ODBOR za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora danas bi u Gospiću trebao održati izvanrednu sjednicu, a na sjednicu su pozvane ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, ministrica zdravstva Irena Hrstić i glavni državni odvjetnik Ivan Turudić.

Podsjetimo, afera s ilegalnim odlaganjem otpada, u čijem je središtu bračni par Josip i Monika Šincek, jedna je od najvećih istraga ekološkog kriminala u Hrvatskoj. Istražitelji sumnjaju da je godinama funkcionirao dobro organiziran i profitabilan sustav u kojem se zarađivalo tako što se izbjegavao trošak propisnog zbrinjavanja otpada.

Galerija

Plastični, medicinski i drugi otpad stizao je iz Hrvatske, Slovenije, Italije i drugih zemalja, a dokumentacija je, prema sumnjama istražitelja, služila za prikrivanje njegove stvarne vrste i konačnog odredišta. Deseci tisuća tona završili su na više lokacija u Hrvatskoj, ponajviše u Gospiću i napuštenom kamenolomu kod Benkovca, ali i u Varaždinu te na području Senja. Sama sanacija ilegalnih odlagališta neslužbeno se procjenjuje na oko 100 milijuna eura.

Tko su ključni ljudi u aferi, što im istražitelji stavljaju na teret i kako je cijeli sustav navodno funkcionirao? 

Josip Šincek: istražitelji ga smatraju organizatorom

Josip Šincek ključna je osoba istrage. USKOK ga tereti da je radi zarade organizirao sustav nabave, uvoza, prijevoza i nezakonitog odlaganja otpada te u cijeli posao uključio niz drugih osoba.

Prema dosadašnjim rezultatima istrage, bio je stvarni voditelj poslovanja tvrtki uključenih u posao s otpadom. Istražitelji sumnjaju da je organizirao gdje će otpad završavati i na koji će se način prikrivati činjenica da nije propisno obrađen i zbrinut.

Zarada je, prema sumnjama istražitelja, nastajala upravo na razlici između cijene koju bi dobavljači platili za propisno zbrinjavanje otpada i znatno niže cijene ilegalnog odlaganja.

Monika Šincek: dokumentacija, prijevozi i organizacija

Njegova supruga Monika Šincek bila je direktorica varaždinske tvrtke Tipos Resurs, koja je imala središnju ulogu u cijelom poslu. Preko te tvrtke nabavljao se otpad iz Hrvatske i inozemstva.

Istražitelji Moniku Šincek terete da je sudjelovala u organizaciji prijevoza te pribavljanju i sastavljanju neistinite dokumentacije o nabavi, prijevozu i obradi otpada. Sumnjaju i da je unosila netočne podatke o njegovu kretanju i obradi.

Uz nju je administrativne i financijske poslove za tvrtke Šincekovih obavljala još jedna žena, koju istražitelji povezuju s izradom dokumentacije i koordinacijom vozača.

Ivica Vajdić: ključni čovjek na terenu

Dok su Šincekovi, prema sumnjama istražitelja, vodili organizacijski i administrativni dio posla, Ivica Vajdić bio je jedan od ključnih ljudi na terenu. Direktor Plastruktora tereti se da je koordinirao zatrpavanje i zakapanje otpada te bio jedan od glavnih operativaca u njegovu prikrivanju na lokacijama u Gospiću i Benkovcu.

Istražitelji terete i dvojicu vozača kamiona te radnicu na teškim strojevima koji su navodno sudjelovali u premještanju, zatrpavanju i prikrivanju otpada.

Franciska Dodić: Izoxeco i dokumentacija

Među osumnjičenima je i Franciska Dodić, supruga zlatara Paška Dodića. Bila je povezana s tvrtkom Izoxeco, koju je vodila zajedno s Monikom Šincek, a USKOK sumnjiči da je sudjelovala u izradi dokumentacije kojom su se prikrivale nepravilnosti s otpadom.

Izoxeco je bio registriran za proizvodnju betonskih proizvoda za građevinarstvo, dok je Tipos Resurs poslovao s otpadom i recikliranjem plastike. Istražitelji sumnjaju da se dio otpada dokumentacijom pokušavao prikazati kao materijal namijenjen daljnjoj preradi ili korištenju u građevinarstvu.

Paško Dodić vlasnik je zemljišta na kojem se nalazi zapušteni kamenolom kod Benkovca u kojem su završavale velike količine otpada. Njegovu poziciju pritom treba odvojiti od uloge njegove supruge, koja je obuhvaćena istragom.

Jerko Kostelac: sporne dozvole u Gospiću

Poseban krak istrage vodi do Ličko-senjske županije i Jerka Kostelca, županijskog savjetnika za zaštitu okoliša. USKOK sumnja da je Kostelac na poticaj Šincekovih izdao dvije nezakonite dozvole za gospodarenje otpadom u Gospiću. 

Dozvola Tipos Resursu odnosila se na određene vrste neopasnog otpada i dopuštala je da na lokaciji u jednom trenutku bude najviše 100 tona otpada. U stvarnosti su ondje završavale daleko veće količine, a analizama je poslije utvrđeno da je dio otpada imao i opasna svojstva.

Andrija Mikulić: bivši glavni državni inspektor

U priči se pojavljuje i bivši glavni državni inspektor Andrija Mikulić. Šincek se u toj istrazi pojavljuje jer je USKOK-u tvrdio da je od njega tadašnji šef Državnog inspektorata tražio do 500.000 eura kako bi inspekcija prestala postupati protiv njegovih tvrtki. Mikulić je poslije smijenjen, a USKOK ga je optužio za primanje mita.

Taj dio slučaja posebno je važan jer netko mora odgovoriti na pitanje kako je posao ovakvih razmjera mogao trajati godinama bez učinkovite reakcije državnih institucija? Isto tako, istražitelji su došli do informacije kako su osumnjićeni znali za dolazak inspektora

Kako je sustav funkcionirao?

Prema sumnjama istražitelja, Tipos Resurs preuzimao je otpad od tvrtki iz Hrvatske i inozemstva. U dokumentaciji se stvarao privid da se s njim postupa zakonito, dok je u stvarnosti dio završavao zakopan ili prekriven zemljom i šljunkom.

Kamioni su na lokacije dovozili rasuti sivo-crni materijal ili velike vreće. Otpad se zatim premještao radnim strojevima, pretovarivao ili zakapao. Istražitelji su iz presretnutih razgovora zaključili da se posebno pazilo da iz zemlje ne "viri" plastika te da otpad ne bude vidljiv eventualnim posjetiteljima, novinarima ili inspektorima.

Iz Italije samo u Gospić stiglo više od 12.000 tona

Razmjer posla najbolje pokazuju podaci o prijevozu. Od 16. svibnja 2022. do 11. travnja 2024. iz Italije je u Gospić, prema dokumentaciji kojom raspolažu istražitelji, stiglo 12.338 tona plastičnog otpada u 576 pošiljki.

Istražiteljima su talijanske pošiljke bile posebno zanimljive zbog sumnje da sadržaj otpada ne odgovara podacima navedenima u pratećoj dokumentaciji. Zbog toga su pratili jednog vozača koji je jednom tjedno preuzimao teret iz sjedišta talijanske tvrtke Zoffoli Metalli i vozio ga prema Gospiću.

Vozača su zaustavili na graničnom prijelazu Pasjak. Analiza tereta pokazala je da je riječ o mješavini plastike, metala i drugih primjesa te da otpad nije bio prikladan za odlaganje na lokaciji na koju je bio upućen. Pronađene su i povećane koncentracije teških metala, među kojima bakra, antimona, cinka i olova. Istražitelji navode da stvarni sastav pošiljke nije odgovarao onome što je pisalo u dokumentaciji.

Iz Slovenije je od svibnja 2022. do travnja 2024. stiglo još 1.480 tona u 54 pošiljke. Otpad je dolazio i iz Njemačke te od niza hrvatskih tvrtki. Među talijanskim tvrtkama koje se pojavljuju kao dobavljači su Zoffoli Metalli, Gifema, Stena Recycling, Intercommercio i Telffer, a među slovenskima Kolpa, Omaplast i Solar Ekspert.

Što je pronađeno u otpadu?

Sumnje da nije riječ samo o običnom plastičnom otpadu potvrdila su vještačenja. Na lokaciji u Gospiću pronađeni su ostaci obrade električne i elektroničke opreme, medicinskog otpada, plastike te građevinski i mineralni materijali. Utvrđeno je i opasno svojstvo HP14, odnosno ekotoksičnost, a u podzemnim vodama nizvodno od odlagališta pronađeni su PFAS spojevi, poznati kao "vječne kemikalije".

Gospić je imao ključnu ulogu jer je Tipos Resurs ondje imao dozvolu za gospodarenje određenim vrstama neopasnog otpada. Kada Gospić više nije mogao primati tolike količine, dio otpada završavao je na drugim lokacijama.

Posebno je važan zapušteni kamenolom kod Benkovca, koji nije imao dozvolu za odlaganje otpada. Kamioni su ondje, prema tvrdnjama istražitelja, otpad iskrcavali na rub jame, nakon čega ga je bager gurao u jamu te prekrivao zemljom i kamenim materijalom.

Gdje je u priči Petar Pripuz?

Među hrvatskim tvrtkama koje su poslovale s Tipos Resursom posebno se ističe CE-ZA-R, odnosno Centar za reciklažu, najveća sastavnica C.I.O.S. grupe iza koje stoji Petar Pripuz. 

CE-ZA-R i Tipos Resurs krajem 2023. sklopili su ugovor prema kojem se plastika i guma iz CE-ZA-R-ova pogona u Sisku trebala prevoziti prema Gospiću, a dijelom i Varaždinu. Istražitelji tvrde da je dio tog otpada umjesto toga završavao u kamenolomu kod Benkovca te da se u dokumentaciji kao odredište neistinito navodio Gospić.

Važno je naglasiti da osobe iz C.I.O.S. grupe i CE-ZA-R-a zasad nisu obuhvaćene optužbama u tom dijelu postupka. Dvoje zaposlenika Pripuzove tvrtke istražitelji žele ispitati kao svjedoke o transportu otpada prema Benkovcu.

Problemi sanacije

CE-ZA-R nije jedina hrvatska tvrtka čiji se otpad pojavljuje u istrazi. Među ostalima se navodi Gajeta, koja je preuzimala medicinski otpad iz Opće bolnice Zabok, Opće bolnice Zadar i drugih ustanova. 

Naglasimo kako sanacija ilegalnih odlagališta još nije započela. Najveći problem je gotovo 35 tisuća tona zakopanog materijala, a Hrvatska trenutno traži europsku zemlju koja je spremna legalno primiti taj otpad. Ukupni troškovi sanacije procjenjuju se na oko 100 milijuna eura.

Premijer Andrej Plenković, komentirajući cijeli slučaj, ocijenio je kako oporba i dio medija dezinformacijama širi paniku.