znače. Tako rade uspješni ljudi, svijet tako funkcionira; ako se zapleteš u to, moraš - hoćeš-nećeš - to je katastrofa, to je određeni rad koji može samo pomoći.

O prvim kontaktima

Bilo je to prije dvije godine. To su bila možda dva ručka s predsjednikom, dva poziva. Od početka je to bilo - ako i kada Dalić ode. Zato bismo išli ručati da se to vidi jer nema ništa negativno u tome. Nakon Arabije sam se htio svjesno odmoriti jer 13 godina nisam bio u Splitu.

Onda drugu godinu sam htio raditi jer ako ne radiš dvije godine, ispadneš iz bubnja. No, onda mi je ova varijanta uvijek bila u glavi. Išao bih u West Ham da se realiziralo, ali nije.

Ne volim pričati o ponudama i klubovima s kojima sam pregovarao, ali bile su četiri reprezentacije koje su bile na SP-u. Imao sam prilike. Nijedna nije bila fenomenalna, ali neke su prošle skupinu. Ipak, Hrvatska je bila nešto drugo.

Koji je plan za Ligu nacija?

Miks uigravanja i igranja na rezultat. I s mladim igračima idemo po rezultat. Neće igrati pet debitanata. Ne vjerujem da će dvije utakmice u nizu igrati po pet seniora. Imamo kadra, ne moramo izmišljati.

O sustavu i prvih 11

Gledao sam Hrvatsku, razmišljao sam o opcijama. Kad nemaš krila, kao što mi nemamo ona prirodna krila, onda ti to daje za pravo da razmišljaš o tri igrača u obrani. Zašto puno ljudi ne voli taj sustav? Jer ti moraš vaditi najatraktivnije igrače. Jedan Mahrez ili Sterling ne mogu igrati u tom sustavu jer ne mogu biti na krilnim bekovima.

To su više Jarni, Stanić, Dumfries ili Maicon, koji drže cijelu stranu. A to su najtalentiraniji igrači koje ti de facto vadiš. Imamo neka dobra krila, ali nemamo sad tu „mesa” kao u veznim igračima.

Pogotovo što imamo i takve centarhalfove koji mogu pokriti širinu. Ali taj sustav, isto kao i svaki, ima svoje manjkavosti. Možda ćemo dijelom ići u tri, ali sustav s četiri se i meni više sviđa. Danas se ekipe često brane s tri otraga, kad ti se jedan bek pretvori u osigurača. Dakle, s četiri iza se braniš, ali napadaš s tri iza...

O statusu Vuškovića

On je sadašnjost. Ne gledamo godine ni kod starih ni kod mladih. Vušković iza sebe ima transfer u Tottenham, igrao je u Belgiji, maloj Premier ligi. Lani je igrao Bundesligu. O čemu mi pričamo? On je taj, ima nešto što drugi nemaju.

Tko će biti svjetski prvak?

Ne znam to. Svi su tu s razlogom. Ako trebam staviti lovu - igrao bih na Francuze, ali volio bih da to bude Messi. Argentinci su ratnici, navijači su fanatici.