LIČANI možda piju toksičnu vodu i njihova se djeca igraju na nepovratno zatrovanom tlu, ali neka ne očajavaju što žive u hrvatskom Černobilu. Umjesto toga, trebali bi cijeniti činjenicu da je turistička sezona u broju noćenja bolja za jedan posto od lanjske, da inflacija usporava, da cijena goriva opet pada i da HDZ u anketama stoji bitno bolje nego dosad. I da, branitelji će dobiti veće mirovine.

Ovako je najveći ekološki skandal u novijoj hrvatskoj povijesti, nadmeno, cinično i samouvjereno kao i uvijek, u današnjem obraćanju javnosti protumačio premijer Andrej Plenković. Iako je očito da je ekološka bomba u Lici posljedica upravo propusta ili čak korupcije državnih institucija koje su pod čvrstom kontrolom HDZ-ovih kadrova, Plenković je odbacio bilo kakvu političku odgovornost, upro prstom u "one koji su donijeli otpad" i umanjio razmjere i težinu problema, rekavši da je "energija usred ljeta usmjerena na fabriciranje izvanredne situacije".

Umjesto da građanima Gospića, Senja, Benkovca i još nekoliko gradova u Hrvatskoj objasni kako je moguće da u njihovoj blizini tijekom nekoliko godina bude odloženo više od 68000 tona potencijalno opasnog otpada, premijer im je ponudio sljedeće argumente: "Vladajuća koalicija je stabilna, oporba širi glasine jer ne želi dobro Hrvatskoj, a mediji izmišljaju navodnu zdravstvenu ugrozu jer nemaju pametnija posla".

Umjesto da javnosti ponudi suvisle odgovore na pitanje kako je moguće da Hrvatska odobri uvoz više od 1700 šlepera potencijalno opasnog otpada, a nema odgovarajuće postrojenje za njegovu preradu ili kako je moguće da se i dalje ne zna tko će i kada toksične gomile ukloniti sa sadašnjih lokacija, Plenković hinjenom smirenošću objašnjava da su "ljudi uplašeni zbog histerije koju iz svojih interesa stvara oporba".

Građani imaju pravo znati kompletnu istinu

Ali smirivanje javnosti i omalovažavanje legitimnih pitanja nisu ista stvar. Građani Gospića imaju pravo znati što se nalazi u tlu pokraj njih. Imaju pravo znati kada će posljednja tona ilegalnog otpada biti uklonjena.

Imaju pravo znati koje su institucije kontrolirale tvrtke koje su otpad dovozile, koje su informacije imale, kada su ih imale i jesu li reagirale kada su trebale. I imaju pravo na te odgovore čak i ako je turistička sezona dobra, inflacija usporava, gorivo pojeftinjuje, HDZ-u raste rejting i braniteljske mirovine rastu.

Premijer se nekoliko puta tijekom svog istupa pozvao na Krunoslava Capaka, ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koji je očito došao spreman pojasniti kako sva mjerenja jasno upućuju da nema ugroze za pitku vodu u Gospiću.

A Capak se ovaj put zasigurno ne bi poigravao s vlastitom vjerodostojnošću, kao kad je u pandemiji izjavio da tapšanje po ramenu i višeminutni Plenkovićev susret s Novakom Đokovićem "nije bliski kontakt" u epidemiološkom smislu ili kad je predsjedniku HSLS-a Dariju Hrebak napisao potvrdu da "nije zarazan" i da može izaći iz samoizolacije kako bi došao u Sabor i dao 76. glas za Plenkovićevu vladu.

Zašto ubrzavati procedure ako je sve u redu?

Premijer je u svom istupu rekao i da su "sve institucije dobile uputu da ubrzaju procedure". Ali ako je sve u redu, ako je voda čista, ako nema ugroze, ako se sve radi po zakonu, zašto je potrebno ubrzavati procedure i riskirati optužbe za pogodovanje u natječajima?

To ne izgleda kao problem koji je riješen. Izgleda kao problem čije se rješenje još traži. A pitanje tko je za to politički odgovoran ne prestaje biti legitimno samo zato što premijeru ide na živce i samo zato što se oko toga stvorila neugodna atmosfera za Plenkovićevu vladu.

Koliko prezire sve one koji mu ne podilaze i ne cijene dovoljno njegovo djelo, uvredljivi Plenković je najbolje pokazao ovim odgovorom na pitanje kada će vlada imenovati novog glavnog državnog inspektora (umjesto smijenjenog Andrije Mikulića): "Kad procijenimo da treba".

O d v r a t n o, bahato, nedostojno Hrvatske i Europske unije u 21. stoljeću, ponižavajuće po javnost i zabrinute građane. I baš onako vučićevski, ali na ijekavici.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala