OLEKSANDRA je prije nekoliko tjedana upozorila roditelje na Krimu da pripreme zalihe za hitne slučajeve, no majka je nije shvatila ozbiljno. Krim je trebao biti krunski dragulj vladavine Vladimira Putina - neosvojiva tvrđava u ratu protiv Ukrajine, poligon za projekciju ruske vojne moći Crnim morem i simbol njegovih imperijalnih ambicija.

Sve je to sada dovedeno u pitanje jer Ukrajina preuzima zračnu kontrolu nad prilazima okupiranom poluotoku, gađa opskrbne linije i pokušava izolirati i oslabiti ruske snage na jugu, piše Politico.

Velika slabost

"Moja je majka bila uvjerena da Krimu ne prijeti opasnost ni od Rusije ni od Ukrajine", prisjetila se Oleksandra, koja nije htjela otkriti prezime iz straha za sigurnost rodbine. Čak i dok su projektili s Krima pogađali Kijev, njezina je majka govorila: "Ali Krim je nešto posebno."

Tijekom 12 godina otkako je Rusija anektirala poluotok, Moskva je stvorila privid nedodirljivosti masovnom militarizacijom i gospodarskom integracijom. No, ono što je nekoć bila strateška prednost za Vladimira Putina, sada se pretvara u kritičnu slabost - kako u vojnom smislu, tako i za samog ruskog vođu.

Danas 2.5 milijuna stanovnika Krima, uključujući Oleksandrine roditelje, živi uz prekide u opskrbi strujom i vodom, bez dostavnih službi i goriva, dok ukrajinski dronovi uz vojne ciljeve gađaju i energetsku infrastrukturu.

Mobilne mreže nestaju tijekom čestih prekida struje, javni prijevoz gotovo ne postoji, a prodaja goriva privatnim osobama i tvrtkama je zabranjena. Cijene su naglo porasle, a turistička sezona, o kojoj mnogi ovise, potpuno je propala. Vlasti su krajem lipnja proglasile izvanredno stanje.

Odnos snaga

Mnogima je i odlazak s Krima postao gotovo nemoguć. Ukrajinski dronovi uništili su mostove i sada nadziru kopneni put kroz okupirani jug Ukrajine prema Rusiji. Većina vlakova više ne vozi. Početkom lipnja više od 3000 vozila čekalo je u koloni za izlazak preko Kerčkog mosta, za koji Kijev tvrdi da je izgrađen bez njegove suglasnosti te je stoga ilegalan.

"Bojala sam se da će majka za sve okriviti Ukrajinu", kaže Oleksandra, koja od 2014. zbog pritiska ruskih sigurnosnih službi živi u Kijevu. Rusija je na Krimu procesuirala tisuće ljudi zbog sumnji u simpatije ili povezanost s Ukrajinom.

Umjesto toga, dok ukrajinska kampanja izolacije Krima pokušava preokrenuti odnos snaga na jugu zemlje, Oleksandrina majka sada vjeruje, kao i mnogi Ukrajinci, da je poluotok mjesto gdje će rat završiti. "Ona se tome nada", rekla je Oleksandra. "Ali nisam sigurna da shvaća kako bi to moglo imati svoju cijenu."

Krim je doista poseban. Rat u Ukrajini započeo je upravo njegovom aneksijom 2014. godine, čime je poluotok pretvoren u gotovo sveti simbol ruske imperijalne moći. Iako su Ujedinjeni narodi i zapadne zemlje nametnule sankcije Moskvi zbog tog očitog kršenja međunarodnog prava, otad su ga uglavnom prihvaćali kao svršen čin.

Ukrajinski udari

U desetljeću koje je uslijedilo, Rusija je nekadašnji turistički raj pretvorila u vojnu bazu koja je njezinim snagama omogućila brzu okupaciju dijelova južne Ukrajine u invaziji 2022. godine. Krim je postao sigurno zaleđe bojišnice, opskrbljujući ruski južni front i projicirajući vojnu silu, dok su stanovnici poluotoka ostali relativno pošteđeni rata. To se ovog ljeta dramatično promijenilo.

Zahvaljujući trenutačnoj prednosti u udarnim bespilotnim letjelicama srednjeg dometa, Ukrajina je u poziciji oslabiti, a možda čak i uništiti dio ruskih vojnih kapaciteta na jugu, ometajući logistiku koja održava vojsku operativnom.

Kijev se nada da će to prisiliti Rusiju na preusmjeravanje snaga s drugih dijelova bojišnice, čime bi se smanjio pritisak na ukrajinsku vojsku, kao i na gradove i naselja. "Želimo uništiti rusku vojnu prisutnost na Krimu i vjerujem da ćemo u tome i uspjeti", rekao je Andrij Zagorodnjuk, predsjednik think-tanka Centar za obrambene strategije i bivši ukrajinski ministar obrane.

Prekidanje ruske vojne kontrole nad Krimom važno je i izvan Ukrajine jer ometa vojne operacije Moskve iz njezine crnomorske luke - poluotok je, primjerice, bio logističko središte koje je podržavalo rusku kampanju u Siriji od 2015. do 2024. godine.

"Zlatni ključ"

Krim ima i ogroman osobni značaj za Putina, čija je popularnost kod kuće naglo porasla kada je poluotok, koji je Rusko Carstvo prvi put koloniziralo prije 300 godina, tako lako ponovno pao pod rusku kontrolu. Gubitak Krima bio bi izravan udarac njegovu ugledu i mogao bi potaknuti nezadovoljstvo njegovim vodstvom i ratom u Rusiji.

"Krim je zlatni ključ ruskih imperijalnih ambicija", rekao je Ilja Pavlenko, bivši zamjenik načelnika Glavne obavještajne uprave Ukrajine. Neki ukrajinski partneri - ponajprije američki predsjednik Donald Trump, koji je prošle godine izjavio da Ukrajina "nema karata" - ranije su sugerirali da bi ustupanje Krima Rusiji moglo biti dio dogovora za kraj rata.

No, Rusija možda otkriva da je poluotok administrativno i vojno pretežak i preskup za održavanje - a kamoli za osiguravanje mira i prosperiteta koje je obećala Krimljanima 2014. godine. "Sada mi sami dijelimo karte", poručio je Pavlenko.

Iako je kampanja Kijeva usmjerena na slamanje vojne moći i ugleda Moskve, neizbježno je utjecala na civilno stanovništvo Krima. Osim tisuća Rusa koje je Moskva potaknula na doseljavanje, na poluotoku i dalje žive mnogi ukrajinski građani, uključujući autohtone krimske Tatare koji su otad izloženi nerazmjernoj represiji.

Povratak Krima Ukrajini?

Prema Refatu Čubarovu, vođi Medžlisa krimskih Tatara - upravnog tijela koje su ruske vlasti zabranile i koje sada djeluje iz Kijeva - autohtono stanovništvo poluotoka trebalo bi se pripremiti na još veće poteškoće u budućnosti.

Savjetovao im je da pripreme zalihe hrane i lijekova, da se drže podalje od ruskih vojnih postrojenja i osiguraju skloništa od napada. "Ne znamo kako će se ovo završiti", rekao je. No, može li sve završiti povratkom poluotoka Ukrajini?

Posljednji put kad se to činilo mogućim bilo je tijekom hvaljene ukrajinske protuofenzive 2023., a sve su nade splasnule nakon neuspjeha u pomicanju crte bojišnice. "Ljudi na Krimu gaje određeni optimizam da bi ovaj put sve moglo završiti oslobođenjem. Ali poručuju i: 'Nemojte nas iznevjeriti kao 2023. godine'", rekao je Čubarov.

Ovo bi doista mogla biti prilika za Ukrajinu da vrati dio južnog teritorija koji Rusija drži od 2022. godine. No, dok se Ukrajina nada da će poluotok učiniti još težim i skupljim za održavanje Rusiji, vjerojatno će ga jednako teško i skupo biti zadržati i samoj Ukrajini. "Vjerujem da je oslobođenje Krima moguće", rekao je Zagorodnjuk. "Ali ne u skorije vrijeme."