ŽELJKA Šikić, koja živi samo pedesetak metara od ilegalnog odlagališta otpada na području Gospića, obratila se danas desecima tisuća prosvjednika na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Na skupu "Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku", Šikić je govorila o životu u neposrednoj blizini odlagališta i strahu stanovnika zbog mogućeg utjecaja otpada na njihovo zdravlje i okoliš.

>> Iz minute u minutu

Galerija

Prvi put se ne osjećam napušteno

U emotivnom govoru zahvalila je okupljenima na dolasku i podršci. "Hvala vam što ste danas ovdje. Zbog svakog od vas, prvi put se u ovoj našoj lijepoj zemlji ne osjećam napušteno, usamljeno ni glupo, a ni kao dežurni luđak", poručila je Šikić. "Hvala vam od srca. Vraćate mi vjeru u ljude, vraćate mi vjeru u nas."

Zahvalila je i svima na porukama, komentarima i tekstovima podrške, kao i onima koji su bili uz njih u mislima iako nisu mogli fizički prisustvovati prosvjedu.

"Za javni istup danas treba hrabrosti"

Posebnu zahvalu uputila je inicijativi "Gospić je naš dom" na povjerenju i angažmanu. "Hvala im na svakom dopisu, svakom pitanju i svakom javnom istupu, jer za to danas u Hrvatskoj treba imati hrabrosti", istaknula je. Dodala je i zahvalu inicijativi jer ne dopušta da se politika miješa u njihov rad.

Naglasila je i važnost stručnjaka koji upozoravaju na moguće posljedice ako se ekološki opasne lokacije, kojih je Hrvatska puna, ne saniraju na vrijeme.

Na kraju se obratila i medijima. "Hvala svakom novinaru, snimatelju, uredniku i svakom čovjeku u medijima koji ne dopušta da ova ekološka katastrofa u našem domu padne u zaborav", rekla je Šikić. Svoj je govor zaključila riječima: "Danas govorim u svoje ime, ali vjerujem da mnogim riječima govorim i za mnoge od vas." Govor prenosimo u cijelosti:

"Ne mogu ispričati sve naše priče. Kad bih rekla samo jednu rečenicu za svakoga, tko se posljednjih mjeseci javio, zabrinuo, pitao, istraživao i tražio odgovore, ovaj bi prosvjed trajao tjednima. Zato ovdje, u ovom obraćanju, riječju "mi" imenujem svakog onoga tko pošteno živi, tko će dostojanstveno reći: dosta je bilo, ne može više, jer ne odustajem od svoga doma, iz svoje domovine. A riječju "vi", a to ste vi, dragi ljudi, hvala vam. Riječju "vi" imenovat ću svakog onoga tko ne vidi. Opasnog otpada u Gospiću i tko zna koliko dodatnih tona. Po drugim gradovima Hrvatske. 

Mi, obični ljudi, naš svakodnevni život živimo hrabro i dostojanstveno, vi nam svaki dan stavljate teret i brigu na leđa svojim porezima, nametima, prirezima, cijenama koje divljaju, a o legalnim krađama i da ne pričamo. Mi se svakodnevno borimo sa sustavom, sa predrasudama, sa strahovima i sa brigama običnih ljudi. Vi nas obmanjujete, lažete i iza leđa nam se rugate. Mi naš svakodnevni život živimo hrabro i dostojanstveno, vi ste nas predali u ruke eko mafiji. Naši su sudbine jedinstvene, to su sudbine običnih, poštenih, iskrenih ljudi. Vi ste nam našu sudbinu ružno zapečatili. Naš je dom krvlju, životima, i zdravljem obranjen i stvoren. Vi ste ga zasuli tonama i tonama opasnog otpada. Naša je budućnost mogla biti puna života, smijeha i radosti, vi ste joj zakucali zadnji čavao u lijes. A tko sam ja pa ovo danas govorim?

Ja sam obični čovjek koji nastoji pošteno, hrabro i dostojanstveno živjeti u ovoj zemlji kao i mnogi drugi. Ja sam sestra branitelja koji je svoj život dao za naše živote, pa nažalost i za vaš život. Za uništenu Hrvatsku i uništenu budućnost svog naroda, sigurno nije dao svoj život. Ja sam majka mladića, s teškoćama u razvoju, koja zna što znači živjeti život roditelja, djeteta s teškoćama u ovom sustavu, u ovoj lijepoj našoj i svaki dan ploditi sitne bitke. Ja sam majka koja umire od straha da će gledati svoju djecu kako pate, i umire u mukama.

Majka sam koja umire od straha da će se uskoro razboljeti i morati ostaviti svoju djecu u domovini koju ste vi stvorili. Ja sam učiteljica koja zna svu dubinu razigranosti, mašte, kreativnosti i ljubavi koju naša djeca nose, i zna koliki su kapacitet. Ja sam ona koju ste osudili na pakleni život pokraj tona i tona opasnog otpada, kao i mnoge svoje ljude u ovoj predivnoj zemlji. Nudim vam besplatan smještaj ako imate znakovit štok, pa ćemo se mijenjati za imovinu za posao i za život. Ja sam ona koju činjenica da živi ugodno ne čini sretnom, jer ja neću nastradati, a za sve nizvodno otočane Senjane i ostali pola Hrvatske me baš briga.

Nikada neću biti takva, nikada me tuđa nesreća neće radovati, nikad neću biti poput vas. A tko ste vi? Vi koji ne vidite problem u tonama i tonama opasnog otpada, koje je odložio čovjek zbog bijednih para kojih se nikada zasititi ne može. Vi. Oni koji nemaju srama, nemaju obraza. Koji nemaju ljudskosti, koji. Će u trenu unesrećiti, ubiti, uništiti i izdati. Vi ste oni koji se klanjaju svakom centu i zbog njega ćete izdati svoj najdraže, svoju prošlost, svoju budućnost i svoj narod. To ste vi, ali mi nismo takvi. Vjerovali vi meni ili ne, ima ljudi koji iskreno vole druge, kojima je stalo do drugih, koji čuvaju druge, koji čuvaju svoj dom i koji iskreno vole svoju domovinu.

Ako mislite da ih nema, pogledajte bolje. Čujte što vam ljudi govore, izazivam vas da to probate pojmiti, shvatite što običan, pošten čovjek o vama misli. Normalan, običan, pošten i častan čovjek umro bi od srama, ali ne i vi, jer vi ne znate što je sram, što je poštenje, a još manje što je čast. Nama običnim ljudima je dosta i vjerujte mi, danas nećete razjediniti, nećete našoj djeci i nama samima uzeti pravo na život, nećete ubiti prirodnu ljepotu ove naše domovine. Nećete nas pretvoriti u europsko smetlište otrovnog otpada.

Dragi ljudi, ne šutite, jer imate što reći. Vjerovali ili ne, kad govorite o svojim zapažanjima, strahovima, kada se otvorite, shvatit ćete da ima još ljudi poput vas, koji su pametni, inteligentni, iskreno vole svoju domovinu. Ne dajte se zastrašiti, ne dajte se uvjeriti da ste histerični i nahuškani, neznalice. Ne dajte se ušutkati. Jer ako itko ima pravo dići glas, onda smo to mi, obični, iskreni, normalni, pošteni ljudi. Dragi ljudi, otvorite oči i pratite. Kada sanacija krene, a možda je već i krenula, prijavite svaki sumnjivi kamion, zabilježite registraciju, fotografirajte sa sigurne udaljenosti, prijavite policiji i nadležnim službama i tražite provjeru.

Ne dajte da vas zadesi sudbina Gospića, reagirajte na vrijeme, zaštitite sebe i svoje najdraže. I još nešto, čast mi je danas svojih okruglih 50. Proslaviti na ovom mjestu s vama, samo s jednom jedinom željom za sve nas i naše najdraže. Da smo svoji, da smo slobodni i da smo sigurni u svome domu i svojoj domovini. Dragi ljudi, sve što sam vam rekla, rekla sam iz srca. Ja vas molim, zapamtite, ovo je naša domovina, svaku kuću, svaku ulicu izgradili su naši najdraži, oni nisu odustajali, plakali su, voljeli su, borili se, nisu odustali od svoje sudbine, od sebe, od vas, svojih potomaka, ovo je naša domovina, imamo je pravo štititi. Molim vas, ne odustajte i čuvajte se. Reagirajte, jer nećete biti sami i kako bi jedan divan političar rekao, ja vas volim i ja se s vama ponosim. Hvala vam."