HRVATSKA danas obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, kao i 31. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja. Tom akcijom, koja je započela 4. kolovoza 1995., Hrvatska vojska i policija oslobodile su okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, čime je otvoren put završetku Domovinskog rata. Više od tri desetljeća kasnije, sudionici se sjećaju dana koji su promijenili tijek hrvatske povijesti.

Predsjednik Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata "Ajkule" Perica Prpić prisjetio se trenutaka uoči početka akcije, dok je sa suborcima bio na položajima na Velebitu.

"Naježim se kad se sjetim poziva prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Čitanje proglasa... A u daljini smo čuli topovsku pripremu. Krenulo je... Prekrižiš se, zagrliš suborca i krenemo dolje niz Velebit. Poseban je to doživljaj kad znaš da nema nazad. Sve je to vrijedilo i nije nam žao", rekao je Prpić u ranijem razgovoru za RTL Danas.

Ključna bitka za kotu 'Igla'

Pripadnik 4. gardijske brigade i sudionik Oluje Josip Bebek također se prisjetio početka akcije. Njegova postrojba je 4. kolovoza u ranim jutarnjim satima krenula prema Kninu iz smjera Bosanskog Grahova, ali je naišla na snažan otpor. "Došli smo negdje do pola puta i onda smo stali. Imali smo dosta jaki otpor. Četnici su držali jednu čuku koja se zvala 'Igla'. Teško smo je uzeli. Kad smo uzeli tu 'Iglu', onda je išlo sve glatko", ispričao je prošle godine za RTL Danas.

Ulazak u prazan grad

Već sljedećeg jutra, nakon topničke pripreme, uslijedio je ulazak u Knin. "Doslovno smo se ušetali u Knin", kaže Bebek. Opisao je i prizore koji su ih ondje dočekali. "Bio je više prazan nego što je u njemu ljudi bilo. Sedma i Četvrta gardijska brigada nit su koga ubile, nit je bilo kakvog otpora niti je bilo, ne daj Bože, potrebe za tim".

Bebek se sjeća i jednog susreta koji mu se urezao u pamćenje. "Jednog starijeg gospodina osobno sam doveo i predao u vojarnu. Kasnije je mogao odlučiti hoće li ostati u Kninu ili otići u Srbiju. Ne znam što je na kraju izabrao, ali poslije sam upoznao njegova brata koji mi je ispričao njihovu životnu priču."

Od adrenalina do ponosa

Iako je od Oluje prošla 31 godina, Bebek ističe da su emocije i danas snažne. "San hrvatskog vojnika bio je doći u Knin. Nakon svake oslobađajuće akcije bili smo sretni, ali znali smo da će ulazak u Knin značiti kraj. To je bio finiš", objašnjava on.

Kaže da je tada prevladavao adrenalin i mladenački polet, dok danas osjeća ponos i zahvalnost. "Danas kad se sjetim toga, osjećam sreću i ponos. Imamo svoju državu, dosanjali smo taj san. Hvala dragom Bogu da se to više nikada nikome ne ponovi."

Nakon završetka rata Bebek je ostao djelatni vojnik. Iz Splita se 2003. godine preselio u Knin, gdje i danas živi. "Vodim normalan život, kao i bilo gdje drugdje. I u Splitu i u Kninu imaš svoje prijatelje i posao. Nema tu velike razlike. Je li čovjek u Parizu ili u Kninu, isto je", zaključio je.